Dok službeni izvori i mediji ističu podatke o snažnim rezultatima po pitanju potrošnje građana i zapošljavanja u Sjedinjenim Američkim Državama ili se hvale visokim procjenama američkog burzovnog tržišta, više od tri četvrtine Amerikanaca smatra da su ekonomski uvjeti loši (36%) ili pošteni (41%).

Ova razlika između rezultata i percepcije može imati dalekosežne posljedice; već je pomogla Donaldu Trumpu da pobijedi na predsjedničkim izborima prošlog mjeseca. Dakle, što je uzrok tome?

Ovdje valja razmotriti kako se sudionici na tržištu nose s asimetričnim informacijama – kada jedna strana ima više ili bolje informacije od druge strane ili strana. Zamislite da želite obaviti kupnju.

Kao kupac, izravnim promatranjem možete prikupiti ograničenu količinu informacija o svojim mogućnostima. Dakle, donosite odluku na temelju svojih uvjerenja o tim mogućnostima, koja se protežu izvan uočljivih činjenica i uključuju neviđene ili očekivane karakteristike.

Ali taj proces ne završava dovršetkom transakcije. Tada se upuštate u “otkrivanje” – zapravo, promatranje. Ako tijekom tog procesa saznate stvari koje ne odgovaraju uvjerenjima koja su potaknula vašu odluku, mijenjate uvjerenja.

(Ne)pouzdani posrednik
U modelima signaliziranja i probira kojima se ekonomisti koriste, izbori različitih činilaca popunjavaju informacijske praznine i dovode do ravnoteže: uvjerenja koja oblikuju potražnju dovode do izbora na strani ponude koji ispadaju u skladu s tim uvjerenjima. Ključna stvar je da izravno promatranje koje slijedi nakon transakcije utvrđuje uvjerenja i određuje ravnotežu.

Ali u našoj vrlo složenoj ekonomiji, koju karakterizira specijalizacija i međusobna povezanost, takvo promatranje nije uvijek moguće. Naprotiv, mnogi ili čak većina uvjeta koji su danas važni za dobrobit pojedinca ili donošenje odluka nisu lokalni niti podložni osobnom promatranju. Ne može postojati sveobuhvatan proces otkrivanja koji osigurava da su uvjerenja povezana s temeljnom stvarnošću.

Ondje gdje je osobna provjera nepraktična ili nemoguća, oslanjamo se na informacijske posrednike, uključujući tradicionalne medije, vladu ili stručnjake poput klimatologa. U našem digitalnom dobu, platforme društvenih medija i internetski izvori također su zauzeli istaknuto mjesto u našim informacijskim ekosustavima.

Ali ako ti posrednici žele popuniti praznine u informacijama, moraju biti pouzdani – a Amerikanci nisu uvjereni da oni to jesu. Gallupova anketa iz 2023. pokazala je da je vjera u institucije, od medija do vlade, dosegla povijesno najniže razine u SAD-u, pri čemu je samo 18% ispitanika izrazilo povjerenje u novine, 14% u televizijske vijesti i 8% u Kongres.

Znanstvenici prolaze bolje, jer 76% Amerikanaca navodi “veliko” ili “prilično povjerenje” u to da znanstvenici djeluju u najboljem interesu javnosti, iako skupina koja se smatra “vrlo skeptičnom” raste, osobito među republikancima koji su se o tome osobno izjasnili.

Zašto Amerikanci ne vjeruju institucijama koje bi trebale pomoći u popunjavanju praznina u informacijama? Optimistične vijesti o gospodarskim rezultatima koje ne uzimaju u obzir stvarnost novčanika ljudi mogle bi biti dio odgovora.

Podaci o raspodjeli dohotka mogu pomoći u rasvjetljavanju ove stvarnosti. Globalna financijska kriza 2008. – koja je započela pucanjem nekretninskog balona – nanijela je veliki udarac bilancama donjih 50% kućanstava. U 2010. godini ova je skupina činila samo 0,7% ukupne vrijednosti neto imovine kućanstava.

Uslijedio je djelomičan oporavak, ali pandemija bolesti Covida-19 i naknadni nagli porast inflacije, koji je potaknuo američke Federalne rezerve na povećanje kamatnih stopa, imali su za posljedicu nove prepreke. Više od četvrtine američkih kućanstava sada troši više od 95% prihoda na potrepštine, pa su ugrožena čak i blagim šokovima, a izgradnja bogatstva gotovo im je onemogućena.

Lažu ili nemaju pojma
Ove godine ukupna vrijednost neto imovine američkih kućanstava iznosila je 154 bilijuna dolara, a na donjih 50% otpada 3,8 bilijuna dolara – samo 2,5% od ukupnog iznosa. To u prosjeku iznosi 58.000 dolara za oko 66 milijuna američkih kućanstava, a mnoga posjeduju mnogo manje. Na gornjih 10% otpadaju dvije trećine cjelokupnog bogatstva američkih kućanstava, a donjih 90% dijeli preostalu trećinu.

Nije teško razumjeti zašto bi Amerikanci mogli biti nepovjerljivi prema onima koji su zaslužni za ružičasti ekonomski narativ koji ne odgovara njihovom iskustvu. Čak i kada mediji ističu zahtjevne ekonomske okolnosti s kojima se suočavaju mnogi Amerikanci, njihovi se izvještaji ne pretvaraju u politike i mjere koje bi nešto promijenile. Tome je tako najmanje dva desetljeća i to potkopava povjerenje u cijeli sustav. U nekom trenutku ljudi mogu početi pretpostavljati da tradicionalne institucije ili lažu ili nemaju pojma.

Kada se uvjerenja više ne temelje na tradicionalnim izvorima informacija, ima puno mjesta za alternative koje mogu biti nepouzdane. Internet, a posebno društveni mediji, olakšavaju taj proces i čine ga složenijim, jer omogućuju pristup velikom broju neprovjerenih izvora. Rezultati mogu biti vrlo polarizirajući.

Iako su istraživanja o utjecaju društvenih medija na naše ponašanje u tijeku, čini se jasnim da su platforme poput Facebooka, X-a i TikToka postale moćni mehanizmi za formiranje grupa. Taj proces sam sebe potkrepljuje: pojedinci biraju svoju grupu djelomično na temelju zajedničkih uvjerenja, a grupa utječe na stavove članova.

Pristranost potvrđivanja ili kognitivna pristranost, sklonost traženju informacija koje su u skladu s nečijim prethodnim uvjerenjima, podupire različite percepcije stvarnosti grupa. Neka kontroverzna uvjerenja, kao što je tvrdnja da su predsjedničke izbore 2020. ukrali Donaldu Trumpu, mnogi zapravo ne smatraju uvjerenjima, već sredstvom za provjeru odanosti članova grupe istim “činjenicama”.

U tom kontekstu, vraćanje zajedničke osnovne percepcije stvarnosti kao temelja ekonomske politike predstavlja zastrašujući zadatak. Vrlo različita ekonomska iskustva Amerikanaca, koja potječu iz sve veće nejednake raspodjele bogatstva i mnogih drugih poteškoća, uključujući sve veće troškove zdravstvene skrbi i fakulteta, samo će povećati taj izazov.

© Project Syndicate 2025.