Do dospijeća 1,06 milijardi eura kredita po ugovoru s prvenstvom naplate Fortenova grupi preostalo je samo nekoliko dana. Dan D za refinanciranje tzv. “produženog SPFA” aranžmana je, naime, u ponedjeljak. A premda je njegovo refinanciranje dogovoreno i od vlasnika Grupe odobreno prije više od mjesec dana, sama završnica zaključenja novog aranžmana vrijednog ukupno 1,2 milijarde eura popraćena je dramskim zapletom.

Kako to financiranje treba potvrditi i (još uvijek živo) Privremeno vjerovničko vijeće, predstavnici dobavljača uvezali su tu prigodu s prijeporima oko isplate prve tranše graničnog duga. Tako je prije konačnog očitovanja i zaključenja jučerašnje sjednice PVV-a uslijedio konzultativni “time out”, iako je nazočnošću predstavnika Zagrebačke banke, koja je izloženost Fortenovi već prije nekog vremena svela na nulu, de facto otklonjena mogućnost glasačke pat pozicije. Tako je i bilo, završilo je 3:2.

Plan Fortenova grupe u vezi s graničnim dugom dobavljači su doživjeli kao vrdanje odnosno iskakanje iz nagodbe, koja je za njih, kako je rekla prokuristica Kraša i članica PVV-a Marica Vidaković, “Sveto pismo”.

Umjesto obračunski (shodno uvjetima iz nagodbe) za ovu godinu utvrđenih 17,6 milijuna eura iz kompanije su im ponudili da im se isprva isplati pet milijuna, a ostatak tempom ovisno o stanju likvidnosti. Za dobavljače je to očito previše fluidno formulirano. No, na relaciji s Fortenova grupom granični dug samo je (manji) dio briga i neizvjesnosti u pogledu daljnjih uvjeta suradnje. To su, među ostalim, jasno dali naslutiti već prije nekoliko mjeseci započeti razgovori o redefiniranju komercijalnih uvjeta.

Sve u svemu, prijepori oko graničnog duga koji su nominalno izazvali najnovije tenzije, prema svemu sudeći, imaju dublju, javnosti teško dokučivu pozadinu.

Naime, razlika od 12-13 milijuna eura (ne/isplate) graničnog duga oko koje se javno lome koplja za nekoliko desetaka većih domaćih kompanija (ponajprije prehrambenih) na koje je raspoređena glavnina preostalog graničnog duga svakako nije red veličine “biti ili ne biti”.

Za neke od najvećih među njima te tražbine predstavljaju niti jedan posto prihoda.

Ilustracije radi, prihodi Atlantic grupe lani su premašili 5,3 milijarde kuna, Podravkini 4,2 milijarde (u čemu oni Prehrane 3,3 mlrd.)…

Nategnuti odnosi ovdašnjih dobavljača i Fortenova grupe očito su kompleksnija i šira priča. A kako ništa u vezi s cijelom sagom o insolvencijskom postupku nad Agrokorom ne ide bez konspirativnih teorija, mnogi su danas skloni tu epizodu stavljati i u kontekst s ovih dana objavljenim informacijama o podizanju optužnica protiv tridesetak osoba u vezi s Agrokorom, a s naglaskom na mjenično poslovanje. Jednako tako, neki kroničari slučaja Agrokor, a među njima i Goranko Fižulić, smatraju kako je 'u najmanju ruku' neobično da se u arbitriranje između privatnih kompanija dobavljača i Fortenova grupe oko 12-13 milijuna eura uključuje sam premijer Andrej Plenković.

Ističući kako ministar gospodarstva razgovara i s predstavnicima uprave Fortenove i s dobavljačima te kako je uvjeren da će se naći rješenje i da će se refinanciranje kredita realizirati ovaj tjedan, premijer je u utorak optimizam podcrtao i slikovitim opisom: “Recimo slikovito da je kompanija bila u paklu prije dvije i pol godine, sada je u čistilištu, a onda će na tržišnoj osnovi jednog dana poslovati kao u raju”. Međutim, uz tegobe čistilišta, domaće kompanije koje su u znatnoj mjeri i dalje oslonjene na prodajne kanale Fortenove očito su veoma podozrive i sumnjičave prema predskazanom “putu prema raju”, barem kad su njihove pozicije posrijedi. Kako stvari sada stoje, svi će dobavljači naplatiti svoje potraživanje po osnovi nagodbe za 70 milijuna eura utvrđenog graničnog duga, ali je i dalje sporno kada. U to čvrsto vjeruju i pojedini iz redova velikih dobavljača, što nam je jedan od njih jučer i potvrdio. Udruga dobavljača Agrokora postavila je upravi Fortenove kao sljednici koncerna Agrokor ukupno tri uvjeta žele li dobiti i njihovu potporu za refinanciranje roll up kredita. Kako oni nisu prihvaćeni, ugovor nije dobio njihovu podršku na PVV-u. Roll-up se može refinancirati i bez dva glasa dobavljača, no Vidaković dodaje 'ali za sve postoji pravni lijek'. 

Nizozemska holding kompanija preuzela je obvezu da će podmiriti granični dug ako se ispune uvjeti profitabilnosti, ali to se bez suradnje s dobavljačima prekraja jer su u ugovoru o refinanciranju potpisanom prošli tjedan, novi investitori – američki fond HPS i stari koji je sudjelovao u prijašnjim pregovorima o nagodbi (ruski VTB), postavili određena nova ograničenja isplata. Dobavljačima nije jasno zašto se uvode dodatne stavke, tj. limiti. Kako jedan kaže, tako ih se ograničava na način protivan odredbama pravomoćne nagodbe i utvrđenog kriterija da će se novac isplatiti ako to dopušta likvidnost.

“Prošlotjednim ugovorom korigiran je nivo zaduženosti kao kriterij. Tako je s 6,3 EBITDA po novome sveden na 4,25 EBTDA. I drugi su novi kriteriji uvedeni, a tiču se iznosa od 5 milijuna eura koji su za ovu godinu odredili za isplatu”, navodi naš sugovornik.

Tvrdi i da su predložili model kako da se to riješi, odnosno da se svake godine plati određeni postotak (50%) te da se kasnije dogovori preostalo plaćanje pod uvjetom viška likvidnosti, što druga strana ne prihvaća. “Njihova je pozicija plaćanje 50% ove godine, a o kasnijima novi pregovori na godišnjoj razini, što nam je neprihvatljivo”, kaže.

Oko modela neće se baš lako približiti. Dobavljači ostaju kod modela koji isključuje nove pregovore na godišnjoj razini glede iznosa, dok druga strana inzistira da se počevši od 2020. o iznosu pregovara zavisno od određenih varijabli, koje više nisu vezane samo uz likvidnost, nego i npr. koeficijent zaduženosti.