Gospodarstvo SAD-a danas je u neuobičajeno dobrom stanju, recesija se ne nazire. No, čini se da pati od “vibracesije”: istraživanja javnog mnijenja pokazuju široko nezadovoljstvo gospodarstvom i upravljanjem američkog predsjednika Joea Bidena. Što objašnjava taj raskorak između rezultata i percepcije? Ponuđeno je najmanje šest odgovora, od kojih su neki daleko vjerodostojniji od drugih.

Prvi je da uopće nema raskoraka; pozitivni ekonomski pokazatelji pogrešni su ili obmanjujući, a pravo stanje američkog gospodarstva jednako je loše kao što to pokazuje javno mnijenje. Ovo objašnjenje jednostavno je pogrešno. Iako bilo koji broj može podlijegati pogreškama u mjerenju, prikupljen je širok raspon statističkih podataka koji obuhvaćaju gospodarski rast, snagu tržišta rada (otvorena radna mjesta ili nezaposlenost) i inflaciju (indeks potrošačkih cijena ili rashodi za osobnu potrošnju, bilo glavni ili temeljni), uglavnom zasebno. I oni uvelike prikazuju vrlo pozitivno stanje.

Drugo moguće objašnjenje, koje nude ekonomist Paul Krugman i drugi, jest da negativni rezultati istraživanja odražavaju naklonjenost republikanskoj stranci. Iako bi se moglo pretpostaviti da su i demokrati i republikanci jednako naklonjeni svojoj stranci, republikanski ispitanici u anketama zapravo su skloni tome da budu pod puno većim utjecajem stranke koja drži Bijelu kuću.

Kada je republikanac Donald Trump naslijedio demokrata Baracka Obamu, republikanci su odjednom izvijestili o daleko većem zadovoljstvu gospodarstvom. Kada je demokrat Biden preuzeo vlast, ponovno su se fiksirali na navodnu ekonomsku deprivaciju američkih kućanstava. Odgovori demokrata u anketama obično pomnije prate gospodarske pokazatelje.

Viralne objave
Treće objašnjenje naglašava sklonost medija da se usredotoče na negativno. Povećanje cijena benzina može biti glavna vijest, ali smanjenje vjerojatno neće doći na naslovnicu. Prognostičari koji predviđaju skoru recesiju, kao što su mnogi učinili 2022. godine, dobivaju daleko više pozornosti novinara od onih koji se s time ne slažu. Objava na društvenim mrežama koja sadrži obmanjujuću anegdotu ukazujući na inflaciju izvan kontrole, može postati viralna; priča o postupnom poboljšanju ishoda daleko se manje dijeli.

Četvrto, percepcija zaostaje za stvarnošću. Kada je predsjednik George H. W. Bush izgubio kandidaturu za novi mandat u studenom 1992., Amerikanci su vjerovali da je SAD još uvijek u recesiji; ali recesija je završila u ožujku 1991. Isto tako, tijekom međuizbora 2010., pa čak i predsjedničkih izbora 2012., mnogi Amerikanci mislili su da Velika recesija, koja je završila u lipnju 2009., još uvijek traje. O istom se tom zaostajanju možda radi i danas. Naposljetku, procjenjuje se da su potrebne dvije godine da bi promjena inflacije imala tri četvrtine kumulativnog dugoročnog učinka na raspoloženje potrošača, a inflacija je u SAD-u počela padati u lipnju 2022.

Peto, problem nije u stopi rasta cijena, već u razini cijena: indeks potrošačkih cijena (CPI) u SAD-u bio je 16 posto veći u siječnju 2024. nego tri godine ranije. To je učvrstilo narativ, koji su ovjekovječili i tradicionalni i alternativni mediji, da, čak i dok je inflacija u padu, nasljeđe viših cijena smanjuje stvarne prihode kućanstava, a time i njihov životni standard.

No, u istom trogodišnjem razdoblju satnica je porasla za 16 posto, nacionalni dohodak za 18 posto, nominalni BDP porastao je više od 21 posto, a osobna potrošnja u američkim dolarima povećala se za 23 posto.

Kupovna moć američkih kućanstava stoga je realno veća nego prije tri godine, unatoč višim cijenama. Iako su stvarni troškovi umjerene inflacije svakako niski u određenoj godini, posebno u usporedbi sa stvarnim koristima gospodarskog rasta, blaga ili tzv. puzajuća inflacija na kraju će ometati rad gospodarstva. Nije moguće trajno pregrijavati gospodarstvo.

Spajanje kraja s krajem
Dakle, nedavno povećanje cijena većini Amerikanaca ne otežava spajanje kraja s krajem (barem im nije teže nego što je bilo prije početka nedavnog kruga inflacije). Iako ekonomisti ne mogu odbaciti percepciju građana, inflacija je nepopularna, čak i kada su njezini učinci na stvarne prihode tehnički neutralizirani, a ne možemo ni prihvatiti narative koji su u suprotnosti s činjenicama.

Neki i dalje tvrde, a to je konačno objašnjenje, da čak i ako prosječnom Amerikancu ide dobro, inflacija šteti kućanstvima s nižim prihodima. To nije točno. Realne nadnice rastu otkako je inflacija dosegnula vrhunac u drugom tromjesečju 2022., osobito za najniži decil radnika. Što je sa starijim osobama koje ovise o socijalnom osiguranju i otplaćuju hipoteku na kuću zbog čega je 2020. njihov bankovni račun ispražnjen krajem mjeseca? Oni su sada u prednosti, jer su isplate socijalnog osiguranja indeksirane inflacijom.

Iako ne mora postojati jedno objašnjenje za negativnu percepciju o gospodarstvu, hipoteza o zaostajanju percepcije za stvarnošću čini se najuvjerljivijom. S razlogom mislimo da Amerikanci počinju shvaćati da se situacija poboljšava. Za početak, kao što je Krugman istaknuo, ispitanici u anketama optimističniji su u pogledu vlastitih financija; tek na pitanje o gospodarstvu u cjelini izražavaju pesimizam. Štoviše, osobna potrošnja bilježi brzi porast.

Zatim su tu najnoviji rezultati anketa. Indeks raspoloženja potrošača Sveučilišta Michigan, koji je bio zagonetno nizak 2022. i početkom 2023., porastao je od studenog. Prema Gallupovim riječima, manje birača sada smatra gospodarska pitanja “najvažnijim američkim problemom” nego u listopadu i izražava povjerenje. Neki mediji izvješćuju o poboljšanoj percepciji.

U samo dvije godine prevladavajući narativ promijenio se s “trenutno smo u recesiji” (početak 2022.) na “recesija je na pomolu i neizbježna” (kraj 2022.), pa na “povjerenje u gospodarstvo je nisko” (početak 2023.) i na “postoji jaz između loših percepcija i dobrih pokazatelja” (kraj 2023.). Možda će sutrašnji narativ biti da je gospodarstvo dobro – i da ljudi to znaju.

© Project Syndicate 2024.