Posljednje dvije godine istaknule su strukturne nepravde na kojima se temelji globalno gospodarstvo.

Kako je pandemija Covida-19 dovela oko 88 do 115 milijuna ljudi u ekstremno siromaštvo, svjetski milijarderi zabilježili su povećanje bogatstva za više od 25%. I dok se zemlje na globalnom sjeveru sada bave docjepljivanjem, one na globalnom jugu i dalje se bore da osiguraju čak i prve doze za svoje stanovništvo.

Ova užasna razina nejednakosti neraskidivo je povezana s neobuzdanom prekograničnom poreznom zlouporabom, koju čine i multinacionalne korporacije i bogati pojedinci. Odbijanjem plaćanja svog dijela poreza najbogatiji svjetski akteri siromašnijim zemljama oduzimaju prihode koji su im očajnički potrebni za suočavanje s pandemijom, primjerice osiguravanjem doza cjepiva i pružanjem potpore ugroženim građanima.

Čelnici skupine G20 tvrde – s mnogo samozadovoljstva – da rješavaju problem: nedavno su se složili uspostaviti globalnu minimalnu stopu poreza na dobit, čime bi se okončala “utrka do dna” potaknuta globalnom konkurencijom za strana ulaganja.

Ali dogovorena stopa je samo 15%, a cilja samo djelić profita 100 multinacionalnih kompanija. To će učiniti otprilike onoliko za pomoć siromašnim zemljama koliko bi čaša vode učinila za požar.

Novo Izvješće o stanju porezne pravde, koje su zajednički objavili Mreža porezne pravde, međunarodna sindikalna udruga Public Services International i Globalni savez za poreznu pravdu, ilustrira razmjere sukoba: 483 milijarde dolara javnih prihoda svake se godine izgubi zbog prekogranične zlouporabe poreza. To je dovoljno da cijepi svakog muškarca, ženu i dijete na planeti tri puta.

Prednjači Velika Britanija

Od ukupnih gubitaka, zlouporaba poreza na dobit multinacionalnih kompanija čini 312 milijardi dolara, a ostatak je zbog offshore utaje poreza bogatih pojedinaca. Iako bogatije zemlje tehnički snose veći dio tih gubitaka, siromašnije zemlje su te koje najviše trpe.

Zapravo, iako zemlje s visokim i višim srednjim dohotkom godišnje izgube oko 443 milijarde dolara zbog zlouporabe međunarodnih poreznih praksi, to iznosi samo 10% njihovih javnozdravstvenih proračuna. Zemlje s niskim i nižim srednjim dohotkom gube oko 40 milijardi dolara što je ekvivalent nevjerojatnih 48% njihovih javnozdravstvenih proračuna.

Štoviše, za takvo stanje krive su bogate zemlje. Ne samo da su odbile riješiti taj problem na smislen način; pružaju financijske usluge koje omogućuju međunarodnu zlouporabu poreza. Velika Britanija, zajedno sa svojom mrežom prekomorskih teritorija i krunskih posjeda, odgovorna je za 39% ukupnih gubitaka. Na Nizozemsku, Luksemburg i Švicarsku otpada još 16%. Zemlje OECD-a zajedno su odgovorne za 78% gubitaka prihoda od međunarodne zlouporabe poreza svake godine.

Dvostruki standardi zapanjujući su. Uostalom, u okviru uključivog okvira OECD-a za smanjenje porezne osnovice i premještanje dobiti (BEPS) osmišljen je naveliko propagirani porezni sporazum skupine G20.

Neke od istih zemalja koje omogućuju svu tu poreznu zlouporabu – ponajviše Velika Britanija i Švicarska – također blokiraju odricanje od prava intelektualnog vlasništva koje bi omogućilo masovno uvođenje cjepiva na globalnom jugu.

Time se postavljaju ozbiljna pitanja o tome je li OECD prava institucija za koordinaciju globalnih poreznih pregovora. Istina, OECD je otvorio put za više od 100 zemalja koje nisu članice OECDa da imaju pravo glasa u pregovorima. Međutim, nekoliko prijedloga zemalja u razvoju izostavljeno je iz konačnog sporazuma. Nije iznenađujuće da siromašne zemlje uopće nisu bile zadovoljne.

Dok su se čelnici skupine G20 sastajali u Rimu krajem prošlog mjeseca kako bi se odobrio sporazum, skupina G77, koja predstavlja 134 gospodarstva razvoju, ponovila je svoj dugogodišnji poziv na uspostavu globalnog poreznog tijela u Ujedinjenim narodima, koje bi preuzelo odgovornost za reformu globalnih poreznih propisa i slamanje offshore poreznih oaza.

Prijedlog – prema kojem bi se Odbor stručnjaka UN-a za međunarodnu suradnju u poreznim pitanjima pretvorio u međuvladin forum – prvi smo 2004. promicali tadašnji glavni tajnik UN-a Kofi Annan i ja, kao podtajnik za gospodarska i socijalna pitanja. Skupina G77 ponovila je naš poziv 2015. na Konferenciji UN-a o financiranju razvoja u Adis Abebi.

Globalno porezno tijelo UNa također je ključna preporuka UN-ova Panela na visokoj razini o međunarodnoj financijskoj odgovornosti, transparentnosti i integritetu za postizanje Programa održivog razvoja do 2030. i Neovisne komisije za reformu međunarodnog oporezivanja dobiti poduzeća (ICRICT). (Ponosan sam što sam bio u oba.) I to je u skladu sa zahtjevima globalnog civilnog društva.

Promijeniti format pregovora

Da je skupina G20 zaključila sporazum koji je pravedan za gospodarstva u razvoju, skupina G77 ne bi ponovila svoj poziv za porezno tijelo UN-a. Zbog toga je ICRICT zahtijevao da se pregovori o postizanju novog globalnog poreznog sporazuma nastave tijekom predsjedanja G20 Indonezije 2022. i Indije 2023.

Međutim, stvarni napredak nalagat će promjenu formata pregovora kako bi se osiguralo da se čuju glasovi zemalja u razvoju. Ako je skupine G20 ozbiljna u pogledu ispravljanja nepravde prekogranične zlouporabe poreza, trebala bi poduprijeti poziv na istinski uključiv proces u UN-u.

© Project Syndicate 2021.