Svake se godine samo u SAD-u baci elektronički otpad vrijedan blizu deset milijardi dolara, od kompjuterske opreme i uređaja, preko ekrana do malih elektroničkih uređaja. Boston Consulting Group navodi izvješće Programa Ujedinjenih naroda za okoliš, prema kojem se očekuje da će se proizvodnja EE otpada do 2050. godine više nego udvostručiti, s 50 na 110 milijuna tona godišnje.

‘Zelena premija’

U svijetu se reciklira samo 20 posto tog otpada, a izgledno je da će se bez planiranog upravljanja tim otpadom on samo povećavati. Prema posljednjim podacima Eurostata, Hrvatska je u 2020. godini premašila 65 posto odvojeno prikupljenog električnog i elektroničkog otpada (EE), no nema dostupnih informacija o tome koliki udjel tog otpada je recikliran. Upravo u upravljanju EE otpadom i njegovom recikliranju, odnosno ponovnom korištenju vrijednih sirovina BCG vidi velike prilike za telekome, IT-tvrtke, maloprodajne lance, proizvođače elektroničke opreme i tvrtke za gospodarenje otpadom. Naime, potražnja za sirovinama iz EE otpada raste, kako zbog činjenice da recikliranje i uvođenje elemenata cirkularne ekonomije traže potrošači, tako i zbog rasta troškova iskapanja sirovina i potrebe lokalizacije opskrbnih lanaca, zbog geopolitičkih i drugih razloga. A o kojim je sirovinama riječ? U EE otpadu najvrijedniji su metali poput bakra, zlata, srebra, platine i paladija, ali EE otpad sadrži i živu, kadmij i olovo koji zagađuju okoliš i prijetnja su ljudskom zdravlju.

Primarna proizvodnja mnogih metala postaje sve skuplja, pada kvaliteta ruda i povećava se trošak iskapanja. Iako isplativost recikliranja EE otpada može varirati, malo je inicijativa koje mogu imati toliko sveobuhvatnih koristi, od postizanja klimatskih i okolišnih ciljeva, do zaštite ljudskog zdravlja, a sve kompanije u vrijednosnom lancu imaju različite prilike okoristiti se reciklažom EE otpada.

Za početak, sve veći broj kupaca razmatra održivost proizvoda koje kupuju. BCG otkriva kako čak 80 posto generacije Z, uskoro najpotentnijih potrošača, održivost smatra važnim faktorom u donošenju odluka o kupovini, a 20 posto kupaca u toj skupini kaže da kupuju isključivo robne marke koje smatraju održivima. U anketi BCG-a, 60 posto potrošača na osam svjetskih tržišta s velikom kupovnom moći čak kažu kako su razočarani dosadašnjim pokušajima kompanija da unaprijede svoju održivost, te BCG u tome vidi priliku za one koji su spremni dodatno se istaknuti. Tvrtke i lokalne vlasti traže održiva rješenja za upravljanje otpadom. One koje upravljaju EE otpadom u velikim količinama traže druge tvrtke s istim kapacitetima. Mnoge reciklažne tvrtke izbjegavaju preuzimanje određenih količina EE otpada zbog rizika i troškova, a neke nemaju kapacitet za velike količine ili ekonomičnu obradu. Kompanije koje su uspjele postaviti elemente cirkularne ekonomije mogle bi na račun toga ostvariti i “zelenu premiju” u cijeni proizvoda. BCG i Svjetski gospodarski forum otkrivaju kako su potrošači sve spremniji platiti tu premiju.

Više u otpadu nego iskopinama

Zanimljive su i mogućnosti za stvaranje nove vrijednosti upravo kroz izvlačenje sekundarnih sirovina iz EE otpada. Telekomi i IT tvrtke koje proizvode i instaliraju velik broj sklopnih ploča s velikom količinom plemenitih metala i rijetkih minerala mogu ozbiljno profitirati ukoliko se odluče na izmjene dizajna proizvoda koje bi omogućavale cirkularni pristup proizvodnji i ponovno korištenje vrijednih sirovina.

EE otpad je ekonomičan izvor mnogih metala, od bakra, zlata i srebra, platine, paladija, nikla, olova i kositra, za kojima raste potražnja, zbog sve veće elektrifikacije i digitalizacije. Zapravo, koncentracije nekih metala višestruko su veće u EE otpadu nego u iskopanim rudama. Godine 2019. Svjetski ekonomski forum procijenio je globalnu vrijednost EE otpada na najmanje 62,5 milijardi dolara godišnje. SAD godišnje izgubi više od 100 tona (ili 6 milijardi dolara) zlata u nerecikliranom EE otpadu.

Uz široke društvene i ekološke prednosti – očuvanje prirodnih resursa, smanjenje korištenja odlagališta i ilegalnog odlaganja otpada, sprječavanje onečišćenja i očuvanje energije i vode – recikliranje EE otpada pomaže tvrtkama u postizanju njihovih ciljeva očuvanja prirode. Emisije iz taljenja i recikliranja sekundarnih metala obično su mnogo niže od emisija iz ekstrakcije primarnih metala. Reciklirani bakar, na primjer, ima tri do pet puta manji ugljični otisak od čistog bakra.

