Kroz cijelu 2024. godinu dva su političko ekonomska termina dominirala u svim globalnim analizama i projekcijama. To su izbori i inflacija. Očekivano su europski izbori prošli manje pompozno nego američki, a isti efekt se događa i nakon provedenih izbora.
Oči ekonomskog svijeta su dobrim dijelom usmjerene na prve poteze novog starog Predsjednika SAD-a te se na ekonomskom polju ključna pitanja postavljaju hoće li i koliko striktan biti oko uvođenja carina na uvoz određenih proizvoda, prvo iz Kine, a potom i iz ostalih zemalja, te kako se će provoditi najavljena restriktivna useljenička politika.
Najavljene mjere ako se gledaju izdvojeno od svih drugih će djelovati ograničavajuće na američki gospodarski rast, tako da procjene rasta američkog gospodarstva mnogi vide u silaznoj putanji u iduće dvije godine. Ipak, zasigurno to neće biti jedine mjere koje će imati utjecaj na američko, ali i globalno gospodarstvo, tako da bih ja stavio ogradu na procjene tog usporavajućeg gospodarskog rasta SAD-a.
Razvoj obrazovnog sustava
Također, treba reći i da takav usporavajući rast u nadolazećoj 2025. godini je i dalje gotovo dvostruko veći nego u eurozoni i dosta blizu stope rasta globalnog BDP-a od 3%. Treba spomenuti da će na globalni rast i u idućoj godini utjecati prevladavajuće negativni rizici, ponovo najviše geopolitički.
Nastavljen je trend usporavanja inflacije i isti se očekuje i u nadolazećoj godini. Prema OECD-u, u polovini gospodarski razvijenih zemalja i gotovo 60 posto zemalja u razvoju je ukupna inflacija došla u zonu ciljanih razina. Očekivano je putanja snižavanja kamatnih stopa vodećih središnjih banaka svijeta bila sporija i slabija u usporedbi s njihovim reakcijama i dizanjima ključnih referentnih kamatnih stopa.
Europska središnja banka i američki FED su do sada kumulativno snizile referentne kamatnjake za ukupnih 75 baznih bodova. No, nas naravno zanima pogled unaprijed. Prevladavajući konsenzus financijskih analitičara je da će Europska središnja banka nastaviti s trendom snižavanja kamatnih stopa, dok će američki FED biti u leru do sredine 2025. godine.
Razlog za takva očekivanja u SAD-u je već spomenuta najava uvođenja carina na uvoz određenih proizvoda što bi moglo imati utjecaja na rast cijena tih istih proizvoda, a time i doprinos rastu inflacije, što analitičari vide kao razlog za odgodu daljnjeg snižavanja kamatnih stopa. Što se tiče globalnih kretanja, ukupno bismo mogli očekivati pad referentnih kamatnih stopa u idućoj godini za dodatnih 100 baznih bodova, odnosno za 1 postotni bod.
Unatoč fokusu na mjere monetarne politike, dakle dizanje i snižavanje kamatnih stopa kao mjere u borbi protiv inflacije i za gospodarski rast, sve je veći fokus ponovno i na mjerama fiskalne politike, ali ne toliko u borbi protiv inflacije, već u kontekstu ponovno poraslog javnog duga. Također, očekivanja su od fiskalne politike da doprinese i budućim potrebama gospodarstava te zahtjevima za rast BDP-a.
Tu prije svega mislim na potrebe daljnjeg razvoja obrazovnog sustava koji mora odgovoriti potrebama tržišta rada koje je sve dinamičnije, a u isto vrijeme pod velikim pritiscima nedostatka radne snage. Tu će netko reći da je odgovor na te izazove dosta jednostavan, a on se krije u zaključku kako treba podići produktivnost postojeće radne snage. Lakše reći, nego napraviti.
Ovu godinu će u ekonomskom smislu, i to upravo na ovoj temi, obilježiti i Mario Draghi (bivši čelnik Europske središnje banke) koji je ukazao da su ključni izazovi i problemi Europske unije zaostajanje u produktivnosti za SAD-om i Kinom, ali i niska razina komercijalizacije visokih ulaganja u istraživanje i razvoj. Da ne ostanem samo na poznatom talijanskom ekonomskom stručnjaku, spomenut ću još jednog, također globalno poznatoga, Paula Krugmana, koji je rekao da “produktivnost nije sve, ali u dugom roku je gotovo sve”.
Bolji regulatorni okvir
Preko ove zadnje misli, prebacit ću se na Hrvatsku. Ponovit ću i parafrazirati rečenicu kojoj sam osobno svjedočio prilikom donošenja formalne odluke o prijemu Hrvatske u eurozonu, koju je izrekao Paolo Gentiloni, bivši talijanski premijer i u tom trenutku Povjerenik EU: “Ne zaboravite da je ova zemlja prije tri desetljeća bila u ratu, a sada uvodi euro kao službenu valutu”. Uz to je i članica NATO saveza i Schengenskog područja.
Što se ekonomske politike tiče, ostalo je još članstvo u OECD-u, koje ide svojim tijekom i u skoro vrijeme će biti i potvrđeno. Ostvarenjem svih spomenutih integracija, ispunjeni su svi preduvjeti da se na ekonomskom polju posvetimo upravo našoj internoj konkurentnosti i produktivnosti. Tim više jer se problematika nedostatka radne snage i općenito demografskih izazova u Hrvatskoj jako osjeća već neko vrijeme kontinuirano.
I zato ću opet ponoviti da je pravi trenutak da se započne, nastavi i ubrza s reformama koje mogu tu produktivnost podići. Rast produktivnosti nam može podignuti stopu rasta BDP-a (treba spomenuti da sa projiciranom stopom rasta u 2025. od nešto preko 3 posto ostajemo u samom vrhu EU), neutralizirati efekte nedostatka radne snage i doprinijeti daljnjem porastu plaća, naglasit ću zdravom rastu plaća.
U godini ispred nas korisno je spomenuti novi zakonodavni okvir koji će bolje regulirati državna poduzeća, u najavi je nekoliko izlazaka na burzu hrvatskih poduzeća, aktivnosti spajanja i preuzimanja (M&A) su također prisutne. Sve su to pozitivne vijesti i potvrđuju pojačanu dinamiku u našem gospodarstvu.
I na kraju, da ne biste mislili da ću prekinuti praksu završavanja kolumni sa sportom, u moru sportskih događaja u idućoj godini, spomenut ću jedan posebno. To je Davis cup susret protiv Slovačke koji igramo u Osijeku zadnji vikend siječnja. Dođite i dajte podršku našim tenisačima da i dalje budu na najvišoj svjetskoj razini i tako i dalje proniču glas o Hrvatskoj diljem svijeta.
