Nedavno je Državni zavod za statistiku objavio podatke o vanjskim migracijama stanovništva u 2021. godini. Posebnu pozornost zaslužuju podaci o broju odseljenih i doseljenih državljana Republike Hrvatske.

U prošloj se godini u inozemstvo odselilo 25.950 hrvatskih državljana, a doselila su se 10.622 državljana. Migracijski je saldo, dakle, bio izrazito negativan, ali njegova je apsolutna vrijednost bila znatno manja nego u 2017. godini. Tada se odselilo čak 45.367 državljana, a doselilo samo 7911.

Opseg emigracije bio je smanjen u 2020. godini, kada je zemlju napustilo 20.886 državljana. To je bila posljedica ograničavanja prostorne mobilnosti uslijed provedbe epidemioloških mjera u Europi i svijetu. Isti je čimbenik donekle utjecao i na opseg iseljavanja u 2021. godini.

Iselila se dva Osijeka
Kada se promatra dulje razdoblje, može se uočiti da je do povećavanja broja odseljenih državljana došlo nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine. Iseljavanje je kulminiralo u spomenutoj 2017. godini, a potom se uglavnom smanjivalo.

U razdoblju od 2013. do 2021. godine odselio se 257.101 državljanin, a doselilo se 69.619 državljana, što znači da je opseg neto emigracije iznosio 187.482 osobe. Tijekom spomenutog su se razdoblja, dakle, iselila, slikovito rečeno, gotovo dva grada veličine Osijeka.

Prilikom tumačenja navedenih podataka potrebno je imati u vidu da je riječ o registriranom iseljavanju te da je stvarni broj odseljenih vjerojatno bio još veći.

Što se tiče opsega vanjskih migracija državljana po županijama, Državni zavod za statistiku ne objavljuje podatke o tome. Može ih, međutim, izvući iz primarnih izvora na zahtjev.

Tako se, na primjer, iz Osječko-baranjske županije u 2021. godini odselilo 1850 državljana, a doselilo njih 729. To znači da je omjer odseljenih i doseljenih iznosio 2,5 naprema 1. Drugi primjer može biti Splitsko-dalmatinska županija iz koje se u istoj godini odselilo 2017 državljana, a doselio 1361, što daje omjer od 1,5 naprema 1.

Podaci o vanjskim migracijama hrvatskih državljana po županijama omogućuju statističku identifikaciju čimbenika koji na njih utječu. U tom su pogledu osobito relevantni podaci iz vremena prije poremećaja kojeg su izazvale epidemiološke mjere.

Ako se promatra period od 2016. do 2018. godine, kada je opseg neto iseljavanja bio najveći, onda se može ustanoviti da je odlučujuću ulogu igrala razina plaća. Rezultati statističke analize pokazuju da je prosječna neto plaća veća za, na primjer, 1000 kuna bila povezana s omjerom odseljenih i doseljenih manjim za 2,5.

U Međimurju 9:1
O važnosti razine plaća svjedoči primjer Međimurske županije u kojoj je prosječna neto plaća u promatranom razdoblju bila među najnižima u Hrvatskoj, a omjer odseljenih i doseljenih državljana iznosio je čak 9 naprema 1.

Osim razine plaća, na opseg migracija utjecao je i geografski položaj. Županije na obali Jadranskog mora imale su vrijednost omjera odseljenih i doseljenih u prosjeku manji za 3,4 od vrijednosti tog omjera u kontinentalnim županijama.

Razlike između županija u prosječnoj plaći i geografskom položaju objašnjavaju oko 75 posto razlika u relativnom opsegu iseljavanja državljana u spomenutom periodu.

Navedeni istraživački nalazi upućuju na zaključak da je povećanjem plaća radnika moguće ne samo zaustaviti iseljavanje, već i potaknuti povratak iseljenika u velikom broju.

Znatan porast realnih plaća kao cilj ekonomske politike bio bi i vrlo učinkovito sredstvo migracijske politike. Ostvarivanje spomenutog cilja zahtijeva korjenitu promjenu ekonomske politike.

Neophodno je donijeti radikalne mjere, posebno u pogledu poreza i regulacije tržišta rada, koje će snažno utjecati na produktivnost rada, a time i na razinu realnih plaća.

Budući da ključnu ulogu u određivanju razine produktivnosti rada ima količina strojeva i opreme po radniku, treba stimulirati ulaganja u proizvodni fizički kapital putem ukidanja poreza na dobit. Osim toga, iz istog je razloga potrebno privlačiti inozemna financijska sredstva ukidanjem poreza na kamate, dividende i kapitalne dobitke.

Takve bi mjere bile veoma djelotvorne u pogledu poticanja investicija jer bi privukle ne samo strane ulagače, već i bogate hrvatske iseljenike. Poznato je, naime, da su mnogi Hrvati u svijetu postali uspješni poduzetnici i ulagači.

Također je poznato da su mnogi hrvatski stručnjaci vrhunac svoje profesionalne karijere dosegnuli u inozemstvu. Njihov povratak u domovinu, koji bi donio najnoviju tehnologiju i tako dodatno ubrzao rast produktivnosti rada, treba potaknuti ukidanjem poreza na dohodak od rada.

Što se tiče regulacije tržišta rada, potrebno je odstraniti zakonsku zaštitu od otkaza kako bi se ubrzale tehnološke i organizacijske promjene unutar tvrtki te premještanje radnika iz manje produktivnih tvrtki u produktivnije.

Navedene bi radikalne mjere, uz nužne izmjene na strani državnih rashoda, dovele do značajnog povećanja realnih plaća radnika, a time i masovnog povratka iseljenih hrvatskih državljana.

Za visok gospodarski rast i naseljavanje osobito je pogodan kontinentalni dio hrvatskoga teritorija. Tako bi Sjeverna i Panonska Hrvatska mogle naposljetku postati ekonomski veoma razvijene regije poput Gornje Austrije i Bavarske.

* Članak odražava autorova osobna gledišta koja se ne smiju smatrati službenim stajalištima institucije u kojoj radi