Eurostat je nedavno objavio cjelovite i detaljne podatke o pokazateljima siromaštva u 2020. godini. Budući da su pokazatelji izračunani na isti način za sve zemlje, moguće su valjane međunarodne usporedbe njihovih vrijednosti.

Jedan od glavnih pokazatelja je stopa rizika od siromaštva. Njezina vrijednost u Hrvatskoj iznosi 18,3 posto. Zanimljivo je da je vrijednost spomenutog pokazatelja u nekim bogatim zemljama veća nego u nekim manje bogatim zemljama.

Tako je stopa rizika od siromaštva u Njemačkoj (18,8%), Luksemburgu (17,4%), Švedskoj (16,1%), Švicarskoj (15,5%), Belgiji (14,1%), Austriji (13,9%), Francuskoj (13,8%) i Nizozemskoj (13,4%) veća od istovrsnog pokazatelja u Češkoj (9,5%), Slovačkoj (11,4%) i Sloveniji (12,4%).

Kako je moguće da je rizik od siromaštva veći u bogatijim zemljama? Osnovu za objašnjenje pruža Državni zavod za statistiku (DZS) u priopćenju koje predstavlja pokazatelje povezane sa siromaštvom.

DZS napominje da stopa rizika od siromaštva ne pokazuje koliko je osoba stvarno siromašno, nego koliko njih ima dohodak ispod praga rizika od siromaštva, pri čemu je taj prag postavljen na 60 posto od srednje vrijednosti (medijana) ekvivalentnoga raspoloživog dohotka svih osoba.

Jasnije rečeno, stopa rizika od siromaštva pokazuje koliko osoba u nekoj zemlji ima relativno nizak dohodak. Ostaje nejasno, međutim, u kojoj su mjeri osobe s relativno niskim dohotkom u riziku od stvarnog siromaštva.

Terminološka konfuzija
Naime, u bogatim je zemljama prag od 60 posto srednjega godišnjeg raspoloživoga dohotka zapravo visok kada se promatra njegov apsolutan iznos. U Švicarskoj, na primjer, spomenuti prag iznosi 25.830 eura za samca i 54.245 eura za obitelj od dvije odrasle osobe i dvoje djece.

Slika postaje posve jasna kada se navedeni eurski iznosi pretvore kunske. Riječ je o Švicarcu koji zarađuje oko 190 tisuća kuna godišnje odnosno oko 15.800 kuna mjesečno, te o četveročlanoj švicarskoj obitelji u kojoj roditelji zarađuju oko 400 tisuća kuna godišnje odnosno 33 tisuće kuna mjesečno. Očito je da njima ne prijeti stvarno siromaštvo, čak ni uz švicarsku razinu cijena.

Stopa rizika od siromaštva, kao što je prethodno utvrđeno, zapravo je udio stanovnika s relativno niskim dohotkom. Zašto se onda ne koristi taj jasniji termin? Zašto je stvorena terminološka konfuzija? Korištenje navedenog termina vjerojatno je ideološki motivirano.

Naime, termin je srodan konceptu relativnog siromaštva, kao što napominje DZS. Relativno nizak dohodak označen je kao rizik od siromaštva kako bi se izazvao negativan stav prema razlikama u dohotku i potaknulo njihovo smanjivanje. Iza takvoga terminološkog izbora očito stoji ideologija ekonomske jednakosti kao političkog cilja, takozvani egalitarizam.

Osim navedenog, Eurostat objavljuje pokazatelj koji jasno i izravno opisuje opseg dohodovnih razlika u društvu. Riječ je o omjeru dohotka petine stanovništva s najvišim dohotkom i dohotka petine stanovništva s najnižim dohotkom.

Taj omjer u Hrvatskoj iznosi 4,6, što znači da je dohodak petine stanovništva s najvećim dohotkom 4,6 puta veći od dohotka petine stanovništva s najmanjim dohotkom.

Što se tiče omjera u drugim zemljama, ponovno je njegova vrijednost veća u Njemačkoj (6,5), Luksemburgu (5), Švedskoj (4,1), Švicarskoj (4,9), Belgiji (3,7), Austriji (4,1), Francuskoj (4,5) i Nizozemskoj (4,2) nego u Češkoj (3,3), Slovačkoj (3) i Sloveniji (3,3).

Navedena činjenica nije neobična jer spomenuti omjer i takozvana stopa rizika od siromaštva na različite načine mjere zapravo istu pojavu, a to su razlike u dohotku. O njihovoj statističkoj povezanosti svjedoči i koeficijent korelacije koji iznosi 0,9, što je neznatno manje od jedinice kao pokazatelja najčvršće moguće veze.

Nema dvojbe, dakle, da stopu rizika od siromaštva treba preimenovati u udio osoba s relativno niskim dohotkom te da taj pokazatelj razlika u dohotku treba potpuno odvojiti od pokazatelja opsega stvarnoga siromaštva kao društveno negativne pojave.

Dohodovne razlike nisu društveno negativna pojava jer odražavaju nagrađivanje produktivnih aktivnosti kao što su učenje, rad, istraživanje, ulaganje i poduzetništvo. Štoviše, razlike u dohotku treba povećati ukidanjem progresivnog poreza na dohodak upravo zato da bi se stimulirale produktivne aktivnosti.

Izazivanje emocija
Usput rečeno, o utjecaju potpuno suprotnih postavki egalitarističke ideologije svjedoči i činjenica da Eurostat koristi izraz “dohodovna nejednakost” koji izaziva emocije, umjesto neutralnog izraza “razlike u dohotku”.

Što se tiče stvarnoga siromaštva, Eurostat izračunava cijeli niz pokazatelja koji se temelje na anketnim pitanjima o materijalnoj deprivaciji. Riječ je udjelima osoba koje su izjavile da si ne mogu priuštiti adekvatno grijanje tijekom hladnih mjeseci, obrok s mesom svaki drugi dan, godišnji odmor s ostalim ukućanima itd.

Detaljne informacije o obilježjima takvih osoba, posebno u pogledu dobi, radne sposobnosti i količine rada, omogućile bi stvaranje jasne slike o opsegu i uzrocima stvarnog siromaštva.

Nasuprot tome, treba potpuno odbaciti jedan složeni pokazatelj, takozvani udio osoba u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti.

On obuhvaća osobe s relativno niskim dohotkom, osobe u teškoj materijalnoj deprivaciji i osobe koje žive u kućanstvima s niskom količinom rada. Riječ je statističkoj mješavini koja pridonosi terminološkoj i spoznajnoj konfuziji.

* Članak odražava autorova osobna gledišta koja se ne smiju smatrati službenim stajalištima institucije u kojoj radi.