Nakon što im je pandemija donijela ekonomsku krizu, hotelima više nego ikome ovo stanje donosi tešku krizu identiteta, ako se nakon lockdowna krenu primjenjivati novi protokoli hotelskih operacija koji bi na snazi trebali biti sve dok se ne nađe učinkovit lijek ili cjepivo protiv koronavirusa.

Upravljanje operacijama svest će se na ono nalik bolničkima, uz značajno povećanje troškova za nabavku opreme koju već jedva nabavlja zdravstveni sustav. Zato je lako zamisliti hotelijere kako ovih dana razbijaju glavu – kako pomiriti oprečne zahtjeve koje pred njih postavlja ovo nenormalno stanje?

Zašto kriza identiteta? Možda smo svi u ovom ludilo već zaboravili kako izgleda godišnji odmor i koji mu je smisao. Možemo ga potražiti u latinskim korijenima engleske riječi “vacation”, čije je značenje praznina od briga i obveza, stvaranje praznog prostora za “leisure”, uživanje u životu.

U hotelima se već čitavu vječnost razvija, unapređuje, osmišljava sadržaj i atmosfera koja će gostima omogućiti da se što bolje otkače od svakodnevnih obaveza, muka i briga, i pruži im nešto drukčije, otkačeno, šašavo, neobavezno. U hotelima i najveći štreberi i uštogljenci pjevaju karaoke, vježbaju aerobik u bazenima, plešu lambadu na terasama, sjede u sauni i meditiraju, prakticiraju jogu, dok njihova djeca uz brigu animatora uživaju u bezbrižnoj igri, stvaraju kreacije, uče plivati ili što već ne.

Samo zabrane i ograničenja

U hotelima nas svi maze i paze, to im je posao, i pritom se smješkaju, pa čak i sobarice dok vam pune minibar. To je temeljna filozofija ugostiteljstva.

Ako i kad se otvore hoteli ovog ljeta, čeka nas jedna potpuno suprotna slika hotela. Umjesto nasmiješenog osoblja na recepciji, koje jedva čeka da vam otkrije u čemu sve možete uživati u hotelu i destinaciji, ovog ljeta, ali sve dok ne pronađu lijek protiv Covida, dočekat će nas recepcioneri čije lice nećete ni vidjeti, jer će biti sakriveni iza maski, vizira, kuta, rukavica, šaltera od pleksiglasa.

Njihov smješak bit će iskrivljen od brige nosite li virus, izmjerit će vam temperaturu prije nego vam izdaju sobu, a umjesto atrakcija predstavit će vam informacije o dezinfekciji, zabrani kontakata, igranja, približavanja hrani, zamolit će vas da što manje pričate da ne bi pljuckali okolo, možda će vam dati i masku koju morate nositi u zajedničkim prostorijama.

Umjesto mirisa lavande i smilja, u hotelu će nas dočekati i miris klora i ostalih sredstava za dezinfekciju, kao da ulazimo u bolnicu.

U sobi ćemo, uz obavijest o tome što nam je za našu sigurnost sve dezinficirano, dobiti napismeno upute o tome kako se moramo ponašati, kako moramo držati rastojanje od najmanje jedan metar, ne smijemo na večeru dok ne dobijemo obavijest o slobodnom stolu, moramo dezinficirati ruke prije ulaska u svaki zajednički prostor, moramo prati ruke evo ovako kako je prikazano na fotografijama, djecu ne smijemo pustiti u zajednički park, igraonicu, moramo ih držati na rastojanju od drugih gostiju, pogotovo na doručku…

Sve to uz zamaman miris varikine koji nas uvjerava da smo sigurni. S odmora ćemo se vratiti spremni za psihijatra, ranjenih ruku, umorni i jadni.

Otkrivanje zaraženih

Uprava i osoblje će biti na još većim mukama, a oni za razliku od gostiju neće moći spakirati kofere i otići doma. Za početak, menadžment već sad mora smisliti gdje nabaviti tolike količine maski i dezinficijensa, kako bi udovoljili novim protokolima, osigurati edukacijske materijale, educirati osoblje, koje usput rečeno još nisu ni ekipirali jer su zatvoreni.

Osoblje će uz redoviti posao morati paziti na to pridržavaju li se gosti pravila socijalnog distanciranja, te će diskretno morati pratiti zdravstveno stanje gostiju, ne bi li otkrili zaraženog koji cijeli hotel u pet minuta može pretvoriti u karantenu.

Kako uskladiti smješak kroz masku i neprestani strah od zaraze, bit će najveći izazov. Pritom usluge poput wellnessa, frizeraja i bara još nisu ni spomenute u novim protokolima, jer će biti gotovo neizvedive.

Kako podnapiti gost može biti discipliniran i ne zagrliti svog prijatelja? Kako kontrolirati goste izvan hotela, u destinaciji, pridržavaju li se pravila, hoće li donijeti zarazu u hotel? Boli glava.

Ako se pak dogodi ono čega se svi bojimo, i pojavi se zaraženi u hotelu, kako izvesti da se u hotelu na vrijeme pojavi zdravstveno osoblje i riješi nas okuženosti? Kvaliteta zdravstvene skrbi, ako ništa zbog slabe brojnosti osoblja, na Jadranu je ljeti upitna i bez pandemije.

Zbog svega toga, i hotelijeri i gosti mogu se samo nadati da će ovo “novo normalno” biti što više privremeno, i da kriza identiteta neće potrajati. Strpljenje će nam ovog ljeta, a nadamo se ne i idućeg, svima biti najveći saveznik.