Ima li Hrvatska danas autoindustriju, ili što je možda još važnije, kakve su joj perspektive da je razvije u sljedećih nekoliko godina? Svakom je jasno da automobili Made in Croatia ne postoje, a niti su ikada postojali. No unatoč tome Hrvatska je imala i još uvijek ima zavidnu razinu proizvodnje automobilskih dijelova. Štoviše, neke hrvatske tvrtke autodijelova, prije svega AD Plastik, odnosno nekadašnja Jugoplastika, toliko su ojačale da otvaraju svoje tvornice i u drugim europskim državama, konkretno u Rusiji, Srbiji, Rumunjskoj i Mađarskoj.

Kako bilo, Hrvatska ima 30-ak ozbiljnijih proizvođača autodijelova, uz stotinjak manjih podizvođača, a procjenjuje se da ovaj sektor godišnje ostvari oko 500 milijuna eura prihoda, gotovo isključivo u izvozu. Ali, posljednjih godina na krilima digitalizacije i elektrifikacije te transformacije čitave autoindustrije prema zelenoj agendi bilježimo i ozbiljne pokušaje da se u Hrvatskoj stvori i prava automobilska industrija koja bi na tržište plasirala vozila Made in Croatia.

Dok-Ing inovator i poduzetnik Vjekoslav Majetić specijalizirao se za autonomna vozila vrhunske tehnologije u nišama razminiravanja te rudarstva i vatrogastva. Mnoga njegova vozila su na električni pogon, a o kakvom tehnološkom dostignuću se radi dovoljno govori to da gotovo nema ozbiljnije vojne sile ili pak renomirane rudarske kompanije u svijetu koja ne koristi Dok-Ing. Majetić je 2010. krenuo i u projektiranje gradskog električnog automobila XD, koji je doživio i svoju drugu verziju YD, ali to, barem zasad, nije otišlo puno dalje od perspektivnog projekta.

Uložili više od 150 mil. eura

Druga priča je ona Mate Rimca koji je od Hrvatske stvorio tehnološki brend, zemlju koja može, manje ili više sama, proizvesti najsuvremeniji električni hiperautomobil. Čitav Rimčev projekt još uvijek je obavijen velom misterija – razvija li on i proizvodi samo dijelove za druge proizvođače e-automobila, a njegovi projekti hiperautomobila: Concept One, Concept S, C-Two su samo njegove hobi igračke, ili se tu radi ipak o nekom ozbiljnijem industrijskom potencijalu. No činjenica je da je Rimac u posljednje vrijeme privukao vrlo ozbiljna investitorska imena – Hyundai, Kia, Porsche, Camel – koji su u tu tvrtku uložili više od 150 milijuna eura.

Novi zamah razvoju Rimac automobila, a i mašti Hrvata da će postati globalna, ili barem regionalna, automobilska sila, dala je vijest da je novi glavni direktor tehnologije (CTO) Rimca postao Chris Porritt. O kakvom “kapitalcu” je riječ dovoljno govori njegova biografija u kojoj stoji da je bio potpredsjednik odjela inženjeringa Tesle, potpredsjednik za razvoj posebnih projekata u Appleu, a 16 godina je proveo u Aston Martinu na poziciji glavnog inženjera za hiperautomobile. Iako detalji i planovi s Porrittom u Svetoj Nedjelji, gdje je sjedište Rimca, nisu poznati, jasno je da su oni vrlo ambiciozni i globalni.

Možda je hrvatsku automobilsku industriju i njezine perspektive bolje pogledati sa strane. Susjedna Srbija ima dugu tradiciju automobilske industrije – od 1939. postoji suradnja s Fiatom. Jedan od rijetkih tamošnjih nerežimskih medija, dnevni list Danas, dao je nedavno opširnu usporedbu ovog sektora gospodarstva s vrlo intrigantnim naslovom: “Srbija ili Hrvatska – ko je auto sila?” Tako se može pročitati da automobilska industrija u Srbiji veže oko 60 većih tvrtki, uglavnom stranih investitora, koji su u proteklih 20-ak godina uložili 1,7 milijardi eura i izravno zaposlili 27 tisuća radnika. Statistike govore da taj sektor pridonosi izvozu sa 2,1 milijardu eura – ne i koliko je to povećalo uvoz.

Ta priča ima i drugu, zasjenjenu stranu, a to je činjenica da je država u projekt oživljavanja industrije, nakon ratova 1990-ih u kojima je i razrušen veći dio pogona u Kragujevcu, uložila velik novac poreznih obveznika.

Kako je propao Kragujevac

Prema procjenama, stranim investitorima izravno ili posredno, plasirano je između jedne i dvije milijarde eura. Jednako, u Srbiji se malo toga proizvodi, uglavnom kabeli, plastike i slični dijelovi male dodane vrijednosti. Ostatak se uvozi, sklapa i onda izvozi, od čega srpska ekonomija ima malo koristi. Ali, i prije korona krize, koja je globalni automobilski sektor bacila na koljena, kompanija Fiat automobili Srbija (FAS) bila je u ozbiljnim problemima. Tvornica koju je financirala uglavnom srpska vlada projektirana je za kapacitet od 200.000 vozila godišnje, prije svega zbog nerealnih očekivanja da će zbog rusko-srpske bescarinske zone biti ostvaren veliki izvoz u Rusiju. To nikad nije zaživjelo te je rekord proizvodnje postignut 2017. sa 117 tisuća vozila. Sljedeće godine napravljeno ih je 60.000, lani 40.000, a ove godine plan je bio 20.000.

U Kragujevcu se proizvodi samo jedan model automobila, Fiat 500L koji nikad nije zaživio na tržištu, a iako se godinama najavljivao još jedan model, s koronom ti su planovi zamrli. Radnici FAS-a uglavnom su na odmoru, trake stoje, a sve je izglednije i Fiatovo povlačenje iz Srbije. Korona kriza će globalno promijeniti automobilsko tržište i industriju, mnogi veliki igrači najavljuju transformaciju i otpuštanja te je teško očekivati da bi se FAS i prateće industrije u Srbiji od toga mogli oporaviti. S druge strane, Rimac kreće od nule, s novim idejama, tehnologijama i svježim novcem, koji uglavnom dolazi od privatnih investitora.

Električni automobili su sigurno budućnost, a Rimac ima održiv poslovni sustav, kvalitetan tim koji se stalno širi, povjerenje investitora i potporu zajednice te novac, i gotovo je sigurno da ćemo sljedećih godina vidjeti, možda ne stotine tisuća, ali izvjesno stotine ili tisuće automobila koji će na svjetsko tržište ići pod oznakom Made in Croatia.