Prije dvije godine, neposredno nakon početka ruske agresije na Ukrajinu, svi poslovni mediji izvještavali su o nadolazećoj energetskoj krizi. Putinov potez koji je promijenio energetsku stvarnost Europe prijetio je ozbiljnim poremećajima u opskrbi ključnim energentima.

Danas, dvije godine poslije, opskrba Europe je sigurna i stabilna, ali hladno vrijeme i geopolitičke napetosti prijete ponavljanjem energetske krize. Europska ovisnost o uvozu dovodi regiju u opasnost od budućih geopolitičkih poremećaja – što je u fokusu nedavnih napada Hutista na naftne tankere u Crvenom moru.

Europa je za svoje energetske potrebe i dalje ovisna o uvozu sirove nafte, prirodnog plina i rafiniranih proizvoda (osobito dizela). Sve do ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022., Europa se uvelike oslanjala na nju u pogledu ovih zaliha. No, sankcije uvedene kao odgovor na invaziju značile su da je Europa bila prisiljena diverzificirati se.

Intenziviranje aktivnosti
A promjene koje se događaju ogromne su. Sjedinjene Države zauzele su prvo mjesto europskog opskrbljivača sirovom naftom, dizelom i ukapljenim prirodnim plinom (LNG) u posljednjih nekoliko mjeseci, kapitalizirajući smanjeni uvoz istočno od Sueza izazvan prekidima plovidbe u Crvenom moru.

SAD je isporučio 2,17 milijuna barela dnevno (bpd) sirove nafte u Europu do ovog mjeseca, prema podacima Kplera. Izvoz dizela iznosio je 207.000 bpd u istom razdoblju, nadmašujući saudijski uvoz od oko 201.000 bpd. U Crvenom moru trenutno nema LNG tereta, pokazuju podaci Kplera. QatarEnergy, jedan od najvećih svjetskih izvoznika LNG-a, rekao je u siječnju da je prestao ploviti Crvenim morem zbog sigurnosnih razloga.

Nedavni prekid brodskih ruta uzrokovan aktivnostima Hutista pokazao je potencijalni utjecaj ovih zabrinutosti, uzrokujući smanjenje količine bliskoistočne sirove nafte koja stiže u Europu. Količina nafte koja je stizala u Europu gotovo se prepolovila između listopada i prosinca 2023., a podaci Kplera pokazuju da je listopadskih 1,07 milijuna bpd pao na 570 000 bpd do prosinca.

Američke i europske naftne i plinske tvrtke su lani ostvarile enormno povećanje profita. Pet najvećih zapadnih naftnih i plinskih kompanija – Shell, BP, Chevron, ExxonMobil i TotalEnergies – ostvarilo je dobit veću od 281 milijarde dolara (261 milijardu eura) otkako je Rusija napala Ukrajinu, navodi se u izvješću koje je nedavno objavio Global Witness.

Veleprodajne cijene energije znatno su porasle zbog sukoba u Ukrajini, ali i prije toga, zbog pandemije. U tom kontekstu značaj naftovoda postaje sve veći. Intenziviranje aktivnosti značilo je i bolje poslovanje europskih naftovoda koji su prošlu godinu zabilježili čak 14% rasta transportirane nafte. U tu se vedru sliku sasvim dobro uklopio i Jadranski naftovod čiji su poslovni rezultati lani bili rekordni treću uzastopnu godinu.

Naime, Janaf je lani ostvario ukupne prihode od 153,3 milijuna eura, što je 29 posto više nego u prethodnoj godini. Bruto dobit iznosila je 63,4 milijuna eura, što predstavlja porast od 26,7 posto u odnosu na prošlogodišnju. Dio je to općenitog trenda pojačane profitabilnosti naftovodnih sustava u Europi, ali i posljedica nekih posebnosti vezanih uz sam Janaf.

Reputacijski oporavak
Kompanija je u mandat aktualne Uprave, koju čine Stjepan Adanić kao član i Vladislav Veselica kao član, ušla u jeku jedne od najtežih korporativnih reputacijskih kriza u suvremenoj Hrvatskoj. Uprava je uspjela sanirati posljedice reputacijske krize, istodobno kontinuirano podižući prihode s nešto manje od 105 milijuna eura 2020. godine do prošlogodišnjih 153,3 milijuna eura.

U istom razdoblju je neto dobit s nekih 38 milijuna eura skočila na čak 63,4 milijuna eura. Janaf je, otkako je počeo transportirati naftu prije 45 godin, bio strateški važan za Hrvatsku, a zbog geopolitičkih okolnosti postao je strateški važan za cijelu EU. Europska komisija i Europsko vijeće su kao najviša tijela EU i službeno dodijelila taj status Janafu.

Danas je Janaf ključan energetski hub na koji se oslanjaju rafinerije središnje Europe te niz regionalnih i globalnih igrača u energetskom sektoru, od domaće Ine preko NIS-a, do drugih vertikalno integriranih naftnih kompanija i naftnih tradera iz šireg okruženja među kojima su i Vitol, Litasco, British Petroleum, Ime Energy, Trafigura, ENI, Glencore i drugi.

Kompanija je nedavno najavila i izgradnju novih skladišnih kapaciteta na terminalu u Omišlju, za koje je zatraženo uvrštenje u strateške projekte RH. Novca za investicije ima – u protekle tri godine značajno je povećana financijska imovina, koja sada iznosi više od 200 milijuna eura. To je oko 150 milijuna više nego kad je aktualna Uprava preuzela upravljanje JANAF-om u rujnu 2020.

Kako bi prevladali reputacijske izazove s kojima su se suočavali, u Janafu su kao prvo društvu u većinskom vlasništvu države implementirali primjenu međunarodnog standarda ISO 37001 – Sustav upravljanja za suzbijanje podmićivanja. Uvođenjem standarda Janaf je izmijenio interna pravila i procedure, te uveo čvrste antikorupcijske mehanizme u svoje poslovanje.

Uz više od dvije trećine prihoda od inozemnih kupaca, Janaf je primjer kvalitetnog upravljanja strateški važnom energetskom infrastrukturom.