U gotovo tri desetljeća od osnutka BDO Hrvatska izrasla je u renomiranu tvrtku za pružanje usluga revizije, računovodstva i savjetovanja. 2008. godine ušli su u BDO mrežu i danas pokrivaju sektore od financijske industrije do infrastrukture na tržištima Hrvatske, BiH, Albanije i Kosova te zapošljavaju dvije stotine djelatnika. S Hrvojem Stipićem, predsjednikom Uprave BDO Hrvatska, razgovarali smo o novim akvizijama tvrtke, konsolidaciji tržišta, posljedicama pandemije i inflacije te poslovnim planovima kompanije.

U posljednje vrijeme u velikim ste promjenama nakon odlaska partnera u kompaniji?

Zadnje dvije godine dogodile su se velike promjene odlaskom našeg partnera g. Ivana Štimca u mirovinu. Fokusirali smo se na konsolidaciju tržišta u tzv. ‘mid marketu’. Uvidjeli smo da postoje  profesionalne i tržišne snage, ne samo u Zagrebu gdje je fokusirana “Velika četvorka”, nego i šire te smo odlučili postati regionalna tvrtka. Akvizirali smo splitsku tvrtku GTC, a potom jednu manju u Osijeku da bi zadnja akvizicija bila Infokorp. Naše akvizicije fokusirane su na ‘outsourcing’ (pružanje usluga u segmentu računovodstva) i poreznih usluga. To su dva segmenta u kojima smo htjeli napraviti iskorak smatrajući da tu postoji snažan potencijal rasta jer tržište još nije regulirano i dosta je segmentirano. Slično radi i naš BDO Austrija. Novim akvizicijama dobili smo nove partnere ključne u našem poslu.

Foto: Sandra Simunovic/PIXSELL

Koliko prihoda ostvarujete? Koliko imate klijenata?

Poslovanje se temelji na tri stupa; revizija i ‘outsourcing’ te porezi su dva najjača, manji dio je savjetovanje. Godišnji prihodi premašili su 50 milijuna kuna, bez Albanije i Kosova.
Trenutno imamo više od 1000 klijenata ukupno u segmentima. Među njima i neki ‘teškaši’, poput Zagrebačke i Privredne banke Zagreb, Franka, Pevex u reviziji, u savjetovanju Bina Istra, Meritus, u ‘outsourcing’ pružamo usluge od Astre Zenece, Pfizera, Tesle, Skylinka…

Kako je pandemija utjecala na vas? 

Pandemija je izrazito pogurala digitalizaciju koja bi bez nje današnju razinu dosegnula najvjerojatnije tek za deset godina. Digitalizacija s jedne strane, i želje i potrebe zaposlenika da rade fleksibilnije na drugoj, u pandemiji su se poklopile u “novo normalno”. U tom periodu BDO nam je dao alate da se možemo digitalizirati i uspješno pratiti nove trendove. Primjetno se na bolje mijenja poduzetnički mentalitet i to rapidno. Nama danas dolaze poduzetnici ne samo s idejama kao što je to bio slučaj u prošlosti, nego strukturirani poduzetnici koji poznaju sve ekonomske pojmove, tržište, imaju jasnu viziju, razumiju koliko firma vrijedi i kome bi biznis prodali za pet godina. To je značajan zaokret u odnosu na vrijeme kada smo započinjali posao, a to je posebno naglašeno u IT sektoru.

Inflacija je sada glavna tema i briga, kako ona utječe na vaš posao? 

Iskreno, pravi izazov tek dolazi. Naš posao je takav da mi teško dižemo cijene jer je vrijednost usluga uvijek na zadnjem mjestu i o tome je teško pregovarati. Međutim, nešto ćemo morati napraviti. Nije me toliko strah inflacije, vjerujem da će se ona u nekom trenutku stabilizirati s podizanjem kamatnih stopa, a za to je važan ulazak u eurozonu i Schengen. U međuvremenu će inflacija najviše utjecati na građane, posebno one siromašnije, a poslodavci se moraju pripremiti na to da će morati podignuti plaće. To se dogodilo i u Sloveniji.

Ono što me brine je da se situacija ne rasplete u stagflaciju, da u isto vrijeme imamo pad BDP-a i kupovne moći. To bi bila katastrofa jer bi se našli u škarama. Zato je važno da imamo stabilan bankarski sustav i ulaskom u euro iza nas će stajati Europska središnja banka što je dobra vijest. U dugom roku trebamo na umu imati da smo druga najnerazvijenija zemlja Europske unije. Puno se stvari na bolje pokrenulo ulaskom u članstvo, danas se puno bolje živi, kvaliteta života raste, ali moramo popravljati ekonomsku klimu.

Kako će po vama euro djelovati na gospodarstvo? 

