Energetski komentar u pravilu započinjemo objekcijama na vanjskopolitičke događaje koji, iz tjedna u tjedan, već nekoliko godina, barem na diplomatskom rječniku tendiraju eskalirati. Pametan promatrač se često pita do koje razine takva situacija može ići, baš kao kada se ispod tribine nogometnog stadiona sretnu dva nasilnika pa, kada ponestane prijetnji za razmjenjivanje, uslijedi neminovni okršaj.

Hoće li i kada takav okršaj nastati na globalnom planu među velikim silama ili naddržavnim formalnim i neformalnim savezima, ostaje za vidjeti, pogotovo nakon smjene vlasti u još uvijek vodećoj svjetskoj sili, SAD-u. Međutim, dogodila se ili ne eskalacija, čini se kako smo nepovratno ušli u razdoblje promjene geopolitičke slike svijeta, u kojemu će vladati nekoliko, a najmanje tri, prilično snažne imperije (dakako ne u antičkom ili srednjovjekovnom smislu riječi), koje će se natjecati u svom utjecaju, na zemlji i u svemiru, a njihova će trenja biti osobito nazočna na spojevima utjecaja, na energetskim i prometnim tijekovima.

Zbog toga osobito ohrabruje svijest publike i stručno novinarskog žirija (čiji je potpisnik ovih redova bio skromnim članom) ovogodišnje nagrade Gospodarstvenik godine u izdanju Večernjeg lista i Poslovnog dnevnika gdje su kao važni laureati izabrani, osim vrlo važnog događaja u vidu podizanja kreditnog rejtinga Republike Hrvatske, predstavnici industrije i njene primjene u sektoru zelene tranzicije.

Prilika zelene tranzicije

Naime, zelena je tranzicija prilika, nakon tranzicijskog razdoblja, u kojemu ćemo morati računati na značajniju ulogu nuklearne energije i prirodnoga plina u prevladavanju izazova obnovljive energije, poglavito u kontekstu njenog skladištenja, europskom bloku postati klimatska i energetska proizvodna i izvozna sila što je osobito važno u kontekstu preslagivanja financijske, obrambene i političke paradigme u sklopu atlantskog obrambenog saveza.

Tvrtka Jabil ponijela je, tako, titulu gospodarstvenika godine prema izboru čitatelja, za otvaranje proizvodnog pogona u Osijeku. Osim što otvara tisuću i petsto radnih mjesta u hrvatskoj regiji, koja je godinama, pa i desetljećima, bila poznata po izvozu radne snage u razvijenije zemlje Europske unije i Zapada, ova će tvrtka, upravo iz toga grada izvoziti svoje proizvode i u segmentu baterijskih sustava za automobilsku industriju.

U konkurenciji gospodarstvenika godine, i prema izboru čitatelja i prema izboru žirija, dvostruku je titulu odnio predsjednik uprave Končara Gordan Kolak. Ovaj je bivši vojnik osobito impresionirao, kako žiri, tako vjerojatno i čitatelje, novim inventivnim proizvodom grupe Končar, baterijskim vlakom. Ako znam da je jedan od najvećih fokusa Europske unije u postizanju zelenog, niskougljičnog, pa i nultougljičnog gospodarstva, promet, u prvom redu brodski i željeznički, onda nam je jasno koliko je uspjeh Končara, u proizvodnji takve vrste željezničkog prometala važan poslovni i energetski iskorak za cijeli europski blok, a time i za Hrvatsku. Među nominiranima ove godine nije bilo nikoga iz naše najveće energetske kompanije, koja je samim time najveći porezni obveznik, jedan od većih uplatitelja u proračun Republike Hrvatske na ime posjedovanja velike količine dionica od strane države, ali i jedan od najvećih poslodavaca u našoj zemlji.

Sudjelovanje u rezultatu

Kako ne bismo govorili samo o lijepim stvarima ovoga tjedna, kako to priliči kraju godine i izboru najuspješnijih poslodavaca, pobrinuo se strah djelatnika u ovoj velikoj kompaniji, kako od inflacije, njihovoj zamjeni novim tehnologijama, ali i odsustvu sredstava za poboljšavanje njihovih uvjeta poradi toga što je kompanije primorana investirati dio sredstava iz ponovno odličnih ovogodišnjih rezultata u održivo poslovanje. Poglavito zbog sve strožih okolišnih zahtjeva i potrebe ulaganja u zaustavljanje pada proizvodnje ugljikovodika te modernizaciju rafinerijskog biznisa. Ističu i kako prosječno uvjeti djelatnika rastu sedam posto godišnje.

Tako su tri reprezentativna sindikata tijekom utorka dana napustila kolektivni ugovor s Upravom kompanije kako bi pokrenuli proces mirenja pred Gospodarsko socijalnim vijećem. Ističu kako dobre rezultate kompanije ne slijede bolji uvjeti za Inine djelatnike, što bi moglo rezultirati egzodusom stručnoga kadra iz kompanije, a time i gubitkom takvoga kadra za našu zemlju. Zbog maloga tržišta za takve ljude u Hrvatskoj, većina njih bit će primorana napustiti Hrvatsku. U sindikatima ističu kako se takva kadrovska politika na može nadomjestiti, u stručnom smislu, mamljenjem mlađega kadra, pa i stranoga, na uštrb provjerenog kadra. Smatraju kako svi djelatnici zaslužuju participirati u dobrim rezultatima kompanije boljim uvjetima, a da nitko kompaniji ne brani dodatno nagraditi one najpotrebnije i najbolje.

Za nadati se kako će otvaranje radnih mjesta u Slavoniji, gospodarski i energetski uspjesi naših tvrtki, ali i sluh upravljača i vlasnika velikih kompanija za uvjete rada njihovih djelatnika, zaustaviti negativne demografske trendove, barem u izvozu radne snage iz naše zemlje. Jer, u kontekstu novih geopolitičkih paradigmi, važno je imati dobro educirano i zadovoljno stanovništvo, poglavito u regijama razdvajanja blokova ili blizu njih. Naime, bez obzira na nove dimenzije ratovanja, u prostor prazan od stanovništva najlakše prodrijeti.