Studeni je bio naporan mjesec politiziranja klimatskih promjena. Dok su donositelji politika pokušavali ostvariti napredak na Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama (COP27) u Sharm El-Sheikhu u Egiptu, svjetski čelnici sastali su se na Baliju u Indoneziji na summitu skupine G20.

Iako niti jedan summit nije bio usredotočen na stjecište ekološke i dužničke krize koje haraju većim dijelom globalnog juga, oba su postigla napredak prema pružanju financijske potpore zemljama u razvoju potrebne za prevladavanje ‘oluje’.

Na Baliju su čelnici najvećih svjetskih gospodarstava uglavnom ponavljali prethodna stajališta o dužničkoj krizi, uz manje prilagodbe. Ali, na konferenciji COP27 čuo se i glas manjih zemalja o potrebi za međunarodnim djelovanjem u području otpisa duga.

Primjerice, premijerka Barbadosa Mia Mottley, molila je međunarodnu zajednicu da pomogne zemljama koje su posebno pogođene klimatskim promjenama. Programom pod nazivom “Program Bridgetown” predlaže plan u tri koraka za rješavanje krize u svijetu u razvoju, uključujući hitne injekcije likvidnosti MMF-a, pojačano kreditiranje multilateralnih razvojnih banaka i nove mehanizme financiranja.

Mottley nije sama zagovarala rješavanja sve veće krize likvidnosti. Kolumbijski predsjednik Gustavo Petro predložio je da MMF pokrene program zamjene duga za ulaganja koji bi mogao pomoći u ubrzanju projekata prilagodbe klimatskim promjenama i njihovo ublažavanja u zemljama u razvoju.

Uz potporu Ekonomske komisije UN-a za Afriku, Egipat je pokrenuo koaliciju za održiv dug. I skupine civilnog društva povezane s pokretom Dug za klimu pozvale su na brisanje dugova najsiromašnijih zemalja svijeta. No, najveći napredak na konferenciji COP27 bila je odluka o osnivanju fonda za gubitke i štete čiji je cilj pomoći zemljama u razvoju da ublaže najgore učinke klimatskih promjena.

Iscrpljene devizne rezerve
No, kako je dug postao problem o kojem se najviše govori na konferenciji o borbi protiv klimatskih promjena? Ruska invazija na Ukrajinu poremetila je tržišta energije i hrane, potičući rast cijena diljem svijeta. Iako su se razvijene zemlje borile s posljedicama visoke inflacije, zemlje u razvoju koje uvoze energiju najteže su pogođene.

Njihove devizne rezerve brzo su iscrpljene, rastežući javne financije do točke pucanja jer su ionako već 2,5 godine pogođene pandemijom. Rastući troškovi energije učinili su racionalizaciju električne energije i nestašice struje sve češćima, što je pogoršalo gospodarske poteškoće zemalja s nižim dohotkom.

Dodatno intenzivirajući probleme tih zemalja, agresivno povećanje kamatnih stopa američkih Federalnih rezervi ojačalo je dolar i prisililo druge vodeće središnje banke da slijede taj primjer. Za zemlje u razvoju koje imaju poteškoća, upravljanje posljedicama ekoloških katastrofa povezanih s klimom, poput poplava, suša i jakih oluja nikad nije bilo teže, a velik dio gospodarskog i društvenog napretka posljednjih desetljeća okreće se u suprotnom smjeru.

Ne svojom krivnjom, zemlje s nižim prihodima teturaju na rubu ekonomskog ponora. Prema MMF-u, više od četvrtine gospodarstava u nastajanju ili nije podmirilo obveze ili je trgovalo obveznicama na problematičnim razinama.

Među zemljama s niskim prihodima, preko 60% je već u problemima ili izloženo visokom riziku od problema s dugom. Neuspjeh vlada da ulažu u mjere prilagodbe klimatskim promjenama i otpornosti također je pogoršao rizik države i povećao troškove kapitala, stvarajući začarani krug koji će dodatno osakatiti javne financije i održivost duga.

