Popis stanovništva najveći je statistički projekt u državi uz koji se obično ističe i da su njime dobiveni podaci od ključne važnosti za ekonomsko i socijalno planiranje i politike, odnosno određivanje gospodarske i demografske strategije. Njegova provedba za deset dana bi napokon trebala završiti.

Bit će to i prvi popis koji je dijelom proveden i online popisivanjem, a ujedno bi trebao biti i zadnji koji se provodi svakih deset godina na način kakav poznajemo.

Naime, slijedom smjernica i preporuka Eurostata zemlje članice trebale bi u dogledno vrijeme stvoriti preduvjete za dostavljanje ključnih demografskih popisnih podataka Eurostatu na godišnjoj razini. Time bi klasičan popis stanovništva de facto trebali zamijeniti takozvani centralni registri stanovništva i registri zgrada, kuća i stanova.

No, kad je riječ o aktualnom popisu, osim procjena o tome koliki bi se pad broja stanovnika mogao pokazati u odnosu na popis od prije deset godina, proteklih tjedana bilo je i dosta propitivanja i kritika u vezi s produljenjima rokova, ali i s pitanjima koja nadilaze “tehnikalije”.

Nakon što je zbog Covid-19 pandemije popis u startu prebačen s proljeća kao uobičajenog termina (prošli se odvijao od 1. do 28. travnja 2011., a prethodni od 1. do 15. travnja 2001.), a Zakonom o popisu stanovništva iz travnja ove godine rokovi provedbe utvrđeni od 13. do 26. rujna za fazu samopopisivanja (e-popis) te od 27. rujna do 17. listopada za terensko, rokovi su pomicani dva puta.

Neodgovarajuće pripreme

Najprije je iskorištena zakonska odredba kojom je eksplicitno određena mogućnost produljenja do 29. listopada “ako se ustanovi da do 17. listopada nisu popisane sve popisne jedinice”.

No, na kraju se posegnulo za još jednom iznimkom i dodatnom opcijom prema kojoj “zbog pojave posebnih okolnosti Vlada može posebnom odlukom odrediti dodatni rok”. Dakle, zakonsko uporište za dosad najdulje trajanje popisa, od čak dva mjeseca, nesporno je.

Ravnateljica Državnog zavoda za statistiku cijelu je priču o produljenjima objasnila epidemiološkom situacijom koja otežava popisivanje, navodeći da su i neke druge zemlje članice EU prolongirale popis te da to nije problematično ni sa stajališta Eurostatove metodologije.

Mnogi će ipak reći kako je ovaj put popis predvidio i mogućnost samopopisivanja putem e-građana, a što je na kraju iskoristio znatan broj kućanstava te se na taj način (samo)popisalo čak 1,42 milijuna osoba.

Oni kojima pandemija nije dostatno obrazloženje prispodobit će da je i u Kini popis provođen u pandemijskom ambijentu (od 1. studenoga do 10. prosinca prošle godine), pa je s vojskom od oko sedam milijuna popisivača uspjela u četrdesetak dana popisati 1,41 milijardu svojih stanovnika.

Dio kritičara organizacije popisa podsjeća pak da je kao referentni trenutak zakonom utvrđen 31. kolovoz, smatrajući da je pomak od gotovo dva i pol mjeseca u smislu krajnjeg roka prikupljanja podataka metodološki problematičan.

Sve u svemu, ako je suditi prema komentarima stručne javnosti u proteklih nekoliko tjedana, najnoviji popis stanovništva neće pružiti baš najkvalitetniju podlogu za javne politike u raznim područjima.

Primjedbe demografa polaze zapravo od faze priprema, iako je današnja ravnateljica DZS-a još prije dvije godine izjavila kako je odmah po dolasku na čelo te institucije u proljeće 2019. pokrenula pripremne aktivnosti vezane za organizaciju i provedbu Popisa 2021.

Njegova provedba bi naročito u svjetlu epidemije koronavirusa bila znatno olakšana da Hrvatska ima registar stanovnika, ali nijednoj vladi nije bilo u interesu uvesti ga, upozorio je nedavno demograf Nenad Pokos.

Njegov kolega po struci Stjepan Šterc je veoma izričit. Pripreme, kaže, nisu bile odgovarajuće, nije se odradio čitav niz postupaka da bi ovaj popis bio validan.

Iz redova demografa čule su se i opaske kako se prije popisa stanovništva u uređenim državama formira Savjet za popis u koji se okupe oni koji se bave tom problematikom. Spočitavalo se i da pitanja nisu recenzirana od struke pa će, kažu, iz njih teško proizaći i kvalitetna baza podataka.

Bez mogućnosti kontrole

“Nama koji se tom problematikom bavimo već poduže popis stanovništva u Hrvatskoj izgleda kao politička potreba, a ne stručno-znanstvena i planska. I pripreme su uglavnom bile političke”, ističe Šterc dodajući kako zato ni očekivanja od popisa nisu prevelika.

I produženje roka popisivanja to potvrđuje, kaže, a objašnjenja vezana za krizu nimalo nisu uvjerljiva. Apsolutna dominacija političkog razmišljanja i postupanja u svemu oko nas hrvatsko društvo čini neuređenim, mlade usmjerava prema van, a hrvatsko iseljeništvo drži na kontroliranoj distanci od političkih, društvenih, gospodarskih, akademskih i inih zbivanja u matičnoj zemlji, smatra taj stručnjak.

Kako bilo, domaći demografi više su zabrinuti podacima o prirodnom padu i iseljavanju koji kako kažu, potvrđuju silnu demografsku devastaciju Hrvatske, a na koju nema gotovo nikakvog odgovora politike odnosno izvršnog upravljačkog vrha. Jer, demografsko urušavanje ugrožava ukupni razvoj zemlje.

Pristup popisu, primjenjena metodologija, nestručnost, zakon o popisu, sama popisnica i obilježja u njoj te gotovo nikakva mogućnost kontrole i online i izravnog popisivanja opravdano podižu sumnju i nameću pitanje zašto se popis stanovništva uopće provodi, zaključno ističe Šterc.

Cinici će reći da bi ažurirano stanje populacije, a mnogi računaju da bi brojka mogla ispasti ispod četiri milijuna, moglo barem implicirati npr. nešto bolju sliku procjepljenosti građana nego što to sugeriraju trenutačni službeni postotci.