Cijepljenje je najbolja zaštita od bolesti Covid-19, a dokazi za to su ogromni. Iako zaštita od infekcije ili prijenosa nije zajamčena – pogotovo kod delta varijante koja bjesni – cijepljenje znatno smanjuje rizik od teške bolesti, hospitalizacije i smrti od koronavirusa.

Rašireno cijepljenje stoga je ključno za omogućavanje odgovornim vladama da popuste javnozdravstvena ograničenja, čime se omogućuje nastavak gospodarskog oporavka. No čini se da to sve više izmiče kontroli.

Istraživači procjenjuju da 70-85% stanovništva treba cijepiti (ili trebaju na drugi način steći imunitet na Covid-19) kako bi se okončala pandemija. Ipak, čak i u Izraelu, koji je početkom 2021. bio vodeći u svijetu u svojoj akciji cijepljenja, udio cijepljene populacije zastao je na nešto više od 60%.

U Sjedinjenim Američkim Državama sada je zaštićeno samo oko polovice stanovništva, a stopa cijepljenja pala je s 3,2 milijuna doza dnevno u travnju na manje od 700.000 doza dnevno od početka kolovoza.

Slučaj SAD-a posebno je zanimljiv, jer prosjek na razini cijele zemlje skriva velike razlike među socioekonomskim skupinama i među državama. Dok je više od 63% ljudi u Massachusettsu i Maineu potpuno cijepljeno, samo 34% ljudi u Mississippiju i Alabami to jest. Diljem gradova i okruga razlike su još veće.

Nepovjerenje u znanost

Radi se manje o problemu pristupa nego prihvaćanja. Primijećeno je da je, barem u SAD-u, spremnost na cijepljenje u korelaciji s političkom pripadnošću. Ankete pokazuju kako je cijepljeno samo oko 54% odraslih republikanaca, u usporedbi s 86% demokrata.

U okruzima koji su glasali za republikanca Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima 2020., stopa procijepljenosti niža je za više od deset postotnih bodova nego u okruzima koji su glasali za demokrata Joea Bidena.

No iako je statistička veza između političke pripadnosti i oklijevanja s cjepivom snažna, korelacija nije jednaka uzročnosti. Povrh toga, antivaksersko raspoloženje nije ništa novo: pokret NoVax postojao je mnogo prije pandemije bolesti Covid-19.

Pitanje je, dakle, odbijaju li ljudi cjepivo protiv Covida-19 samo zbog svojih političkih uvjerenja ili ta politička uvjerenja i njihovo stajalište o cjepivu odražavaju druge, dublje čimbenike.

Pogled na šire stavove ljudi prema znanosti i povjerenju u establišment (znanstveni i drugi) mogao bi nam pomoći u pronalaženju odgovora. Jedan koristan pokazatelj ovdje je prihvaćanje evolucije. Istraživanja su više puta pokazala da prili

na manjina Amerikanaca odbacuje znanstveni konsenzus da su ljudi proizvod dugog procesa prirodne selekcije.

Vjerovanje u evoluciju snažno je povezano s prihvaćanjem cijepljenja. Doista, najbolji pojedinačni prediktor procijepljenosti po američkoj državi je udio stanovništva koje vjeruje da je ljudska rasa oduvijek postojala.

Zanimljivo je da se čini da vjerska uvjerenja ovdje nisu presudna. Veza između procijepljenosti i prevladavanja uvjerenja da je božanska intervencija upravljala evolucijom prilično je slaba.

Nadalje, političke preferencije, mjerene rezultatima glasovanja na predsjedničkim izborima 2020., gube moć predviđanja po pitanju procijepljenosti nakon što se u obzir uzmu vjerovanja u evoluciju.

Otpor obveznom cijepljenju

Tu je implikacija da stavovi prema cijepljenju nisu ukorijenjeni u stranačkoj privrženosti, već u latentnom nepovjerenju u znanost. To može odražavati u načinu na koji demokracija funkcionira u širem smislu.

Kako Christopher H. Chen i Larry M. Bartels tvrde u svojoj knjizi iz 2017., Demokracija za realiste: zašto izbori ne vode do responzivne vlade, ne događa se da političke stranke predstavljaju svoje programe, a racionalni birači biraju koje će od njih podržati; umjesto toga, stranke predstavljaju postojeće identitetske skupine.

U SAD-u se Republikanska stranka pozicionirala tako da zahvaća segment Amerikanaca koji ne prihvaćaju znanost ako se njeni rezultati kose s njihovim svjetonazorom. Ova vrsta osobe ne vjeruje u evoluciju (otprilike četvrtina populacije, u prosjeku) i nastoji odbaciti cjepiva protiv bolesti Covid-19.

Međutim, Republikanska stranka nije nužno odgovorna za ta stajališta. Dakle, suprotno nedavnoj tvrdnji Jeffreyja Frankela, za američke republikance vjerojatno se ne može reći da “ubijaju svoje birače”.

Na neki način, ovo su loše vijesti. Ako se odluka ljudi da se ne cijepe zasniva na temeljnim uvjerenjima, bit će ih mnogo teže promijeniti nego da se temelji na političkoj naklonosti ili zdravstvenim problemima. Širenje više činjeničnih informacija – više studija, više statističkih podataka – neće ništa promijeniti. Uostalom, evolucija se u školi uči generacijama.

Financijski poticaji, poput lutrije, mogli bi pokolebati neke od sumnjičavih. No značajna zajednica zagriženih antivaksera vjerojatno će opstati – i to ne samo u SAD-u. Obvezno cijepljenje drugdje, kao u Francuskoj, također nailazi na jak otpor.

Budući da delta varijanta potiče nova širenja bolesti Covid-19, vladama u zemljama sa snažnim antivakserskim pokretom ostalo je još malo dobrih opcija.

© Project Syndicate 2021.