Mislim da će euro donijeti velike koristi, za početak neće biti više tečajnih razlika. U međuvremenu bi tranzicija mogla biti teška jer puno kompanija još uvijek ne razmišlja o dvostrukom iskazivanju cijena u maloprodaji. Banke, posebno male, imaju visok trošak prelaska na euro koji će bitno utjecati na profitabilnost. U kratkom roku očekujem smanjenje broja bankomata i da će sada kartično poslovanje napokon zavladati Hrvatskom. Gotovina, odnosno rukovanje gotovinom i logistika iza toga, je naprosto preskupa. Poduzetnici i banke trebaju stvoriti takvo okruženje da ljudi ovdje žele živjeti i raditi. Ljudski kapital nam je nužan.
Iskreno, imam osjećaj da dio hrvatske ekonomije još nije srastao s tim konceptom da pošteno plaćaju ljude, da ih stimuliraju i stave u centar. U našem poslu nemamo problema s manjkom radnika, nekad je to bio slučaj, no danas više ne. Država je puno napravila na tom polju u poreznom smislu, ali to moraju učiniti kompanije kroz plaće, mogućnosti edukacije i napredovanja uz nezaobilazni osobni odnos. Ljudi razmišljaju srednjoročno i dugoročno. Kada dođu kod nas, nauče posao i kasnije se prodaju dalje. Na nama je da im damo priliku da se razviju i da ih na kraju zadržimo.

Koliko priliku za gospodarstvo vidite u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti (NPOO)?

Teško mi je procijeniti utjecaj NPOO-a, no mislim da mu dosta nedostaje fokusa oko selekcije projekata. Javni sektor i dalje je vrlo neučinkovit i bojim se da će on na krivi način iskoristiti ta sredstva koja su u pravom smislu helikopterski novac.
Treba gledati u pravom smjeru jer kada govorimo o ulaganjima u infrastrukturu, poput željeznica ili nacionalnog avioprijevoznika, prvo treba pogledati koji ljudi vode te kompanije i kakve mandate imaju, imaju li uopće razvojnu viziju. Puno njih na tim pozicijama samo gleda od mandata do mandata. Istovremeno, u privatnom sektoru postoji ogroman potencijal. Ako se tu pronađe nekoliko desetaka ključnih igrača s razvojnom komponentom u fokusu može se napraviti velik zaokret. Prilika je u aktualnim trendovima povratka proizvodnje s udaljenih lokacija zbog problema u globalnim lancima nabave, to trebamo iskoristiti, od proizvodnje opreme do prerađivačke industrije. Povrh toga, potencijal je masa malih i srednjih tvrtki o kojima se ne govori puno, a iznimno dobro posluju, ostvaruju prihode, primjerice, od 50-ak milijuna kuna da za njih nitko nije čuo. Ova Vlada ima priliku odlučiti o realokaciji iznimnih resursa, bogatstva i znanja. Općenito sam optimističan, jedino ne vidim rješenje za mirovinski sustav. Fondovima treba ili dati slobodne ruke za ulaganja ili vratiti pod okrilje države. Kako je sustav složen trenutno, ne može potrajati.

Kakvi su vam planovi u narednih dvije do pet godina?

Naš fokus u budućnosti je u svakom slučaju na privatnom sektoru koji posredno ovisi o državi. Plan je dosegnuti 80% prihoda “Velike četvorke”, dostići između 60 i 70 milijuna kuna prihoda u narednih pet godina. I dalje namjeravamo provoditi konsolidaciju ‘mid marketa’. Bitno nam zadržavanje postojećih područja, a ciljamo i ‘meka’ područja za rast u kojima se u kratkom roku može postići uspjeh, tu bih istaknuo digitalizaciju. Želja nam je napraviti jednu tvrtku koja će biti specijalizirana za digitalizaciju i pružanje usluga u SME segmentu, na tome se upravo radimo.

Vidite kako firme ‘dišu’, češljate izvješća… Koje su po vama teme koje se hitno moraju riješiti na makro razini za poboljšavanje poslovnog okruženja?

Prvo bih istaknuo motivaciju i želju za uspjehom na individualnoj razini. Ono što nedostaje na makro razini su snažne domaće banke koje će pratiti rast. HBOR i HAMAG-BICRO odlično rade posao, no ne može se bez jakih domaćih banaka. Ključno je pitanje poduzetničke klime, nužno je svaki dan stimulirati ljude da se bave poduzetništvom. Jamčim vam da u našoj firmi najmanje 10-ak ljudi ima startupove za koje ja ni ne znam, svi su puni ideja, treba olakšati bavljenje biznisom. I u konačnici, nova ekonomija – država mora jasno znati što je nova ekonomija i resurse usmjeriti u tom smjeru, a sada to ne vidim. Tržište nije samo Hrvatska, trebamo misliti izvan nacionalnih granica, ali moramo ići prema zapadu. Trebamo promijeniti paradigmu jer smo dosad samo gledali prema susjednim zemljama.