Europska unija odlučna je u svojim nastojanjima da prehrambeni sustav učini zdravijim i održivijim. To, međutim, ne znači da se moramo odreći naših tradicionalnih mesnih proizvoda kao što su slavonski kulen i istarski ili dalmatinski pršut. Štoviše, siguran sam da naši proizvodi, poznati po svojoj vrhunskoj kvaliteti i tradicijskim metodama proizvodnje, ne predstavljaju prijetnju zdravlju građana.

Kao član Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, a u svojstvu izvjestitelja europskih pučana, amandmanima sam intervenirao u tekst Mišljenja o Strategiji Europske komisije “od polja do stola” kako bih zaštitio proizvodnju tradicionalnih hrvatskih proizvoda. Naime, u ovom trenutku Strategija ide u smjeru preporuke ograničavanja mogućnosti oglašavanja ponude i cijena mesnih proizvoda kao i svrstavanja takvih proizvoda u istu, negativnu, kategoriju s konzumacijom soli i šećera.

Stava sam kako su takve tendencije potpuno neprihvatljive, jer predstavljaju slabljenje pozicije naših tradicionalnih proizvođača, obiteljskih gospodarstava i malih i srednjih poduzetnika. Svi smo svjesni kako nas u budućnosti čeka neizbježan zaokret prema prehrani s većim udjelom namirnica biljnog podrijetla, ali to ne smije uključivati stavljanje naših tradicionalnih proizvoda na svojevrsnu listu nepoželjnih proizvoda, a pogotovo ako bi to značilo manje novca iz europskih fondova za naša obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja se bave proizvodnjom tradicionalnih mesnih proizvoda.

Više biljnih namirnica

S tim u vezi, zatražio sam pojašnjenje posebno onog dijela strategije koji se odnosi na izbjegavanje promidžbenih kampanja za mesne proizvode. Među ostalim, predložio sam amandman kojim se naglašava kako mnoge članice EU imaju dugu tradiciju mesne industrije, kako cilj zaokreta prema prehrani s više biljnih namirnica i manje crvenog i prerađenog mesa ne smije negativno utjecati na opskrbu i mogućnost izbora potrošača te kako je odabir dobro obaviještenih potrošača ključ tranzicije prema održivom sustavu prehrane.

Strategija Europske komisije “od polja do stola” ključan je dokument koji će odrediti kako i koliko kvalitetno ćemo se hraniti u idućem razdoblju. Postavlja ambiciozne ciljeve do 2030. godine, među njima smanjenje uporabe i rizika od kemijskih pesticida za 50 posto, smanjenje uporabe gnojiva za 20 posto, smanjenje uporabe antibiotika u uzgoju životinja na području EU za 50 posto te povećanje površina pod ekološkim uzgojem na najmanje 25 posto od ukupnog, uz značajan rast organske akvakulture. To su vrijedni ciljevi koji će potrošačima na stol donijeti kvalitetnu i zdravu hranu proizvedenu na održiviji i ekološki prihvatljiviji način, ali ne smijemo dopustiti da provođenjem Strategije dođe do pada hrvatske poljoprivredne proizvodnje.

Prema izračunu Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u 2018. godini samodostatnost Republike Hrvatske u proizvodnji mesa iznosila je 70,64%. Jasno je dakle da Hrvatska ima značajan potencijal proizvodnje u ovom sektoru, koji otvara nove gospodarske i razvojne perspektive, pogotovo za hrvatsko selo. Pandemija nas je naučila koliko su krhki međunarodni lanci opskrbe. Stoga Europa mora postati samodostatna u proizvodnji kvalitetne i zdrave hrane, a hrvatska poljoprivreda i prehrambena industrija moraju biti integralni elementi tog sustava. Kao i u dosadašnjem u parlamentarnom radu, i oko Strategije “od polja do stola” rukovodio sam se načelom zaštite interesa hrvatskih građana, u ovom slučaju i proizvođača tradicionalnih prehrambenih proizvoda i njihovih potrošača. U skladu s istim načelom, na Strategiju sam uložio i amandman kojim sam zatražio da označavanje podrijetla meda bude jasno i precizno kako bi potrošači prilikom kupnje proizvoda nedvojbeno mogli utvrditi podrijetlo meda, nevezano za to dolazi li med iz Europske unije ili trećih država. Učinio sam to potaknut informacijama dobivenima izravno od građana koji smatraju kako postojeće informacije o podrijetlu meda nisu dovoljno jasne.

Osim interesa potrošača, moramo se boriti i za to da obranimo hrvatske i druge europske pčelare od nelojalnih konkurentskih praksi proizvođača iz trećih zemalja.

Nejednaka kvaliteta hrane

Posredno je uz ovu strategiju vezan drugi problem, za koji javnost možda ima pogrešnu percepciju da je riješen. Riječ je o nejednakoj kvaliteti proizvoda ovisno o tome u kojim se dijelovima Europske unije plasiraju na jedinstveno europsko tržište. Takve nepoštene prakse trgovaca i proizvođača, kojima se dovode u zabludu potrošači, još uvijek predstavljaju značajan problem, što je osobito problematično kad se na tržištima država s manjom kupovnom moći prodaju proizvodi slabije kvalitete. Stoga provedba Komisijine Strategije treba dokinuti praksu prodaje različitih proizvoda pod istim brendingom.

Oznake na prehrambenim proizvodima moraju potrošačima na jednostavan i razumljiv način dati točne i potpune informacije o proizvodu, a sve kako bi potrošač mogao donijeti informiranu odluku o kupovini. Ono što je za Hrvatsku vrlo važno, i što sam također obuhvatio jednim od amandmana, je sprečavanje premještanja proizvodnje hrane u treće države.

Posao na provođenju nove Strategije “od polja do stola” bit će kompleksan i zahtijevat će suradnju političara i poljoprivrednika, ali njenom uspješnom implementacijom izgradit ćemo održivu poljoprivredu i prehrambenu industriju čije će proizvode koristiti dobro informirani i zdraviji potrošači, a sve to uz nove razvojne prilike za Hrvatsku kao državu članicu. Uvjeren sam da je to bitka u kojoj vrijedi sudjelovati.