Politički sustavi žive od konkurencije. Aktualni političari i aspiranti kontinuirano tvrde da mogu riješiti probleme bolje od svojih suparnika. Moderni ratovi ideja, politički projekti i sustavi organizacije tek su ažurirane verzije starijih oblika borbe.

Nije iznenađujuće što je pandemija bolesti Covid-19 također ponudila osnove za nadmetanje u tvrdnjama o političkoj superiornosti.

Usred brzo mijenjajućih scenarija, brojni politički i poslovni čelnici požurili su se još jednom proglasiti pobjedu svog vlastitog sustava. Trebali bismo biti skeptični prema tim tvrdnjama.

S izuzetkom manje naseljenih, geografski udaljenih otočnih zemalja kao što je Novi Zeland (25 smrtnih slučajeva), Tajvan (7 smrtnih slučajeva) ili Grenland (nema smrtnih slučajeva), još se nije pojavio očito superioran model.

Trumpova poricanja

Kina se do sada svakako činila pobjednikom pandemije: njeno gospodarstvo nastavilo je snažan rast u 2020. i bila je jedna od rijetkih velikih gospodarstava koja su uopće ostvarila rast.

Nakon uvođenja strogih zatvaranja u cilju suzbijanja širenja virusa, Kina je uspjela ponovno pokrenuti gospodarske aktivnosti i poslužiti kao vodeći globalni dobavljač proizvoda – uključujući osobnu zaštitnu opremu i farmaceutske proizvode – potrebne za suzbijanje pandemije.

Suprotno tome, Europska unija i SAD pokazale su duboku disfunkcionalnost u suočavanju s pandemijom. Administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa dugo će služiti kao priča upozorenja o nesposobnosti, lažljivosti i korupciji.

Trump je poricao ozbiljnost pandemije u potpunosti upoznat s njenim vjerojatnim učinkom, prije svega jer je smatrao zatvaranja prijetnjom gospodarstvu, a time i svom ponovnom izboru. Kada su Sjedinjene Američke Države djelovale u cilju mobilizacije dobavljača ključne opreme, taj je postupak bio prožet ortačkim odnosima i brojni ugovori dodijeljeni su insajderima povezanim s Trumpovom obitelji.

Od tada se novoizabrani predsjednik Joe Biden suočava s otporom odlazeće administracije dok pokušava nadgledati nesmetanu tranziciju i dok se nastavljaju stranačke razmirice oko dodatnih izdataka za potrošnju, što je rezultiralo privremenom obustavom naknada za nezaposlene krajem prosinca.

Iako se sada na tržištu pojavljuje više odobrenih cjepiva, njihova distribucija čim postanu dostupna donijet će podjele i kontroverze.

U 2020. Sjedinjene Američke Države još su se više polarizirale, ne samo zbog virusa, već i zbog nejednakih kliničkih učinaka bolesti Covid-19 i zatvaranja te ostalih mjera uvedenih za rješavanje pandemije.

Pitanja sustavnog rasizma i policijskog nasilja vratila su se u prvi plan nakon smrti Georgea Floyda u svibnju, stvarajući pogubnu situaciju socijalne, političke i ekonomske nepravde.

U svojim nedavnim memoarima, bivši predsjednik Barack Obama piše gotovo potišteno o SAD-u kao o tobožnjem primjeru multikulturalnog i multietničkog društva. Ishod tog eksperimenta, primjećuje, ostaje duboko neizvjestan. Ostavština trumpizma koja unosi podjele ukazuje na potrebu za novim utemeljenjem američke republike.

Sjedinjene Američke Države stvorene su već dvaput: u američkoj revoluciji, nakon što je trinaest kolonija proglasilo neovisnost od Britanije 1776.; pa zatim ponovno u 1860-ima i 1870-ima, iza razdoblja nakon građanskog rata poznatog pod nazivom Rekonstrukcija. Svaki put samo je djelomično prihvaćena temeljna tvrdnja Deklaracije o neovisnosti da su svi ljudi stvoreni jednaki.

Predsjedniku Abrahamu Lincolnu to je značilo “vladavina naroda, od strane naroda, za narod” i obećao je “novo rađanje slobode”. Dvije i pol godine ranije, na svojoj prvoj inauguraciji, objasnio je kako slijedi: “U vašim je rukama, moji nezadovoljni sunarodnjaci, vašim, a ne mojim, teško pitanje građanskog rata”.

Lako je zamisliti Bidena kako koristi te iste izraze u znak potpore trećem osnivanju na početku svog predsjedničkog mandata 20. siječnja.

Europa pritisnuta tjeskobom

Europsku uniju u međuvremenu muče različite brige i suočava se s rizicima za vlastiti integritet koji su još veći od onih u SAD-u. Sporovi zbog pristupa osobnoj zaštitnoj opremi i cjepivima i dalje će nastaviti s polariziranjem bloka na nacionalnoj osnovi, a istočna i južna Europa i dalje će svjedočiti dramatičnim posljedicama odljeva mozgova (uključujući medicinske stručnjake) koji se intenzivirao u prošlom desetljeću.

U sporazumima o sljedećem sedmogodišnjem proračunu ima obećavajućih znakova, novi fond za oporavak i mehanizam vladavine prava koji je izazvao protivljenje Mađarske i Poljske. No tek ćemo vidjeti jesu li ti pomaci dovoljni da osiguraju europsku solidarnost.

Iskustvo mračnih godina nakon krize eura jasno je pokazalo da ne postoji apetit za centraliziranim režimom koji upravlja sredstvima u skladu sa složenim i politiziranim uvjetima. Poput SAD-a, Europa je na vrhuncu vlastitog trenutka ponovnog osnivanja, ali ostat će shrvana tjeskobom i neizvjesnošću. Ipak, jedan posljednji element mogao bi usredotočiti umove, osobito u Europi.

Primamljivo je pomisliti da se Novi Zeland, Tajvan ili Grenland mogu jednostavno oponašati i čini se da Velika Britanija započinje baš takav eksperiment. No britanski čelnici slijede maštariju, izgrađenu na ideji da s povratkom nacionalne suverenosti mogu kontrolirati svoju sudbinu.

S vremenom će biti dovoljno dokaza s kojima se mogu usporediti rezultati Velike Britanije s rezultatima ostalih. Sasvim je sigurno da će oni koji su odlučili nastaviti suradnju suočeni sa sve većim brojem zdravstvenih, ekonomskih i socijalnih problema bolje proći.

Nevolje Velike Britanije uvjerit će ostale diljem svijeta da prihvate više solidarnosti, ne stvarajući pritom manjak zluradosti.

© Project Syndicate 2021.