Stoga sve više proizvođača originalne opreme i telekomunikacijskih tvrtki postavljaju ciljeve cirkularnosti, koje recikliranje EE otpada pomaže ispuniti. Apple, primjerice, radi na korištenju 100% recikliranih i obnovljivih materijala u svojim proizvodima.

Vodafone je izjavio da će ponovno upotrijebiti, preprodati ili reciklirati sav mrežni otpad do 2025. HP cilja na 75 posto cirkularnosti proizvoda i pakiranja do 2030. na različite načine, uključujući recikliranje EE otpada.

Prikupljanje EE otpada može biti profitno središte za trgovce na malo, ali tvrtke moraju vidjeti dovoljnu svijest i spremnost potrošača prije nego što ulože u kapacitet prikupljanja. Prema anketi iz 2020. u časopisu Waste Advantage Magazine, 60 posto Generacije Z i Millennial potrošača u SAD-u izjavilo je da nije upoznato s pojmom “električni i elektronički otpad”, a 57 posto je reklo da nije svjesno utjecaja EE otpada na okoliš.

Recikliranje EE otpada suočava se s financijskim i tehničkim izazovima. Odvajanje EE otpada iz mješovitog komunalnog otpada zahtijeva specijalističku ljudsku intervenciju. Manji uređaji su često oštećeni i kontaminirani.

Ograničeni kapaciteti za obradu i volatilne cijene dodatno otežavaju situaciju. Iako izvoz EE otpada prema Baselskoj konvenciji nije preporučljiv, izvoz se i dalje događa ilegalno. To narušava poslovnu stabilnost i otežava ulaganje u opremu. Cirkularnost, koja nadilazi recikliranje, znači učiniti više s manje resursa. Ali čak i kada su namjere dobre, ekonomski poticaji mogu djelovati protiv cirkularnosti naglašavajući brza ažuriranja proizvoda i količine prodaje umjesto dugovječnosti proizvoda. To destimulira mogućnost popravka ili obnove, ometajući recikliranje.

Javni sektor ima potencijal potaknuti veće recikliranje EE otpada putem zakonodavstva poput američkih država ili europskih regulatornih mjera. Zakoni o proširenoj odgovornosti proizvođača mogu obvezati tvrtke na financiranje recikliranja EE otpada. No, industrija također može riješiti izazove. Poboljšanje naplate, infrastrukture i edukacije potrošača ključno je. Trgovci mogu poticati prikupljanje putem kuponskih ponuda za EE otpad.

U isto vrijeme, proizvođači trebaju prilagoditi svoje proizvode naglašavajući trajnost i popravljivost. Cisco planira primijeniti načela kružnog dizajna u sve svoje proizvode do 2025., uključujući modularnost i dizajn za ponovnu upotrebu.

Za smanjenje ugljičnog otiska ključni su popravak i ponovna upotreba. Philips obnavlja medicinsku opremu kako bi joj produljio vijek trajanja. Uvođenje poslovnih modela temeljenih na naplati korištenja, kao što je HP Managed Print Services, potiče cirkularnost i dugotrajnost proizvoda.

Inovativni modeli suradnje

Suradnja, standardi i sustavi provjere ključni su za zatvaranje kruga. Industrijski savezi razvijaju planove za kružno gospodarstvo, uključujući praćenje ishoda proizvoda putem podatkovnih ekosustava i poticanje održivih pristupa.

Stoga “Digitalne putovnice” za proizvode olakšavaju prelazak prema kružnom gospodarstvu prikupljanjem životnih informacija o proizvodima. Europska izvršna agencija za zdravlje i digitalno gospodarstvo je 2023. pokrenula program za istraživanje digitalnih putovnica. Cilj programa je dijeljenje ključnih informacija o proizvodima za održivost i cirkularnost te stvaranje poslovnih prilika kroz kružno zadržavanje vrijednosti, optimizaciju i recikliranje temeljeno na boljem pristupu podacima.

Najveća prilika leži u inovativnim modelima suradnje, poput partnerstava i zajedničkih ulaganja. Proizvođači, reciklažne tvrtke, trgovci i IT/telekomunikacijske kompanije moraju procijeniti svoju ulogu u ekosustavu otpada. Prvi korak je razumijeti tu ulogu, postaviti financijske i nefinancijske ciljeve te procijeniti potrebne kapacitete.

Nadalje, potrebno je identificirati trenutne prepreke kružnim rješenjima i prepoznati prilike. Testiranje partnerstava je ključno, s obzirom na sve veći značaj brige za okoliš.Konačno, početak treba biti postavljen kroz male pilot-programe koji se brzo proširuju, dok se dokazuje održivost rješenja uz smanjenje ulaganja i rizika. Iako je e-otpad izazov, fleksibilnost, kreativnost i suradnja mogu donijeti značajne koristi onima koji razmišljaju izvan ustaljenih lanaca opskrbe.