Posljedice koje su veliki potresi ostavili na Hrvatsku još se osjećaju, posebno ih dobro znaju u građevinskom sektoru koji je nakon dva jaka potresa 2020. doživio velik rast. Materijalna šteta na desecima tisuća zgrada bila je ogromna, a najveća oštećenja pretrpjele su starije građevine od nearmiranog zida. Među njima, bilo je i više stotina građevina kulturne baštine. Ukupna ekonomska šteta od oba potresa, prema podacima Vlade RH, procijenjena je na 17 milijardi eura, a među najveće posljedice potresa ubrajaju se i velike štete na građevinama unutar kulturno-povijesnih cjelina gradova i naselja te na pojedinačno zaštićenim kulturnim dobrima.
Obnova oštećenih kulturnih dobara zahtijeva angažman stručnih građevinskih tvrtki s iskustvom u restauraciji, koje mogu osigurati primjenu tradicionalnih tehnika i materijala u skladu s konzervatorskim smjernicama te ispuniti visoke standarde zaštite i očuvanja kulturne baštine. Među domaćim građevinskim tvrtkama koje se su se uključile u obnovu kulturne baštine su i ING-GRAD i Tehnika. Obje nam potvrđuju kako je riječ o skupom, dugotrajnom i kompliciranom procesu, jer je riječ o projektima koji su po puno značajki drugačiji od novogradnje.
“U tim projektima, naglasak je na obnovi. To je vrlo specifična vrsta građevinskog posla koja je suštinski drugačija od novogradnje. Na početku obnove nemoguće je znati što vas uopće čeka na tom projektu. Nitko ne zna sve detalje dok se ne zagrebe ispod površine. Takav projekt se nadopunjuje u hodu, što daje dodatni izazovi i projektantima, ali pogotovo izvođačima jer je jako puno promjena, što znači i velik broj izvantroškovničkih radnji. Razlika su i restauratori i konzervatori, element koji u novogradnji ne postoji”, izjavio je Bojan Horvačić, predsjednik Uprave Tehnike.
U ING-GRAD-u svjedoče da se u nekim ranijim razdobljima radilo o sukcesivnom financiranju kroz dugogodišnje programe gdje su se financijska sredstva dodjeljivala postupno tijekom više godina.
“Tako smo na Eufrazijevoj bazilici radili gotovo 20 godina, ali ne u kontinuitetu, već u puno faza s pauzama u izvedbi projekta, a na Velikom Taboru smo radili desetak i više godina. Dvorac Eltz smo, s druge strane, završili za tri godine unatoč zahtjevnoj obnovi jer je to bio projekt Vlade RH i Razvojne banke Vijeća Europe. Uz dobro pripremljenu projektnu dokumentaciju i osigurana sredstva za cijeli projekt, kulturno značajni objekt može se obnoviti u dvije do tri godine. Takvu situaciju imamo nakon zagrebačkog i petrinjskog potresa 2020. koji su pokrenuli dugogodišnju obnovu brojnih oštećenih kulturnih objekata financiranu iz više izvora – od nacionalnih sredstava do zajmova međunarodnih institucija i EU fondova. Tako sad za Mimaru imamo rok od dvije godine, za Hrvatski sabor tri godine, za neke druge projekte rok je 16 do 18 mjeseci, a najzahtjevniji objekti se mogu obnoviti za 3 do 4 godine”, ističu iz ING-GRAD-a.
Rekonstrukcija zahtijeva stroga pravila i procedure. Od samog projekta do izvedbe sve se mora raditi po smjernicama nadležnog konzervatorskog zavoda i na svaki dokument se mora dobiti pozitivno mišljenje konzervatorske službe.
“Konzervatori kasnije provode nadzor tijekom izvođenja radova i moraju dati svoju suglasnost ili smjernice za određeni segment obnove, ovisno o razini zaštite. Postoje objekti koji su pojedinačno zaštićeno kulturno dobro i oni podliježu rigoroznijim mjerama nadzora i zaštite te se na njima ne smiju raditi nikakve intervencije bez suglasnosti konzervatora čak niti u unutrašnjem prostoru. Nadalje, zagrebački Donji grad je cijeli u zoni zaštite i tamo se najčešće vodi računa o vrsti intervencija u vanjskom dijelu objekta”, pojašnjavaju iz ING-GRAD-a.
O istoj kompleksnosti kod ove vrste projekta, svjedoči i Horvačić:
“Kod kulturne baštine najveći izazov je što je riječ o kompleksnom procesu koji zahtjeva puno različitih stručnjaka izvan građevine, poput primjerice konzervatora i strogih regulativa kojih se oni moraju držati. Dolazi ponekad do dugih čekanja čiji troškovi su na građevinskoj tvrtki. Uz to, konzervatora je malo, a projekata u obnovi kulturne baštine jako puno”.’
