Već se stoljećima raspravlja o tome kako postići pravu ravnotežu između države i tržišta te osigurati pravilno funkcioniranje oboje. Ali indijska autorica i filantrop Rohini Nilekani nudi odgovor koji se ne usredotočuje na nijedno od toga. Sudeći prema naslovu njezine knjige iz 2022., (Društvo, država, tržišta), najvažnije je društvo.

Nilekani drži da je ključno stabilno, funkcionalno i uključivo društvo, prije svega kao svrha samom sebi. Međutim, ključno je i iz drugog razloga: zdravo građansko društvo preduvjet je za učinkovito upravljanje i povoljne tržišne ishode.

Kako pojašnjava, država i tržišta obavljaju važne funkcije, ali su podložni pogreškama, neravnotežama, neučinkovitostima i neuspjesima, poput zarobljavanja u korist posebnih interesa. To može rezultirati bezbrojnim problemima, od porasta nejednakosti do nedostataka u pružanju javnih dobara.

Tu nastupa društvo. Prema Nilekani, jedini učinkoviti odgovori na državne ili tržišne nedostatke dolaze od građanskog društva, uključujući vrijednosti, odnose i organizacije koje ga podupiru. Kada je društvo “neispravno”, primjerice, zbog duboke polarizacije ili rascjepkanosti, taj se mehanizam reakcije poremeti i može čak potpuno prestati funkcionirati.

Izaći iz zemlje nije lako
Nilekanin argument podsjeća na stajališta još dvojice mislilaca: ekonomista Alberta O. Hirschmana i politologa Roberta D. Putnama. Hirschmanova utjecajna knjiga iz 1970. Izlazak, glas i lojalnost: reakcije na propadanje tvrtki, organizacija i država tvrdila je da akteri izražavaju svoje nezadovoljstvo lošim rezultatima na dva glavna načina.

Oni mogu “izaći” (u korist alternative) ili se koristiti svojim “glasom” za primjenu pritiska za promjene, primjerice isticanjem svoje zabrinutosti, predlaganjem rješenja ili čak prijetnjom poduzimanjem mjera koje bi dodatno potkopale rezultate.

No, iako je vjerojatno potrošaču relativno lako “izaći” iz tvrtke koja ne zadovoljava nečije potrebe, osobito ako su alternative lako dostupne, izlazak iz zemlje nije uvijek realna ili atraktivna opcija, niti jednako dostupna svima. Bogatiji ili obrazovaniji građani općenito lakše napuštaju svoju zemlju i ulaze u drugu. Ljudi bez takvih prednosti također mogu pokušati izaći iz loše situacije, ali će to vjerojatno biti mnogo teže. U određenim slučajevima, možda će čak morati riskirati život.

To bi moglo pomoći objasniti Nilekaninu usredotočenost na istančane detalje institucija u kojima građansko društvo ostvaruje svoj utjecaj na državu i tržišta. Prema njezinu mišljenju, može se pretpostaviti da je glas snažnija, učinkovitija i rasprostranjenija reakcija na organizacijski neuspjeh od izlaska.

Isto tako, Putnam se usredotočuje na građansko društvo i zajednicu u Americi. U svojim knjigama Kuglati sam: slom i obnova američke zajednice i Uzlet: kako se Amerika ujedinila prije jednog stoljeća i kako to možemo ponoviti, analizira višedimenzionalni pad zajednice u Sjedinjenim Američkim Državama, pružajući detaljan prikaz pogoršanja stanja institucija građanskog društva u pozlaćenom dobu (od kraja 1800-ih do početka 1900-ih), njihovu obnovu u međuratnom razdoblju i njihov pad ponovno 2-3 desetljeća nakon Drugog svjetskog rata. Te se institucije, tvrdi Putnam, moraju ponovno graditi od temelja.

Unatoč razlikama, čini se da Nilekani, Hirschman i Putnam dijele uvjerenje da je zdravo i kohezivno građansko društvo, uz potporu učinkovitih institucija, preduvjet za učinkovito upravljanje, regulaciju tržišta i nužne reforme za državu i gospodarstvo.

Međutim, da bi ovaj mehanizam doveo do istinski učinkovitog upravljanja, građani također moraju razumjeti vlastitu građansku odgovornost, kao i što je potrebno da država (ili druge organizacije) ispuni svoje prioritete. I, kao što pokazuje Nilekanin rad, to nipošto nije zajamčeno.

Kada je Nilekani provela anketu među indijskim biračima o tome što žele od svojih izabranih predstavnika, njihovi odgovori uvijek su bili usredotočeni na ishode na lokalnoj razini, osobito u pogledu reformi i pružanja usluga. Nijedna osoba nije spomenula ništa o zakonodavstvu. Međutim, dobro osmišljeno progresivno zakonodavstvo ključno je za promicanje dugoročnog uključivog rasta koji pogoduje svim građanima.

Koristi na lokalnoj razini
Indijci bi to posebno trebali prepoznati. Indijski aktivistički Vrhovni sud iskoristio je svoje ovlasti za provedbu prava građana na unapređenje značajnih ekoloških i drugih reformi. Štoviše, njezin je javni sektor stvorio ono što mnogi (uključujući mene) smatraju najboljom digitalnom financijskom arhitekturom na svijetu, koja se sastoji od biometrijskog identifikacijskog sustava i “jedinstvenog sučelja za plaćanja”, kojim upravlja Indijska nacionalna korporacija za plaćanja.

Ova arhitektura, dostupna svim građanima, ne omogućuje samo trenutna plaćanja, već i izravne financijske transfere s države na siromašnije segmente stanovništva u realnom vremenu bez posrednika, a time i bez “curenja”. Njome se također osigurava mobilnost podataka u više subjekata, od banaka do digitalnih novčanika.

Ovaj se proces vodi zakonodavstvom koje nalaže da svi tokovi podataka iziskuju dopuštenje pojedinaca koji su subjekti podataka. Nakon davanja dopuštenja, svi podaci moraju teći, prema zakonu, izravno od svoje lokacije do planiranog odredišta. To objašnjava zašto u Indiji ne postoje značajni monopoli koji se temelje na kontroli nad podacima.

Iz toga se može izvesti pouka da su zakoni i regulatorne strukture ključni za državne aktivnosti koje polučuju koristi na lokalnoj razini. Ako se građani žele zalagati za reforme i intervencije kojima se povećava učinkovitost, promiče uključenost i omogućuje poduzetništvo, inovacije i dugoročni rast, moraju to prepoznati.

Vrsta učinkovitog građanskog društva koje Nilekani predviđa stoga nalaže građanski angažman, osnaživanje i obrazovanje, uključujući razumijevanje prava i odgovornosti koje građanstvo podrazumijeva. U svijetu koji postaje rascjepkan unutar i među zemljama, lako je izgubiti nadu u društveni i gospodarski napredak. Nilekani to ne čini, a njezin promišljen, realističan i oprezno optimističan plan za zdravo društvo vrijedan je pažnje, razmišljanja i rasprave.

© Project Syndicate 2024.