Zajedničkim okvirom skupine G20 za restrukturiranje državnih dugova, čiji je cilj pružiti smanjenje dugova zemljama u teškoćama, nisu provedene učinkovite i pravodobne mjere. Nadalje, on isključuje zemlje sa srednjim dohotkom i nema mehanizam za osiguravanje sudjelovanja privatnog vjerovnika.

Od tri zemlje koje su podnijele zahtjev za restrukturiranje duga – Čad, Etiopija i Zambija – samo je Čad postigao dogovor sa svojim vjerovnicima, i to tek nakon napornih dvogodišnjih pregovora i bez otpisa. Iskustvo tih triju zemalja vjerojatno će obeshrabriti ostale u traženju restrukturiranja duga.

Velik dio rasprave o klimatskim promjenama i dugu usmjeren je na zamjene duga za klimu (poznate i kao dug za prirodu), koje omogućuju zemljama da izbrišu dio duga u zamjenu za financiranje domaćih klimatskih projekata. Iako su takvi aranžmani dobrodošao izvor financiranja za ključne napore u pogledu očuvanja, njihovi visoki transakcijski troškovi i ograničen obujam čine ih neprikladnima za rješavanje dužničke krize.

Stavljanje ranjivih zemalja na put prema otpornosti na klimatske promjene i zelenom razvoju koristilo bi i dužnicima i vjerovnicima. Zbog toga se zemlje skupine G20 moraju dogovoriti o sveobuhvatnoj inicijativi za otpis duga koja bi zemljama u teškoćama omogućila financiranje zelenih projekata u zamjenu za djelomičan oprost duga.

Čeka se Indija
Sada kada je službeno preuzela predsjedanje skupinom G20, Indija bi trebala uspostaviti neovisnu reviziju programa duga skupine G20 i dati preporuke za reforme. I prezadužene zemlje, čiji se glas obično ne čuje na summitima skupine G20, moraju biti uključene.

Krajem 2021. grupa V20, koja predstavlja ministre financija iz 58 zemalja pogođenih klimatskim promjenama s ukupnim brojem stanovnika od 1,5 milijardi, predložila je program restrukturiranja duga koji sadrži praktična rješenja za financiranje projekata s niskim emisijama ugljika. Najbogatije zemlje svijeta trebale bi ozbiljno razmotriti pružanje potpore tome.

Još jedan uvjerljiv prijedlog, koji je na konferenciji COP27 podržao francuski predsjednik Emmanuel Macron, jest sazivanje stručnog povjerenstva na visokoj razini kako bismo se uhvatili u koštac s načinom osiguravanja dugoročnije održivosti duga i omogućili zemljama dužnicima mobiliziranje ulaganja.

Međunarodna zajednica mora izbjegavati ponavljanje pogrešaka iz prethodnih dužničkih kriza. Premalo djelovanja prekasno imalo bi za posljedicu kaskadne krize u desecima zemalja u razvoju, ugrožavajući socijalnu i političku stabilnost i daljnjim opstruiranjem međunarodnog programa za borbu protiv klimatskih promjena. Kako bismo osigurali pravednu budućnost otpornu na klimatske promjene, prvo moramo spriječiti nadolazeću katastrofu duga.

© Project Syndicate 2022.

Koautori članka su supredsjedatelji Otpisa duga za zeleni i projekt inkluzivnog oporavka.

Ulrich Volz, profesor ekonomije i direktor SOAS centra za održive financije, Sveučilište u Londonu.

Yuefen Li, viši savjetnik za suradnju i financiranje razvoja jug-jug u Južnom Centru. 

Komentaru su pridonijeli i Shamshad Akhtar, Anzetse Were (financijski sektor Kenije); Kevin P. Gallagher (Bostonsko sveučilište); i Jörg Haas (Zaklada Heinrich Böll).