Gradovi koje oko 4,4 milijarde ljudi naziva domom sve su izloženiji riziku od katastrofalnih događaja potaknutih klimom. Porast razine mora i poplave prijete obalnim megagradovima poput New Yorka i Jakarte, a predviđa se da će ekstremni toplinski valovi, poput onih koji svake godine pogađaju gradove diljem južne Azije i Bliskog istoka, postati sve češći i ozbiljniji.

Iako nepredvidljivi vremenski uvjeti i promjene broja stanovnika predstavljaju iskušenja za naša izgrađena okruženja i infrastrukturu, mnoge urbane zajednice suočavaju se s povećanim zdravstvenim i gospodarskim rizicima povezanima s klimom.

Opasnosti kao što su onečišćenje zraka i prirodne katastrofe mogu biti posebno izražene u zemljama u razvoju, gdje prijete da će više ljudi odvesti u siromaštvo. Istodobno, gradovi nerazmjerno doprinose širim izazovima s kojima se danas suočavamo.

Procjenjuje se da gradovi već stvaraju 70 posto globalnih emisija ugljičnog dioksida, a njihov je udio u potrošnji energije 78 posto. Te bi brojke mogle rasti u urbanizirajućem svijetu. Prema UN-Habitatu, očekuje se da će se udio ljudi koji žive u urbanim područjima povećati na 68 posto do 2050.

Goleme količine podataka
Jasno je da će gradovi imati središnju ulogu u borbi protiv klimatskih promjena u svijetu. Jedan od čimbenika koji bi gradovima mogao pružiti prijeko potrebnu potporu i otvoriti mogućnosti za izgradnju veće otpornosti jest umjetna inteligencija.

Ako se razvija i primjenjuje odgovorno i etički, umjetna inteligencija mogla bi potencijalno ubrzati urbana rješenja za borbu protiv klimatskih promjena, omogućiti znanstveno utemeljen i održiv razvoj te donijeti inovacije dosad nezabilježenom brzinom, što bi nam omogućilo da najugroženije zajednice stavimo na prvo mjesto.

Međutim, prvi je korak poboljšati naše razumijevanje mnogih potencijalnih primjena umjetne inteligencije kao alata za otporne gradove. Primjerice, izazov postupanja s golemim količinama podataka velika je prepreka preciznom modeliranju budućih scenarija borbe protiv klimatskih promjena i donošenju informiranih odluka o planiranju. Srećom, snagom umjetne inteligencije, temeljni modeli i geoprostorna analitika mogli bi nam pomoći da vizualiziramo naše gradove na nov način.

Razmislite o gradskim područjima koja se suočavaju s ozbiljnim i promjenjivim vremenskim obrascima. S podacima u stvarnom vremenu i povijesnim podacima o klimi i prediktivnim sposobnostima koje pokreće umjetna inteligencija, države bi mogle uvesti nove alate za odgovor na katastrofe i spremnost. Svi, od običnih građana do onih zaduženih za zaštitu i održavanje kritične infrastrukture, mogli bi biti bolje informirani i pripremljeni.

Umjetna inteligencija također ima potencijal pomoći da gradske operacije postanu održivije na svim razinama, čime se smanjuju velike emisije i utjecaj gradova na okoliš. Inteligentne softverske aplikacije mogle bi integrirati umjetnu inteligenciju za analizu potrošnje energije, potrošnje vode i gospodarenja otpadom u zgradama, pružajući uvide koji zajednicama i organizacijama omogućuju donošenje odgovornijih odluka o održivosti.

Nadalje, uz dodatak povezanih uređaja za dubinsko prikupljanje podataka, sigurnosne mjere kao što je održavanje gradske infrastrukture mogle bi biti učinkovitije i djelotvornije nego ikad prije. Razmislite o svim mostovima i cestama ugroženim neviđenim vremenskim prilikama. U kombinaciji s umjetnom inteligencijom upotreba podataka daleko nadilazi osnovno praćenje i izvješćivanje.

Urbane primjene umjetne inteligencije neće se zaustaviti na tome. Tehnologija ima potencijal optimizirati javni prijevoz i planiranje prometa kako bi se postigao održiviji gradski prijevoz. To bi moglo pomoći u utvrđivanju najboljih lokacija za proširenje prijeko potrebne zelene površine, uz istodobno očuvanje urbane biološke raznolikosti i prirodnih resursa.

Države, pružatelji javnih usluga i neprofitne organizacije imaju sve veće mogućnosti za pristup i istraživanje alata umjetne inteligencije, primjerice putem zahtjeva za prijedlozima i pro bono programa, poput onih koje nudi IBM. Međutim, nedavna istraživanja pokazuju da, iako 69 posto gradova već istražuje ili testira upotrebu generativne umjetne inteligencije, samo 2 posto je provodi.

Kao glavna direktorica IBM-a za utjecaj, znam da pristup tehnologiji i vještine potrebne za njezino učinkovito korištenje mogu biti velike prepreke provedbi. Potreba za većim pristupom postaje još hitnija kada se uzme u obzir nejednaka raspodjela prijetnji koje se temelje na klimi.

U našim gradovima problemi poput onečišćenja zraka i nedostatka pristupa čistoj energiji nerazmjerno pogađaju najsiromašnije i najugroženije stanovnike. To su zajednice koje imaju najviše koristi od umjetne inteligencije.

Jednaki pristup alatima
Svi imamo odgovornost da rješenja umjetne inteligencije podržavaju ugroženu populaciju. To znači osiguravanje jednakog pristupa alatima za borbu protiv klimatskih promjena, podupiranje osposobljavanja u području umjetne inteligencije i povezanih vještina te stvaranje programa osmišljenih kako bi se odgovorilo na specifične potrebe povijesno marginaliziranog urbanog stanovništva.

Unaprjeđenje vještina će, prije svega, imati ključnu ulogu u ubrzavanju usvajanja alata za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu u ugroženim zajednicama. Privatni sektor može odraditi svoj dio posla sklapanjem partnerstava s javnim agencijama i bliskom suradnjom s organizacijama koje su već uključene u podršku ugroženim zajednicama.

Prihvaćanjem umjetne inteligencije i njezinom uporabom u borbi protiv klimatskih promjena možemo pomoći da naši gradovi postanu sigurniji, prilagodljiviji i održiviji. Tehnologija koja ljudima daje alate za predviđanje, rješavanje i oporavak od klimatskih događaja raspoloživa je. Ali je na svima nama, zajednicama, vladama i tvrtkama, da to iskoristimo na najbolji mogući način.