Tijekom posljednjih tjedana, nekoliko vođa zapadnih zemalja predložilo je razmatranje pregovora o primirju u ratu između Rusije i Ukrajine. Vladimir Zelenski naveo je uvjete pod kojima bi razmotrio mirovne pregovore, uključujući, između ostaloga, povlačenje svih ruskih snaga s teritorija Ukrajine, vraćanje svih vojnika i civila koje je Rusija zarobila ili su deportirani u Rusiju i uspostavljanje posebnog međunarodnog suda koji će suditi ruskom vodstvu zbog njihove agresije.

Ovi su uvjeti daleko od ispunjavanja, ali, kako Ukrajina nastavlja sa svojom protuofenzivom i vraćanjem ključnih područja – kao što je Herson – jedinog regionalnog središta koje je Rusija osvojila u početnom napadu – Kijev je možda u povoljnijem položaju za otpočinjanje diplomatskih razgovora.

Pa ipak, do toga vjerojatno neće doći zbog ukrajinskog napredovanja na bojnom polju, u izolaciji. Ključni element za uvjeravanje Ukrajine da sjedne za pregovarački stol, kad za to dođe vrijeme, bit će jamstvo njene sigurnosti od strane njenih međunarodnih partnera.

To bi Ukrajincima značilo da mogu ući u mirovne pregovore s Rusijom s uvjerenjem da njihovi uvjeti nisu samo realni, nego ih je priznala i međunarodna zajednica. To bi pregovaračima i široj ukrajinskoj javnosti dalo neko jamstvo da sporazum neće odmah propasti i da to neće ohrabriti Rusiju u pokretanju novih napada u budućnosti. Isto će tako to biti važno, jer će investitorima zajamčiti sigurnu budućnost zemlje i postaviti temelje za njenu rekonstrukciju i povratak izbjeglica.

Jamstva puna opasnosti
No, takva jamstva mogu biti puna opasnosti. Na primjer, ako su obaveze previše obvezujuće, vanjski igrači – u ovom slučaju ukrajinski zapadni partneri – mogu biti uvučeni u sukob isprovociran ponašanjem zemlje kojoj su dali svoja jamstva. Iz tog je razloga uobičajeno da oni koji jamče zadrže ultimativnu odluku za aktiviranje svoje intervencije, kao i opseg svoje pomoći.

Ako se obaveza shvati kao neiskrena, ona može potaknuti neprijateljske sudionike i na kraju oslabiti sigurnost izložene zemlje. Kredibilna jamstva sigurnosti iz tog razloga izražavaju ravnotežu između razine koju su oni koji jamče sigurnost spremni preuzeti i političkih interesa koje brane kad se zalažu za sigurnost neke zemlje.

Do sada je dano nekoliko prijedloga koji idu u prilog podrške Ukrajini. Nakon što je Rusija nezakonito proglasila pripajanje četiri regije istočne Ukrajine u rujnu 2022., Ukrajina se službeno prijavila za članstvo u NATO savezu. 29. studenog ministri vanjskih poslova NATO saveza ponovili su “politiku otvorenih vrata” organizacije i svoju predanost podršci Ukrajine u ratu, ali tom prigodom nisu razmatrali aplikaciju Ukrajine.

Izvješće šefa Ureda predsjednika Ukrajine, Andreja Jermaka i bivšeg glavnog tajnika NATO-a Andersa Fogha Rasmussena, zagovara “Kijevski sigurnosni kompakt”, koji bi uključivao niz sigurnosnih jamstava koji bi odvratio buduće napade na Ukrajinu i osigurao temelj za međunarodnu vojnu pomoć u slučaju ponovljene agresije.

Kijevski sigurnosni kompakt bio bi združeni strategijski dokument skupine država jamaca koje bi preuzele dodatna obvezujuća jamstva na bilateralnoj bazi da će pomoći Ukrajini u rekonstrukciji njenih oružanih snaga i obrambene industrije, provedbi zajedničke obuke i vježbi i ojačavanju sigurnosne suradnje.

Europsko vijeće za vanjske odnose izdalo je “dugoročni ratni plan”, pozivajući na proširenje zapadne podrške Ukrajini, uključujući i formalnu obvezu za pomoć i podršku Ukrajini, u osiguranju njene obrane u slučaju budućih napada.

Ne samo da je ključno pomoći političkom vodstvu u Kijevu da u pregovore uđe s najboljim mogućim položajem, nego i prikazati spremnost ukrajinskih partnera da podrže njenu borbu za suverenitet i teritorijalni integritet.

To bi trebala dopunjavati povećana vojna i financijska pomoć, kao i odredbe koje se odnose na nametanje ili ukidanje sankcija. Opseg moguće pomoći trebao bi ostati relativno nedefiniran tako da sve mogućnosti i dalje budu otvorene kako Kremlj ne bi mogao provjeravati njihove granice.

Poruka Rusiji
Kako se Ukrajina primiče pristupanju EU, čini se logičnim početi usklađivati zemlju s postojećim uvjetima za pružanje pomoći koju daju trenutne zemlje članice.

Međutim, slična obaveza prema drugim zapadnim partnerima, uključujući i Sjedinjene Američke Države, pomogla bi održavanju transatlanskog jedinstva u smislu pomoći Ukrajini. Ukrajina bi se, sa svoje strane, trebala obvezati na održavanje vlastitih sposobnosti za obranu vlastitog teritorija.

Kako bi se izbjegla bilo kakva vrsta moralne opasnosti, sigurnosna jamstva ne bi se automatski aktivirala, nego bi između Ukrajine i njenih partnera bio uspostavljen specifičan mehanizam u žurnim situacijama, kojim bi se procjenjivala priroda sigurnosnih incidenata i određivale odgovarajuće reakcije.

Kakav god bio konkretan oblik sigurnosnih jamstava, ključno je da ona Ukrajini daju osjećaj buduće solidarnosti i da snažno signaliziraju Rusiji da će bilo koja buduća eskalacija naići na povećanu pomoć Zapada.

Oba se cilja mogu ispuniti samo putem kredibilne predanosti ukrajinskih partnera, koja će počivati na stvarnoj pomoći koju trenutno pružaju, zajedno s konzistentnošću u njihovim širim političkim i sigurnosnim interesima. U raspravi o budućem sporazumu središnje mjesto mora zauzimati sigurnost Ukrajine.

Ako Zelenskom daju dugoročna obećanja, međunarodni partneri Ukrajine mogu mu pomoći da u mirovne pregovore uđe s jačim osjećajem sigurnosti za budućnost Ukrajine.

Za sada je ključno da ukrajinski partneri pružaju vojnu pomoć i omoguće Ukrajini da sama odluči koji uvjeti moraju biti ispunjeni kako bi se proveli mirovni pregovori. No, oni bi isto tako trebali početi razvijati sveobuhvatnu viziju kakva jamstva mogu dati Ukrajini u osiguranju njene dugoročne sigurnosti. 

© Project Syndicate 2022.