Milijarderi ne bi trebali postojati, tvrdi senator iz Vermonta Bernie Sanders, koji se već davno opisao kao demokratski socijalist. Doista, “svaki je milijarder politički neuspjeh”, relativno je čest slogan među američkim progresivcima. Ne iznenađuje da su se ekonomski populisti i nacionalisti koji pripadaju političkoj desnici složili s progresivnom ljevicom.

Prije nekoliko mjeseci Steve Bannon, svojedobno glavni strateg bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, pozvao je na “masovno povećanje poreza milijarderima” jer je se premalo njih priklanja “MAGA” pokretu. Ti nacionalisti i progresivci shvatili su to pogrešno: trebali bismo željeti da ima više milijardera, a ne manje.

Milijarderi inovatori stvaraju ogromnu vrijednost za društvo. U radu iz 2004., nobelovac, ekonomist William D. Nordhaus, otkrio je “da je samo neznatan dio” – oko 2,2% – “društvenog povrata od tehnološkog napretka” išao samim inovatorima. Ostatak koristi (što znači, gotovo sve) išao je potrošačima.

Prema Bloombergovom indeksu milijardera, osnivač Amazona Jeff Bezos vrijedi 170 milijardi dolara. Iz Nordhausovih nalaza moglo bi se zaključiti da je Bezos stvorio više od 8 bilijuna dolara – više od trećine godišnjeg BDP-a Sjedinjenih Država – vrijednosti za društvo.

Primjerice, Amazon je smanjio cijenu mnoge robe široke potrošnje i oslobodio ogromnu količinu vremena milijunima Amerikanaca eliminirajući potrebu za posjetom fizičkim trgovinama. Bezos je u međuvremenu dobio samo mali dio tih socijalnih pogodnosti.

Naravno, nisu svi milijarderi inovatori. Ali ista logika može se primijeniti na milijardere iz bilo kojeg profesionalnog zaleđa. Primjerice, titani s Wall Streeta stvaraju vrijednost učinkovitom raspodjelom kapitala u cijelom gospodarstvu. S vremenom se time smanjuju troškovi i potiču produktivnost i inovacije, od čega koristi imaju milijuni kućanstava i poduzeća.

Perverzna poruka mladima
Poduzetništvo i naporan rad, a ne dinastičko nasljeđivanje, primarni su put do neto vrijednosti od 9 ili 10 znamenki. Oko tri četvrtine najbogatijih 1% američkih obitelji posjeduje privatne tvrtke (u usporedbi s 5% obitelji u donjoj polovici ljestvice raspodjele bogatstva), a poslovna imovina čini više od trećine njihovih bilanci. Rad iz 2013. otkrio je da se oko 7 od 10 najbogatijih 400 Amerikanaca probilo samo vlastitim radom te da dvije trećine nije odraslo u bogatim obiteljima.

Sve u svemu, američki sustav demokratskog kapitalizma funkcionira. U demokraciji društvo prihvaća nejednake tržišne rezultate ako odražavaju razlike u radnom naporu, toleranciji na rizik ili vještini. Dokazi pokazuju da je primarna odrednica naknade radnicima produktivnost.

Svakako ima prostora za poboljšanje. No, umjesto kritiziranja milijardera, fokus bi trebao biti na pružanju pristupa ekonomskim prilikama siromašnima i radničkoj klasi. SAD obiluje prilikama. Razmislite, primjerice, o mnogim izvrsnim američkim dvogodišnjim i četverogodišnjim fakultetima i niskoj strukturnoj nezaposlenosti.

Slično tome, bijes zbog milijardera neprimjeren je u raspravi o nejednakosti dohotka, gdje se pretpostavlja da se dohodak raspodjeljuje kućanstvima i dovodi u pitanje udio koji ide na vrh. Ali u tržišnoj ekonomiji dohodak se zarađuje, a ne raspodjeljuje. Štoviše, kada se mjeri dohotkom svih kućanstava, ne samo milijardera, nejednakost stagnira ili pada već više od desetljeća.

Što je još važnije, napad na milijardere mladima šalje strašnu i perverznu poruku da je uspjeh loš. To bi ih moglo navesti da smanje svoje težnje, ulože manje truda i postanu manje tolerantni prema riziku.

Upravo zato što se naporan rad isplati – produktivnost potiče naknadu – takva bi poruka mogla pogoršati nejednakost, a to je problem koji oni koji napadaju milijardere navodno žele riješiti. Ironično, mnogi od najglasnijih među onima koji promiču ovu poruku dolaze iz kućanstava s višim prihodima. Najmanje je vjerojatno da će njihova djeca biti pogođena time.

Moralno je grozno tretirati bilo koju skupinu Amerikanaca na način na koji se populisti i nacionalisti odnose prema milijarderima. Autoritarci koji pripadaju političkoj desnici žele iskoristiti moć države kako bi ih kaznili jer su nedovoljno odani Trumpu. A mnogi lijevo orijentirani žele im nametnuti i posebne poreze. Primjerice “porez na ultramilijunaše” senatorice Elizabeth Warren odnosio bi se na samo 0,05% kućanstava.

Od Gatesa do Zuckerberga
Umjesto da milijardere tretiraju kao punopravne sudionike u zajedničkom društvenom pothvatu, takvi prijedlozi svode ih na generatore prihoda koje treba spustiti na zemlju. Porezni sustav ne bi trebao biti rabljen kao oružje kako bi se kaznila bilo koja skupina Amerikanaca, uključujući bogate.

Pogledajte deset najboljih milijardera na Bloombergovom indeksu. Oni su uglavnom inovatori koji su uspjeli vlastitim radom i promijenili način na koji živimo: Bill Gates i Steve Ballmer revolucionizirali su osobno računalstvo; Jeff Bezos doveo je do preokreta u maloprodaji; Larry Page, Sergey Brin i Larry Ellison digli su pretraživanje interneta i softver za baze podataka na višu razinu; i Elon Musk je promijenio automobilsku i svemirsku industriju. Mark Zuckerberg pionir je društvenih mreža, Bernard Arnault vješt izvršni direktor, a Warren Buffett legendarni investitor.

Nijedan od njih nije “politički neuspjeh”. Umjesto da želimo da ne postoje, trebali bismo biti oduševljeni što postoje. Vrijednost koju su stvorili za milijune ljudi širom svijeta zasjenjuje njihovu neto vrijednost. Neki će biti u udžbenicima iz povijesti dugo nakon što današnji naprasiti političari budu zaboravljeni.