Tko god je pratio vijesti iz financijskog i investicijskog sektora u posljednjih mjesec dana nije mogao izbjeći glavnu temu koja već godinama nije bila u fokusu investitora, a to je pojava visoke inflacije.

Inflacija kao ekonomska pojava uvijek je prisutna u modernom gospodarstvu, no u posljednjih nekoliko mjeseci sve je izraženija bojazan od previsoke inflacije koja bi mogla ozbiljno naštetiti američkoj, a posljedično i globalnoj ekonomiji.

Prošlog su mjeseca stigli dugo očekivani podaci američkog statističkog ureda koji pokazuju stopu inflacije u travnju 2021. godine, a te su brojke neugodno iznenadile mnoge. Naime, stopa inflacije u travnju 2021. u odnosu na isti mjesec prethodne godine iznosila je čak 4,2%, što je bilo znatno više od očekivanog porasta cijena te dvostruko više od ciljane inflacije od oko 2%.

Ova brojka predstavlja najveći godišnji rast cijena još od 2008. godine i Velike recesije. No ono što je mnogima prošlo ispod radara, a vjerojatno je još više zabrinjavajuće, jest podatak o inflaciji na mjesečnoj razini.

Naime, povećanje cijena (osim energenata i hrane) u travnju 2021. godine u odnosu na ožujak 2021. godine iznosilo je čak 0,9%, što je najveći mjesečni skok još od travnja 1982. godine.

Poremećeni opskrbni lanci

Ne čudi stoga da mnogi izražavaju zabrinutost zbog inflacije koja premašuje očekivane razine, a nema naznaka da će se rast cijena primiriti u narednim mjesecima. Pogledamo li cijene brojnih sirovina poput drvne građe, nafte ili kukuruza u proteklih godinu dana, njihov rast nerijetko se izražava u troznamenkastim postocima.

Već spomenuti podaci o inflaciji u SAD-u pokazuju da se taj rast cijena polako, ali sigurno prelijeva i na cijene svakodnevnih potrošačkih dobara koje svi kupujemo.

Kao što je već spomenuto, inflacija nije neobična pojava i središnje banke u pravilu žele određenu inflaciju na godišnjoj razini jer je to neizbježna posljedica rasta gospodarstva, a najčešće se uzima razina od 2% kao ciljana stopa inflacije. Američke Federalne rezerve (Fed), najbitnija središnja banka na svijetu, nedavno je promijenila svoje kriterije pa tako sada više ne ciljaju na inflaciju manju od 2%, već ciljaju na prosjek inflacije od 2%.

Ova naizgled semantička razlika zapravo ima velike implikacije jer pokazuje da će Fed tolerirati i znatno višu inflaciju, ako to znači da prosječna inflacija neće ići preko 2%. S obzirom da je iza nas razdoblje vrlo niske inflacije, za očekivati je razdoblje vrlo visokih stopa inflacije.

Pojava tzv. korona krize izravno je utjecala na povećanje inflacije, a njen se utjecaj može vidjeti kroz više kanala. Prvi je kanal poremećaj u globalnim opskrbnim lancima do kojeg je došlo uslijed masovnih zatvaranja gospodarstava zbog širenja virusa.

Nastali su brojni zastoji u isporukama raznih dobara pa je došlo i do nestašica na mnogim tržištima, a posljedice se osjete i danas. Dobar primjer je tržište mikročipova čija je cijena za vrijeme pandemije zbog nestašice doživjela veliki rast.

Drugi je kanal kroz koji je pandemija utjecala na inflaciju, paradoksalno, približavanje pandemije kraju. Naime, zbog sve veće procijepljenosti i ubrzanog otvaranja gospodarstava nakon lockdowna, potražnja za dobrima i uslugama počela je rasti brže od očekivanog što je stvorilo veliki pritisak na cijene.

Mnogi su za vrijeme zatvaranja štedjeli više nego inače jer nisu imali na što trošiti pa sada imaju određenu količinu novca koju su spremni odjednom potrošiti, a ekonomski zakoni nalažu da povećana potražnja uz istu ili čak smanjenu ponudu dovodi do rasta cijena.

Velika ponuda novca

Treći, po mnogima najbitniji kanal, odnosi se na monetarnu politiku. Stvaranje novog novca ni iz čega u količinama bez presedana kod mnogih je stvorilo strah od inflacije, a rast ponude novca najbolje se vidi u SAD-u koji je bilježio veliki rast cijena dionica usred pandemije.

Razlog tomu je što je velik dio novog novca završio na investicijskim tržištima u dionicama, nekretninama i kriptovalutama pa je i cijena tih ulagačkih instrumenata rasla. U slučaju nove visoke inflacije, najgore prolaze oni koji svoju imovinu drže u obliku novca – bilo u obliku gotovine ili na bankovnom računu.

U vrijeme niskih kamatnih stopa, inflacija smanjuje vrijednost novca koji iz dana u dan vrijedi sve manje, a štediše su u tom slučaju najpogođeniji.

Sve se više ljudi stoga okreće nekoj vrsti ulaganja kako bi svoju imovinu sačuvali od gubitka vrijednosti kroz utjecaj inflacije, a jedna od takvih vrsta ulaganja je ulaganje u investicijsko zlato koje je sve češće i među hrvatskim ulagačima.

Pogledamo li povijest, za vrijeme svake visoke inflacije isplativije je bilo držati realnu imovinu u vlasništvu nego onu financijsku koja izravno ovisi o vrijednosti valute. Nema razloga za očekivati da se povijest neće ponoviti i ovog puta.