Od zakona o infrastrukturi od 1,2 bilijuna dolara u studenome prošle godine, koji obećava modernizaciju američkih cesta, mostova i širokopojasni pristup internetu, do nedavno donesenog Zakona o čipovima i znanosti, koji će izdvojiti više od 52 milijarde dolara za jačanje američke industrije poluvodiča, veliko ekonomsko zakonodavstvo tema je dana u Americi.

I uskoro bismo tom popisu mogli dodati Zakon o smanjenju inflacije. U trenutačnom polariziranom političkom okruženju, oblikovanom načinom razmišljanja nulte sume, takva bi se otkrića gotovo mogla smatrati čudesnima. Preokret produženog razdoblja prošlog nedovoljnog ulaganja upečatljiv je.

Komentatori su ih zasigurno brzo istaknuli kao pobjede američkog predsjednika Joea Bidena i demokrata, a mnogi promatrači pitaju se hoće li pomoći u preokretu na izborima na polovici u studenom.

Bez obzira na njihove političke implikacije, Zakon o infrastrukturi, Zakon o čipovima i Zakon o smanjenju inflacije predstavljaju zapanjujuće povećanje dugoročnih ulaganja u američki potencijal rasta i uravnoteženje različitih dimenzija njegovog obrasca rasta, prije svega za smanjenje emisije ugljikovog dioksida i održivost.

Zapravo, Zakon o smanjenju inflacije odobrio bi najveće ulaganje u djelovanje na području klimatskih promjena u američkoj povijesti, dajući SAD-u priliku za borbu da se približi svom cilju prepolovljenja emisija do 2030. godine.

Budući da je SAD drugi najveći svjetski emiter CO2 (nakon Kine), takva su ulaganja ključna, ne samo za izravno smanjenje globalnih emisija, već i za motiviranje drugih da naprave svoj dio posla.

Zakon o smanjenju inflacije također sadrži odredbe koje nemaju nikakve veze s klimom, poput omogućavanja Medicareu da pregovara o cijenama lijekova na recept, produljenja subvencija Zakona o pristupačnoj skrbi do 2025. i uvođenja neke verzije minimalnog poreza na dobit od 15%.

Natjecanje s Kinom
Isto tako, Zakon o čipovima osnažuje američka ulaganja u znanost i tehnologiju, uključujući ljudski kapital koji potiče širenje tehnološke baze gospodarstva. Zakonodavstvo posebnu pozornost posvećuje poluvodičima i digitalnoj tehnologiji, s udjelom ulaganja čiji je cilj smanjiti ovisnost Amerike o potencijalno nepouzdanim stranim akterima.

No, što je najvažnije, Zakon o čipovima materijalno povećava vjerojatnost povećanja produktivnosti u srednjoročnom ili dugoročnom razdoblju. S porastom omjera ovisnosti o starosti i pooštravanjem uvjeta na tržištu rada, bit će potreban veći, digitalno omogućen rast produktivnosti kako bi se postigli demografski pravedni obrasci rasta u sljedećem desetljeću i nakon njega.

Proširena ulaganja u javnom sektoru i poticaji koje stvara oslobodit će porast privatnih ulaganja u ključnim područjima. Ovo nisu puka nagađanja. Dobro usmjerena javna ulaganja u znanost, tehnologiju, ljude i infrastrukturu stvaraju mogućnosti koje će dinamični privatni sektor i financijski sustav iskoristiti, potičući inovacije, rast i zapošljavanje.

U SAD-u nesumnjivo ostaju široke podjele u pitanjima koja se odnose na raspodjelu prihoda, bogatstva i mogućnosti. Ali čak i ovdje, nedavno usvojeno zakonodavstvo podrazumijeva priznanje da preokretanje štetnih trendova zahtijeva javna ulaganja, posebno u obrazovanju, i program na strani ponude koji stvara mogućnosti. Preraspodjela se ne smije odbaciti, ali daleko je od potpunog rješenja.

Moglo bi biti zabrinjavajuće da se taj novootkriveni, djelomični i još uvijek krhki konsenzus o važnosti ulaganja u materijalnu i nematerijalnu imovinu i potpornu infrastrukturu uglavnom temelji na geopolitičkim aspektima, posebno tržišnom natjecanju s Kinom.

Uostalom, Hladni rat donio je porast javnih ulaganja u temeljnu znanost i tehnološke inovacije. Donositelji politika stoga možda neće u potpunosti shvatiti važnost uravnoteženog dugoročnog gospodarskog programa za potporu digitalnoj revoluciji, tranziciji u području obnovljivih izvora energije i napretku prema održivom, pravednom rastu.

Pragmatično vodstvo
Savjetovao bih svima koji izražavaju takvu zabrinutost da ne gledaju poklonjenom konju u zube. To ne znači da se novi hladnoratovski program savršeno usklađuje s programom održivog rasta.

Međutim, oni su dovoljno blisko usklađeni da politike koje se temelje na zajedničkom interesu za “pobjedu” u strateškom tržišnom natjecanju s Kinom mogu donijeti dugoročne gospodarske koristi, kompenzirajući nepostojanje dvostranačke konvergencije na snažnom programu rasta.

U nedavno donesenom zakonodavstvu također se ukazuje na spremnost na unaprjeđenje širokog interesa javnosti za gospodarsku, znanstvenu, tehnološku i ekološku dimenziju, unatoč dubokim razlikama u socijalnim pitanjima.

Razdvajanje pitanja i ciljeva također je dobar nagovještaj američkog donošenja politike jer sprečava da cijeli program bude talac najspornijih pitanja.

Iako ne postoji jamstvo da će oživljavanje američkih javnih ulaganja potrajati, postoji razlog za nadu. Iskustva mnogih zemalja, uključujući uspješne zemlje u razvoju, upućuju na to da je najteži dio velike gospodarske tranzicije početak.

Nakon što prednosti investicijskih programa počnu postajati vidljive, raste potpora građana centrističkom gospodarskom programu usmjerenom na budućnost, smanjujući šanse za preokret.

Ne zna se hoće li odlučnost američkih donositelja politike trajati toliko dugo. Za sada treba pohvaliti one koji su pokazali da, unatoč dubokoj stranačkoj polarizaciji, pragmatično vodstvo usmjereno na rezultate može donijeti stvarni napredak.