Po stupnju digitalizacije domaća poduzeća ne zaostaju za prosječnim europskim. Dapače, razina digitalizacije tvrtki u Hrvatskoj u dvije godine (od 2021. do 2023.) rasla je brže od EU prosjeka, pokazuje indeks digitalnog intenziteta koji je objavio Eurostat. Međutim, razina digitalizacije u domaćim i europskim kompanijama i dalje je pretežno niska te ju je potrebno ubrzati.

Lani je na razini EU-a 58 posto malih i srednjih poduzeća (MSP) dostiglo osnovnu razinu digitalnog intenziteta. Takvu razinu imalo je 91 posto velikih tvrtki. U Hrvatskoj osnovnu razinu ima 57 posto MSP-ova te 90 posto velikih. Zaostajemo vrlo malo, što je jako dobro posebno kada se uzme u obzir činjenica da su domaći MSP-ovi prije dvije godine zaostajali za europskim prosjekom više od 5, a veliki više od 7 posto.

Bez izbora

Veći zaostatak, pokazuje europska statistika, imali smo i u razini digitalnog intenziteta. Visoku i vrlo visoku razinu digitalizacije u 2021. imalo je 20,4% domaćih poduzeća, 5% manje od EU prosjeka, da bi u samo dvije godine došli na 25,2%, što je jednako EU prosjeku. Ista je situacija i s postocima poduzeća koja imaju nisku i vrlo nisku razinu digitalnog intenziteta. Takvih je u Hrvatskoj 2021. bilo više od 79% da bi se u 2023. postotak spustio na 74,8%, jednako kao i na razini EU-a.

Takvi podaci ohrabruju jer govore da u RH raste svijest o važnosti uvođenja digitalizacije u poslovanje, no i upozoravaju da je pred tvrtkama mnogo posla. Zbog digitalnog doba u kojem živimo, radimo i poslujemo poduzetnici zapravo neće imati izbora.

“Okruženje u kojem kompanije rade bit će takvo da će ih natjerati na digitalizaciju”, kaže Ivan Maglić, direktor tvrtke Calisto – zastupnik tvrtke Gartner za Adriatic regiju, napominjući da će u prednosti biti one kompanije koje u taj proces krenu ranije i samoinicijativno.

“Primjer može biti digitalno potpisivanje dokumenata. Čelnici tvrtke mogu biti svjesni važnosti uvođenja digitalnog potpisa, no u praksi ne poduzimati ništa. Ali, kada im za godinu ili dvije stalni kupac iz EU-a kaže da od idućeg kvartala više ne prihvaća dokumente koji nisu digitalno potpisani, onda će brže-bolje krenuti u taj proces. No to je reaktivna akcija. Mnogo je bolje da ona bude proaktivna”, ističe Maglić.

Traži se proaktivnost

Upravo u pristupu digitalizaciji, koji je češće reaktivan nego proaktivan, Hrvatska još kaska, smatra Maglić koji kao razloge za takvu situaciju navodi one čisto ljudske – komfor, nedostatak vremena, neprepoznavanje prioriteta…

“Bitno je da uprave i menadžment hrvatskih poduzeća shvate važnost tehnologije i digitalizacije te da prema njima budu otvoreni. No, u tom prihvaćanju moraju imati mjeru. Svaka bi kompanija trebala napraviti procjenu onoga što bi trebala implementirati, a ona će ovisiti o industrijskoj vertikali u kojoj posluje, tehnološkom stupnju razvoja, kulturi poslovanja…”, navodi Maglić. Kao najveće prednosti uvođenja digitalizacije navode se smanjivanje troškova i podizanje produktivnosti. No, tehnologija može poslužiti i za disrupciju poslovanje. To je teži proces od optimizacije poslovnih procesa, za što se digitalizacija u RH najčešće koristi, no može biti itekako značajan, poručuje naš sugovornik. “Vodeći ljudi u tvrtkama trebali bi razmišljati što bi se dogodilo kada bi netko iz njihove industrije posao počeo raditi na potpuno drugačiji način. Dobar primjer za to su Uber, ali i domaći Keks Pay. Disrupciju treba znati prepoznati i reagirati na nju”, ističe Maglić. Brzina promjena u tehnologijama i njihovom razvoju pretpostavlja konstantnu “budnost” jer oni koji se neće baviti tehnologijama mogu biti sigurni da će se one baviti njima.