Izazovi s kojima se današnje društvo suočava, poput nestašice vode, pristup obrazovanju te povećani troškovi zdravstva, zahtijevaju da tvrtke, vlade i neprofitne organizacije zajednički rade na stvaranju održivog rješenja. Međutim, održivo rješenje moguće je jedino ako izvršni direktori vodećih institucija, postanu ono što Dominic Barton, direktor McKinsey & Company, naziva “šampionima ova tri sektora”, odnosno ljudima koji će ih moći spojiti. Kako piše Harvard Business Review, istraživanje provedeno na Forumu “Tri sektora”, pokazuje da vodeći direktori najčešće imaju iskustva u sva tri sektora. Osim toga posjeduju i jedinstvene sposobnosti u koordinaciji različitih kultura, usklađivanju raznih inicijativa te povezivanju raznih aktera u rješavanju svjetskih problema.
Kao primjer se navodi jedan od vodećih problema današnjice, nestašica vode. Procjena da bi do 2030. godine razlika između potražnje i ponude pitke vode mogla iznositi čak 40 posto, ugrožava milijarde ljudi, ali i dolara. A izvori pitke vode važni su i za poljoprivrednu proizvodnju kao i industriju sokova, gdje je voda jedan od glavnih sastojaka proizvodnog procesa. Coca-Cola, kojoj je za proizvodnju jedne litre popularnog pića potrebno dvije litre vode, veliku važnost stoga stavlja na stvaranje kao i održivost izvora pitke vode. No, Muhtar Kent, predsjednik Uprave Coca-Cole, na tvrtkinom blogu upozorava da je promjene nemoguće postići samostalno. “Suradnja između tvrtki, vlada i civilnog društva nužna je”, ističe te dodaje kako je upravo voda glavni fokus njihove tvrtke.
Primjer Coca-Cole
Iz tog razloga, važnost u povezivanju ova tri sektora, najbolje razumiju u Coca-Coli. Prije samo deset godina, nedostatak u povezanosti između tvrtke, vlade i civilnog društva, negativno se odrazio na njezino poslovanje u južnoj Indiji kad je zbog količine vode koju Coca-Cola koristi u proizvodnom procesu, indijska Vlada zabranila proizvodnju u regiji. Nakon te epizode visoki menadžment u tvrtki odlučio je pokrenuti strategiju održivog upravljanja vodom. Za takav proces pak, angažirali su outsajdera, Jeffa Seabrighta. Seabright je, ulaskom u Coca-Colu, bio relativno nov u privatnom sektoru. Prije toga, naime, radio je u američkoj diplomatskoj službi, Senatu, Američkoj agenciji za međunarodni razvoj te u radnoj skupini Bijele kuće na temu klimatskih promjena. Ulaskom u privatni sektor Seabright, je pitanja poput, nestašice vode, počeo “prevoditi” na jezik koji su njegovi kolege razumjeli. Tako je, uspoređujući kritičnu mapu korištenja vode na pojedinim lokacijama u svijetu s Coca-Colinim operativnim planovima, otkrio da se gotovo polovica njihovih svjetskih volumena nalazi u brzorastućim područjima. Iz tog razloga Seabright zaključuje da će se marže osobito povećavati upravo na područjima gdje će pritisak pristupu pitkoj vodi postati jako napet.
Nastanak strategije
“Preostaje nam samo jedno, da reagiramo odmah ili da ograničimo rast”, savjetovao je čelnike globalne kompanije. Oni su pak bili oduševljeni radom novog direktora, zaključujući da ovakvu disciplinu u pitanjima koja se ne odnose na financijski aspekt poslovanja još nisu imali. Seabrightu je pak odobren budžet za osnivanje inicijative koja će se baviti održivošću izvora pitke vode. Upravo iz njegove analize nastala je strategija “Water neutral 2020”, čiji je cilj smanjiti korištenje vode u proizvodnom procesu te sukladno tome imati neutralan učinak na zajednicu u kojoj djeluje. Coca-Cola je danas, deset godina nakon dolaska Seabrighta, na 35 posto ostvarenja svog cilja te je svjetski lider u takvom poslovanju. Osim toga razvio je efikasnu suradnju s vladom i civilnim organizacijama. Koristeći svoja znanja iz vremena kada je radio za vladine institucije, Seabright je osnovao partnerstva koja se odnose na potrebe lokalnih zajednica u pogledu zaštite izvora pitkih voda vrijedna 20 milijuna dolara. Takve akcije rezultirale su i povjerenjem od strane World Wildlife Organizacije. Upravo je Jeff Seabright model “šampiona u tri sektora”, no kako se navodi u Harvard Business Reviewu, oni mogu biti u raznim formama. Neki počinju u privatnim tvrtkama, drugi u vladama, neki su na čelu svjetskih organizacija dok drugi pak brinu za dobrobit svojih lokalnih zajednica. No svima je zajedničko to što su puno mlađi od prethodnih generacija.
Šest karakteristika novog vodstva
1. Uravnotežena motivacija. Želju za stvaranjem društvenog dobra uspješno balansiraju s utjecajem koji imaju u vladama, neprofitnim organizacijama te u tvrtkama.
2. Prenosive vještine. Skup osebujnih vještina koje su cijenjene u svim sektorima, kao što je kvantitativna analitika, strateško planiranje i menadžment dioničara.
3. Kontekstualna inteligencija. Suosjećanje za razlike između različitih sektora, osobito onih koje se odnose na jezik, kulturu i pokazatelje uspješnosti.
4. Integrirane mreže. Skup odnosa između raznih sektora koji se povezuju kod napredovanja, kod stvaranja vrhunskih poslovnih timova ili čak sazivanja donositelja odluka zbog određenih pitanja.
5. Spreman um. Volja za “tjeranjem” nekonvencionalne karijere između raznih sektora i financijska spremnost na povremene rezove.
6. Intelektualna nit. Holistički pristup analizi tri sektora te razumijevanje svakog pojedinog, te pronalaženje zajedničkih rješenja.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu