U tjednu u kojem smo i službeno ušli u novu eru globalne politike nakon inauguracije novoga američkog predsjednika, vrijeme je razmisliti o posljedicama novih najavljenih politika Donalda Trumpa na ono što zovemo Adria regijom, a što je još od vremena bivše zajedničke države infrastrukturno povezano.
Sankcije koje je bivša američka administracija početkom ove godine uvela Naftnoj industriji Srbije (NIS), a koje za metu imaju vlasničku strukturu te kompanije (dvije Gazpromove tvrtke u ovom trenutku drže 56 posto dionica) bit će, ne samo u prvih 45 dana, koliko prema uredbi o sankcijama traje vrijeme prilagodbe, odnosno dodatnih petnaest dana, predviđenih za završnu transakciju promjene vlasništva, jedna od središta zanimanja kako nove administracije, tako i javnosti u našoj regiji.
Deficit opskrbe
Kako sada stvari stoje, ideološko i interesno prijateljstvo Aleksandra Vučića s administracijom Donalda Trumpa na politike, uvedene u vrijeme Joea Bidena, neće imati prevelikog utjecaja. Ne samo radi izloženosti srbijanskog gospodarstva, poglavito u infrastrukturnom smislu, kineskom kapitalu, nego i zbog toga što će uvedene sankcije ruskom energetskom, poslovnom i bankarskom sektoru i njihovim operacijama izvan Rusije poslužiti kao poluga u najavljenim pregovorima Donalda Trumpa s Vladimirom Putinom oko mira ili zamrzavanja konflikta u Ukrajini što je bilo naznačeno i u inauguracijskom govoru.
Kako, dakle, ne možemo govoriti o skorom ukidanju sankcija protiv NIS-a, posve je sigurno kako će nakon isteka roka od 45 dana doći do promjena u poslovanju dosadašnjih partnera s ovom kompanijom što će imati posljedice za energetsko tržište ne samo Srbije, nego i okruženja.
U prvome redu tu su određene posljedice za ugovorne odnose Jadranskog naftovoda s NIS-om kao dugogodišnjim partnerom, koji će se do promjene vlasničke strukture morati promijeniti, premda je i do sada, a nakon početka agresije na Ukrajinu, Janaf opskrbljivao NIS naftom neruskog podrijetla.
S druge pak strane, NIS je vlasnik niza benzinskih crpki, ne samo u Srbiji, nego i na teritoriju Bosne i Hercegovine, pa su posljedice moguće i na teritoriju cijele regije, na kraće i duge staze, što je ovih dana istaknuo i mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó, posebno apostrofirajući pitanja rafinerija u Pančevu i Bosanskom Brodu.
Stoga, te sankcije posve sigurno označavaju i rast cijena nafte i naftnih derivata u zemljama okruženja, ali i izazove u opskrbi tržišta. U 2022. godini u Srbiji je potrošnja derivata bila 500 kt benzina i 2300 kt dizela.
U susjednim zemljama, doduše, postoji višak benzina koji bi mogao zamijeniti domaću potrošnju od 600 kt, kod dizela je posve druga priča zbog toga što je cijela regija, s izuzetkom Grčke i Bugarske, u deficitu opskrbe, tako da bi domaća proizvodnja dizela od 2100 kt trebalo zadovoljiti uvozom izvan EU, što bi moglo predstavljati logistički izazov i povećavanje uvozne ovisnosti, što nije u interesu nikome uslijed trenutne situacije s deglobalizacijskim pritiscima.
Neravnoteža ponude i potražnje podigla bi cijene i time dodatno povećala logističke i proizvodne troškove, što bi dodatno pogoršalo, ionako narušenu, konkurentnost te doprinijelo rastu troškova života građana, koji su i tako pod globalnim inflacijskim pritiskom. Derivati, a pogotovo dizel, nisu samo motorno gorivo ključno za segment osobnih i teretnih vozila, nego se koriste i u industriji, kao sirovine u velikom broju gospodarskih procesa, ali i u toplinarstvu. Dizel se dodatno koristi i u javnom prijevozu.
Radni konj gospodarstva
Većina građevinskih, poljoprivrednih i vojnih vozila te opreme također ima dizelske motore. Dizelsko gorivo ima veću gustoću energije od drugih tekućih goriva, što znači da osigurava više korisne energije po jedinici volumena. Dizel se koristi i u generatorima s dizelskim motorima za proizvodnju električne energije.
Mnogi industrijski objekti, velike zgrade, institucionalni objekti, bolnice i elektroprivrede imaju dizelske generatore za rezervno i hitno napajanje. Zbog toga se dizel često naziva radnim konjem gospodarstva jer pokreće polovicu ključnih gospodarskih sektora u tipičnoj razvijenoj zemlji. Posljedično, svaki fizički manjak dizela i/ili povećanje cijena predstavljalo bi kočnicu za gospodarski i dohodovni rast Srbije, negativno utječući i na njezine trgovinske i gospodarske partnere.
Brojni dionici sektora smatraju kako bi moguće proširenje situacije s NIS-om, tj. prolongiranje razrješenja vlasničke situacije, moglo dovesti do posljedica na sva tržišta u okruženju Srbije, i to ne samo na Balkanu. Ključno bi bilo da administracija Aleksandra Vučića, umjesto oklade na dobre odnose s novim stanovnicima Bijele kuće, jer takva oklada u postojećim vanjskopolitičkim odnosima nije logična, potraži održivo i dugoročno rješenje za kompaniju koja vrši funkciju opskrbe tržišta derivatima u nekoliko zemalja Adria regije.
Pri tome je posve svejedno hoće li novi vlasnik biti država, što bi moglo biti problematično u budućim pristupanjima europskim integracijama ili neki od logičnih investitora u okruženju, poput MOL-a, koji bi mogao imati regulatorni izazov vlasništva previše rafinerija u okruženju, azerskog Socara, što bi moglo biti problematično zbog dobrih odnosa te državne tvrtke s Rusijom ili pak Helenica, koji je ovih dana fokusiran na ulazak na teritorij albanofonih zemalja.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu