Premda su mnogi početkom rata u Izraelu, predviđali velike rizike za svjetsko tržište energenata, poglavito potrese na tržištu nafte, zbog blizine regije gdje se proizvodi velika količina nafte, ali i zbog neposredne blizine dva morska prolaza ključna za globalnu opskrbu, cijene nafte nisu drastično porasle, nego su se spuštale i ispod 80 dolara.

Gore nego 1970-ih
Posljedica su refleksi na tržištima derivata, pa tako i na Mediteranskom tržištu te je cijena derivata na niskim razinama. No, može li silazna putanja u aktualnom vanjskopolitičkom i gospodarskom trenutku potrajati?

Najveći proizvođači nafte okupljeni u kartel OPEC, ali i njihovi saveznici, svoje proračune planiraju na cijeni nafte, pa je za očekivati kako će na sastanku u Beču sljedećega tjedna objaviti odluku o daljnjem smanjenju proizvodnje, što bi na tržištu smanjilo opskrbu i neminovno dovelo do rasta cijena.

Nizak koeficijent na takvu odluku dokazuju i izjave saudijskih dužnosnika kako Saudijskoj Arabiji treba cijena od 100 dolara za barel da bi financirala statusne investicije poput nogometnog prvenstvo ili pak EXPO izložbe.

Kako je oklada na takav scenarij vrlo sigurna kazuju nam i prilike u kojima je Rusija. Premda su razvijene zemlje limitirale cijenu ruske nafte, viša cijena značila bi mogućnost snažnijeg financiranja rata u Ukrajini, ali i moguću energetsku paniku na zapadu, što bi okrenulo javno mnijenje, nadaju se u Kremlju, protiv pomoći Ukrajini.

Proučavajući javno mnijenje u drugim proizvođačicama nafte iz arapskog svijeta, ali i Irana, Svjetska banka je u novoj studiji poručila kako postoji vjerojatnost ratne osvete nekih od tih zemalja, bilo direktno ili putem posrednika, prema Izraelu, ako kineski napori za postizanjem prekida vatre i prestankom pritiska za evakuacijom Gaze urode plodom.

Stoga predviđaju mogućnost rasta cijena nafte i preko 140 dolara za barel, što bi bio, kažu u studiji, šok usporediv s onime koji je nastao zbog arapsko izraelskih ratova 1970-ih godina, možda i radikalnije jer je sada moguć dvostruki energetski šok, po prvi puta u globalnoj ekonomiji, što bi posljedično dovelo do rasta cijena hrane, rijetkih metala, zlata i industrijskih proizvoda.

Najveću izloženost toj vrsti šoka treba pripisati najrazvijenijim društvima, koja su skoro u pravilu siromašna resursima. Prema pisanju Euronewsa ovakav bi scenarij izazva rasta cijena prirodnog plina na referentnim tržištima što bi, ako bi potrajalo, dovelo do anuliranja svih napora EU glede diverzifikacije dobavnih pravaca, zajedničke nabave plina, punih skladišta na oko 95 posto i osiguranja opskrbe ovim energentom. Dodatno, obezvrijedilo bi to i dobru situaciju s meteorološkim prilikama. Drugu sezonu za redom kasnije počinjemo s ogrjevnom sezonom.

Pad potražnje za energentima
Kako na globalnoj razini ulazimo u vrlo zanimljivu političku godinu, kada mnogi od aktera vanjskopolitičke scene, izlaze na test izbora, šokovi na tržištima koji bi se mogli odraziti na maloprodajnu cijenu derivata ili distribuciju plina, nezgodna su opcija.

Nekontrolirani rast, uslijed moguće eskalacije na Bliskom istoku, gotovo niti jedna administracija, nakon posljedičnog pada standarda građana, više inflacije i cjenovnog pritiska na industrijske proizvode, ne može “preživjeti”.

Ne bi bilo prvi puta, a ne bismo ulazili niti u područje teorija zavjere, kada bismo ustvrdili kako je nekim arapskim zemljama, ali i najpoznatijem kremaljskom stanovniku na pameti uporaba energenata kao oružja u tom smjeru. Međutim, jedna za svijet ne tako dobra vijest mogla bi spriječiti takav scenarij.

Radi se o tome što se nalazimo u razdoblju usporavanja globalnog gospodarstva i posljedičnog pada potražnje za energentima. Kina ima vlastite probleme što je imalo utjecaja na brojne razvijene ekonomije, nekoliko je njemačkih instituta objavilo kako je gospodarska lokomotiva EU u recesiji, Francuska je na najboljem putu ući u recesiju, posljedično su u recesiji ili na njenom rubu ekonomije BENELUX-a.

Problemi na Dalekom istoku nisu prouzročili posljedice samo zbog izloženosti zapadnih ekonomija kineskom tržištu, nego su na djelu i produženi izazovi u globalnim lancima opskrbe i u rastu troškova nabave rijetkih metala, potrebnih za zelenu tranziciju i skladištenje energije.

Nedovoljna opskrbljenost tržišta sirovinama potrebnima u proizvodnji elektrana za alternativnu energiju, ali i resursima potrebnima za razvoj učinkovitog i održivog skladištenja energije kao preduvjetu za željeni zamah zelene tranzicije, dovela je do značajnijeg rasta troškova, što dovodi u probleme pojedine investitore, velike poslodavce i porezne obveznike.

Zbog toga se, nakon predviđenih javnih poticaja i stimulacija, kroz desetogodišnje proračune i planove (poput NPOO-a) odobravaju dodatni paketi pomoći takvim subjektima.

Proračunsku potrošnju gotovo uvijek, povijest nas uči, ne mogu izbjeći platiti krajnji korisnici, kroz plaćanje poreza ali i krajnju cijenu električne energije.

Kad je već tome tako, za pozdraviti je uključenje hrvatskih investitora u industriju skladištenja energije, ne samo iz domoljubnih pobuda, nego i zbog multiplikativnog učinka za gospodarstvo.