Već gotovo dva mjeseca na snazi je zabrana rada nedjeljom trgovačkog sektora, no polemike oko toga ne stišavaju se.

Činjenica da je zakonodavac predvidio da trgovine mogu raditi 16 nedjelja u godini prema vlastitu izboru – a što koincidira s trajanjem turističke sezone na Jadranu – za sada još nije dovelo do drame.

Na obali svi rade non-stop, pa čak i na blagdane koji nisu obuhvaćeni ovim zakonom, a na kontinentu je tijekom ljeta “manja gužva” zbog godišnjih odmora, ali i neke trgovine i trgovački centri koriste dopuštenu kvotu od 16 radnih nedjelja u očekivanju da će se na jesen ili na zimu regulativa promijeniti ili možda, kao što je to bio slučaj već dva put, ukinuti jer je proglašena protuustavnom.

Opet manjkavost regulative
Koliko će ovaj Zakon o trgovini biti održiv, pokazat će jesen i zima. Izvjesno je da će svi trgovci, zlu ne trebalo, sačuvati 3-4 nedjelje u prosincu za božićnu potrošačku groznicu, a što će biti nakon toga, to će se još vidjeti. Da Zakon nije predvidio sve realnosti na terenu, pokazuje se svakodnevno kad gradovi i općine neradne nedjelje i blagdane proglašavaju za sajmene dane, a što pak znači da sve ili barem neke trgovine na tom području mogu raditi.

Možda takvo postupanje lokalnih čelnika na Jadranu možda i ima neke logike, jer ipak se u manjim dalmatinskim mjestima “intenzivno živi” samo tijekom srpnja i kolovoza, no istovjetne mjere nekih načelnika i gradonačelnika na kontinentu su vjerojatno prije izraz političkog neslaganja s Vladinom zabranom nego racionalno upravljanje trgovačkim sektorom na svojem području.

Dodatno, sva prodajna mjesta, poput benzinskih crpki, koja imaju pravo i dalje raditi 0-24h, obogaćuju svoj asortiman robom široke potrošnje, ali po puno većim cijenama, te kruhom. Iz Vlade su odmah pojasnili, uključujući i osobno premijera Andreja Plenkovića, da su sajmeni dani i prošireni asortiman benzinskih nešto što je Vlada predvidjela i dopustila. Da li je baš tako ili se radi o gotovo poslovičnoj manjkavosti novodonešene regulative? Bit će da je prije ovo drugo.

Stavovi gospodarskih strukovnih udruga u Hrvatskoj pokazuju da su o zabrani rada nedjeljom podijeljeni i sami trgovci – oni iz prehrambenog sektora ne protive se toliko zabrani jer procjenjuju da ljudi svakako moraju kupiti hranu, a ako to neće biti nedjeljom, da će se to preliti na petak, subotu i ponedjeljak.

Oni pak iz neprehrambenog sektora su puno skeptičniji jer se boje da bi im izostanak dolaska potencijalnih kupaca u nedjelju, kada ljudi imaju najviše vremena, mogao prouzročiti velike i nenadoknadive gubitke jer im je nedjelja udarni dan. Osim potencijalnog odlaska u šoping u inozemstvo, trgovce sve više zabrinjava dvoznamenkasti rast internetske prodaje, a što je eksplodirala u korona lockdownu kada su neprehrambene trgovine uglavnom i bile zatvorene.

Nastavi li taj trend rasti, kažu, postoji bojazan da će mnoge neprehrambene trgovine morati zatvoriti svoja vrata i s radnom nedjeljom ili bez nje. No, neradna nedjelja bi, smatraju, mogla ubrzati taj proces.

Najglasniji u kritici zabrane rada nedjeljom su mali trgovci koji najveći promet imali upravo na dane kad velike trgovine i trgovački centri, vlastitom odlukom, nisu radili. U kritici zabrane prednjače u Udruzi Glas poduzetnika koja, kako sami kažu, predstavlja glas malih i srednjih poduzetnika u Hrvatskoj i iz koje upozoravaju da će mnogi mali trgovci, prije svega oni u kioscima i suvenirnicama, morati zatvoriti svoja vrata jer najveći promet ostvaruju upravo vikendima i blagdanima.

Zakonodavac je zabranu, više ili manje, uskladio s trajanjem ljetne turističke sezone na Jadranu. No, što je s kontinentalnim turizmom i velikim gradovima koji, poput Zagreba i Varaždina, imaju cjelogodišnju turističku sezonu, ili pak Splitom, Dubrovnikom, Pulom, Zadrom i ostalima koji ulažu znatne napore, a i novac, da produže sezonu s trenutnih 2-3 mjeseca na barem 5-6 ili i do idealnih 12 mjeseci.

Ideološka podilaženja
Kao i svaki put do sad, tako se i ovaj put rad, odnosno njegova zabrana, nedjeljom procjenjuje s ideoloških pozicija – pravo na zajednički obiteljski ručak, odlazak na misu, vrijeme s obitelji. Pridružuje im se i dio trgovaca koji imaju problema s pronalaskom radne snage.

Na drugoj strani su oni koji zagovaraju tezu da se zabranama ne može ništa dobroga postići već da to mora biti prepušteno trgovcima na volju, a da rad nedjeljom i praznikom, ako se za njega odluče, mora biti reguliran strogim i učinkovitim inspekcijskim nadzorom jer regulativa već davno postoji o prema kojoj bi se takav rad trebao dodatno plaćati, gdje će raditi nedjeljom uglavnom radnici koji to žele, a bez iznimke će se poštovati i pravo na slobodne dane.

Činjenica da su trgovci do sad uglavnom zanemarivali spomenute obveze te “maltretirali” radnike, a inspekcija ionako “ne radi nedjeljom”, daju za pravo aktualnoj zabrani.

No, činjenica je da ulazimo u 2024. godinu koja je “superizborna” s tri vrste izbora – europski, parlamentarni i predsjednicki, te je izvjesno da će nedjelja biti jedan od fokusa suprotstavljenih političkih opcija u svrhu skupljanja glasova te nitko neće htjeti napustiti zauzete pozicije. Podnijeta je i ustavna tužba te je gotovo sigurno da će se vrlo brzo o zabrani, vjerojatno već na jesen, očitovati i Ustavni sud koji je 2004. i 2009. ukinuo sličnu zabranu kao protuustavnu.