Ovo je najvažnija godina za prirodni okoliš. Pregovori svjetskih čelnika u Montrealu ovog prosinca odredit će sudbinu Globalnog okvira za bioraznolikost nakon 2020., dalekosežnog sporazuma koji će odrediti svjetski program zaštite okoliša za sljedeće desetljeće.

Budućnost možda milijun biljnih i životinjskih vrsta visi o koncu, kao i životi i preživljavanje milijarde ljudskih bića. Bioraznolikost nije samo brojanje stabala, ptica, riba ili kukaca. To je svakako važno, ali važna je i šira ravnoteža ekosustava na koji se oni, mi i brojne druge vrste oslanjaju.

Štoviše, u “mi” moramo uključiti autohtone narode, koji imaju posebno važnu ulogu u razgovorima o okolišu. Jedna sam od njih. Moj narod, Mbororo iz Čada, poput mnogih je drugih grupa koje imaju drevne veze sa zemljama predaka širom svijeta.

Dokazani smo nadglednici velikog dijela dragocjenog, ali sve manjeg prirodnog nasljeđa na svijetu. Krčenje šuma na našim zemljama mnogo je niže nego drugdje. Raslinje je gušće, veće je izobilje divljih životinja, hranidbeni lanci čvršći su.

Tamo gdje živimo, vitalnost prirode još nije ugašena. Čak trećina svjetskih tropskih šuma, tresetišta i mangrova – ekosustava velike gustoće ugljika koji čine 80% globalne bioraznolikosti – nalazi se na zemljištima autohtonih naroda.

Ovo nije slučajnost. Autohtonim narodima zemlja je sve. To je izvor naše hrane, utočišta i lijekova te izvor naše kulture i povijesti. Tijekom bezbroj generacija, naučili smo dobro živjeti na našoj zemlji. Znamo kako je zaštititi, kako je obnoviti i kako služiti kao njeni inženjeri i njegovatelji, a ne njeni razarači.

Znanost je odavno potvrdila jedinstveni doprinos autohtonih naroda dobrobiti Zemlje. Međuvladin panel o klimatskim promjenama naglasio je 2019. da je znanje autohtonih naroda ključno za upravljanje globalnim zatopljenjem i njegovim učincima.

Međuvladina znanstveno-politička platforma o bioraznolikosti i uslugama ekosustava donijela je isti zaključak u pogledu očuvanja bioraznolikosti. U daljnjem izvješću ove godine, Međuvladina znanstveno-politička platforma o bioraznolikosti i uslugama ekosustava dodatno je naglasila važnost doprinosa autohtonih naroda globalnom očuvanju.

Pravo posjedovanja
Sve veće svjetsko priznavanje znanja autohtonih naroda pokazalo se i na Konferenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP26) u Glasgowu prošle godine, kada je nekoliko zemalja i privatnih donatora obećalo 1,7 milijardi dolara za potporu naporima autohtonih naroda i lokalnih zajednica po pitanju očuvanja i zagovaranja borbe protiv klimatskih promjena.

Bila je to angažiranost bez presedana za jako udaljeno, ali sve ujedinjenije stanovništvo. Ali iako pozdravljamo sve veće priznanje svjetskih vođa znanju i praksama autohtonih naroda, ispunjavanje naše uloge nadzora zahtijeva više od odobravanja. Da bismo nastavili služiti kao najučinkovitiji čuvari prirodnog svijeta, potrebno nam je pravo posjedovanja te tako ostati i nastaviti upravljati zemljama naših predaka.

Budući da su autohtoni narodi nemilosrdno raseljeni – često nasilno – s teritorija koji smo uvijek nazivali domom, reforma posjeda zemljišta i sigurna zemljišna prava postali su presudni. Inače, naseljavanje autsajdera, poljoprivredna ekspanzija, industrijska ekstrakcija, dezertifikacija i bolesti nastavit će prekidati naše povijesne veze sa zemljom na kojoj živimo. Vlade se moraju obvezati da će upravljati zemljištem na održiviji način.

Plan 30×30 za zaštitu 30% svjetskog zemljišta i mora do kraja desetljeća dobra je ideja, pod uvjetom da se provodi u bliskom partnerstvu s autohtonim narodima i lokalnim zajednicama. To znači osigurati potpuno uključivanje, priznavanje naših zemljišnih prava i naš slobodan, prethodni i informirani pristanak. Moramo biti u potpunosti zastupljeni za stolom kada se sklapaju novi sporazumi i kada se osmišljavaju projekti za zaštitu i obnovu ekosustava.

Za izvedbu ovog ključnog zadatka, također nam je potreban pristup financiranju. Inicijativa za zemljišna prava i financiranje očuvanja zajednice, koja se izravno usredotočuje na sjecište prava vlasništva nad zemljištem i očuvanje pod vodstvom zajednice, dobar je početak.

Suzbijanje krčenja šuma
Inicijativa za zemljišna prava i financiranje očuvanja zajednice popunjava ključnu prazninu usmjeravajući sredstva izravno na inicijative autohtonih naroda i zajednice. Cilj joj je prikupiti 10 milijardi dolara do 2030. godine i proširiti pravno priznate teritorije autohtonih naroda za 400 milijuna hektara. To je ključno za suzbijanje krčenja šuma, klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti.

Cilj je povećati zakonsko vlasništvo tih zajednica nad zemljištem na najmanje 50% svih tropskih šuma. Ako se svijet obveže na ulaganje u autohtone narode, onda možemo krenuti odatle. Uz dostatna financijska sredstva na terenu, ne samo na papiru i u govorima, možemo učiniti više od bilo koga drugoga kako bismo zaštitili prirodu i očuvali svjetsku bioraznolikost.

Iako je finalizacija Globalnog okvira za bioraznolikost ključna za sprečavanje cjelokupnog kolapsa ekosustava, proces je naišao na kašnjenja, nesuglasice i nevoljkost ključnih strana. Svjetski čelnici moraju biti dorasli zadatku i osigurati sporazum koji u potpunosti priznaje prava i jedinstvene doprinose autohtonih naroda i lokalne zajednice.