Trideseti je dan rata čiji je povod Hamasov pokolj nad civilnim stanovništvom na jugu Izraela, što je izazvalo odlučan i brutalan odgovor izraelskih snaga sigurnosti. Taj odgovor ima za cilj uništiti terorističku organizaciju Hamas, dok je kolateralna šteta, koju mnogi nazivaju zločinom, vidljiva na humanitarnoj katastrofi civilnog stanovništva, najgušće naseljenog, pa i jednog od najsiromašnijih krajeva na svijetu.

Svojevrsni crni bonus ovog ratnog vrtloga, i blokade, je i to što je ono slabašno od gospodarstva Gaze što je postojalo, prema UN-ovim podacima, doživjelo kolaps. A kolaps je stanje u kojemu područje o kojemu govorimo živi vjerojatno od kada se odustalo od UN-ova rješenja o dvije države, Izraelu i Palestini, s Jeruzalemom i Betlehemom kao međunarodnim protektoratima.

Širi regionalni sukob?
Bilanca je to koja kod prosječnog konzumenta medija izaziva polarizaciju u navijačke tabore i emocije koje vrlo često nisu prijatelj trezvenog sagledavanja stvari, koje je pak ishodište svakog argumenta koji vodi prema održivom rješenjima u najboljem interesu širokom spektru regionalnih i globalnih aktera.

Nesređeni odnosi na Bliskom istoku, gdje se od proglašenja države Izrael 1948. godine vodilo nekoliko otvorenih ratova te nekoliko naoružanih i nenaoružanih otpora i sukoba, kao Damoklov mač visi ne samo nad tom regijom, nego i nad Sredozemljem, Europom, no moglo bi imati političkih i ekonomskih utjecaja na globalne procese. Najveća bojazan analitičara i ulagača izražena je u sektoru globalnih opskrbnih pravaca i pravaca dobave energenata.

Naime, više uopće nije nezamislivo da sadašnji ograničeni sukob izraelskih snaga i terorističke organizacije Hamas preraste u širi regionalni sukob, u kojem bi svoju ulogu mogle odigrati i neke globalne sile poput SAD-a i Kine. Posredno ili neposredno. Međutim, puno je izglednije uključivanje u sukob glavnog financijera Hamasa, bilo direktno, bilo putem još jedne militantne organizacije koju neskriveno financira – Hezbollaha.

Projekcije nekih vojnih analitičara u tom slučaju ne isključuju mogućnost širenja krize prema Perzijskom zaljevu i moguće zatvaranje Hormuškog tjesnaca, globalno jedne od najkritičnijih točaka za svjetsku opskrbu naftom, ne samo zbog toga što se nalazi na geografskom području velikih proizvođača nafte, nego i zbog toga što kroz njega dnevno prolazi gotovo četvrtina svjetske nafte.

Uz vjerojatne dodatne sankcije Zapada Iranu i njegovom izvozu energenata, ovi bi čimbenici, koji bi mogli dovesti do višestrukog poskupljenja nafte, na razine od 150 dolara za barel, ako pitate analitičare Bloomberga, pa i prema 200 dolara za barel, ako pitate neke osiguravajuće kuće.

Na kraći ili duži rok
Što bi to značilo za globalnu industriju, uzdrmanu nekolicinom kriza u nizu i za globalnu inflaciju, u uvjetima kada središnje banke vode borbu s aktualnim valom, nije teško zamisliti, kao niti to kakve bi to političke posljedice moglo imati u 2024. godini, u kojoj brojne velike sile, ključne za globalne odnose, ulaze u izborne cikluse.

Daljnja posljedica, vezana uz cijene energenata, mogla bi biti opskrbljenost tržišta. Jer još se jedan prolaz nalazi u neposrednoj blizini sadašnjega ranog žarišta u Gazi. Vojne analize, temeljene na povijesnim činjenicama, ne isključuju scenarij zatvaranja Sueskog kanala, na kraći ili duži rok.

U uvjetima kada se Europa još nije potpuno prilagodila na nedostatak, zbog rata u Ukrajini sankcioniranog prirodnog plina iz Rusije, a tržište hrane od duže blokade crnomorskih luka, ključnih za opskrbu žitom, zatvaranje Sueskog kanala moglo bi značiti još jedan udarac za cijenu lanaca opskrbe hrane, energenata i resursa.

Naime, Europa se u velikoj mjeri okrenula ukapljenom plinu, ključnom energentu za energetsku tranziciju, koji za razliku od kopnenog plina ima značajniji udio transporta u svojoj završnoj cijeni, baš kao što je to slučaj i kod ugljena, čije smo otkazivanje pauzirali, radeći korak unatrag u svom putu prema niskougljičnom gospodarstvu, uslijed vanjskopolitičkih događanja.

Kada pak govorimo o niskougljičnom gospodarstvu moramo imati na umu kako su lanci opskrbe i njihova dužina ključni i za opskrbljenost, te njenu cijenu, zapadnog tržišta rijetkim metalima koji se koriste u održivom skladištenju energije dobivene iz obnovljivih izvora. Iako se tehnologija proizvodnje nalazi u Europi, takvi resursi u najvećem dijelu dolaze brodskim putem s Dalekog istoka.

Koliko je strah od zatvaranja Sueza opravdan, pokazuje slučaj iz 2021. kada je kanal bio dugotrajno zatvoren uslijed nasukavanja kontejnerskog broda Ever Given. Cijena tog zatvaranja mjeri se u rasponu od sedam do deset milijardi dolara, ne računajući cijenu nedovoljne opskrbljenosti LNG terminala na Mediteranu i utjecaj na cijene dionica tehnoloških tvrtki ovisnih o rijetkim metalima.

Nezahvalno je nagađati kakva bi šteta bila ovoga puta, glede zatvaranja spomenutih pomorskih i opskrbnih prolaza, no u cijelu jednadžbu bi valjalo uračunati novi zamah globalne inflacije. Znamo da su energenti jedan od ključnih čimbenika formule izračuna cijena, posljedice za industriju, ogrjevnu sezonu ali i političke posljedice u godini kada mnoge zemlje izlaze na izbore. Takvi ratno-ekonomski uvjeti ne jednom su doveli do uspona, izrazimo se pristojno, po političku kulturu redukcionističkih snaga.