Poslovno, baš iz tog razloga i ne ide toliko glatko, kao kod novogradnje.
“Suočavamo se uvijek s pitanjem isplativosti nekih kulturnih dobara, dok s druge strane administrativno i kadrovski imamo velike izazove po pitanju cjelokupnog usklađivanja kako bi sve moglo biti završeno u rokovima. Cijeli proces bi trebao biti jednostavniji, a problem je i što nedostaje ljudi u svim fazama koje proces ima”, kaže nam čelni čovjek Tehnike.
Uz sve drugo, za pojedinačna kulturna dobra konzervatori propisuju i određene vrste materijala. Iz građevinske kompanije ING-GRAD objašnjavaju da kada govorimo o krovištima građevina spomeničke baštine, to su u pravilu drvena krovišta s različitim vrstama pokrova ovisno o tradiciji podneblja u kojem se građevina nalazi. Rekonstrukcija takvih drvenih krovišta podrazumijeva zamjenu pojedinih elemenata ili kompletne konstrukcije novom drvenom građom, najčešće od slavonskog hrasta ili četinara te zamjenu pokrova.
“Na crkvi svetog Marka, simbolu grada Zagreba, napravili smo rekonstrukciju drvenog krovišta građom od ariša, a pokrov je zamijenjen novim glaziranim crijepom rađenim prema izvornim fotogeometrijskim nacrtima graditelja Hermanna Bolléa. Novi je crijep, kao i onaj prvobitni, izrađen i dostavljen iz Mađarske”, izjavili su iz ING-GRAD-a.
Skupoća ovih projekata, uopće nije upitna, a razmjer koji imaju zbog potresa su ogromni. Prema informacijama iz struke, kad su pitanju projekti ove vrste, cijene se znaju popesti i do vrtoglavih 3500 eura po kvadratu obnove. Gledajući samo zagrebački potres, prema podacima Vlade, pogođene su 192 kulturne institucije, 13 državnih zaštićenih objekata i 159 vjerskih objekata diljem Zagreba i dviju županija. Gledajući pretrpljenu štetu po broju metara kvadratnih, kultura i kulturna baština čine 82 posto ukupnih šteta. Ukupno procijenjena ekonomska šteta u sektoru kulture i kulturne baštine nakon zagrebačkog potresa iznosila je 1,378 milijardi eura. Od navedenog iznosa, 611,2 mil. eura se odnosi na crkve i kapelice.
Potres u Petrinji prouzročio je značajnu štetu na pogođenom području, pri čemu je najteže stradala Sisačko-moslavačka županija. Ukupna šteta i gubici u 13 sektora i pet županija procijenjeni su na 4,8 milijardi eura, od čega 4,12 milijardi eura otpada na uništena materijalna dobra, dok gubici iznose 714 milijuna eura. Oštećenja su zabilježena na području većem od 11,2 milijuna četvornih metara. Najveći financijski udar pretrpio je sektor stanovanja, obrazovanja, zdravstva, kulture i kulturne baštine, s ukupnim gubicima i štetom od 3,54 milijarde eura. Posebno je pogođen segment stanovanja, s procijenjenom štetom od 2,6 milijardi eura, dok su štete u području kulture i kulturne baštine procijenjene na 510 milijuna eura. Iako su izravni gubici i štete procijenjeni na 4,8 milijardi eura, troškovi obnove i oporavka znatno su veći te iznose 8,4 milijarde eura.
Unatoč svojoj kompleksnosti i visokim troškovima, obnova kulturne baštine u Hrvatskoj iznimno je važna jer doprinosi očuvanju nacionalnog identiteta, zaštiti povijesne vrijednosti te poticanju kulturnog turizma i lokalnog gospodarstva.
“Rekonstrukcija povijesnih građevina izuzetno je složen i izazovan proces. Svaki objekt dolazi sa svojim setom iznenađenja tijekom gradnje, tako da definitivno nije dosadno. Takvi projekti nisu samo tehnički zahtjevni već imaju kulturni i širi društveni značaj. Najčešće dobivaju novu funkciju: postaju kulturni centri, muzeji, obrazovne ustanove ili javni prostori, što svakako izaziva zanimanje ljudi, posebno lokalne zajednice koja uza sve to ima i onu intimnu memoriju na prostor kakav je nekad bio. Suradnja sudionika i strpljenje su imperativ. Upravo u tome vidim najveću vrijednost svog posla. Zaista je sreća vidjeti da neka građevina živi dalje svoj novi život i znati da smo joj mi u tome pomogli”, rekla je Mirela Miloš, inženjerka gradilišta u kompaniji ING-GRAD.
