Raspravljajući o predstojećim europskim izborima, gledajući predizborne kampanje pojedinih kandidata u našoj zemlji, ali i drugim dijelovima Europske unije, ne možemo ne primijetiti kako je su u samom središtu interesa političkih opinion makera koji žele postati donositelji europskih odluka, klimatske i s njim povezane energetske teme.

Zeleni politički planovi, koje je Europska unija donijela u proteklim administracijama te projekcije tome prilagođenih proračuna, s pripadajućim fiskalnim i poticajnim politikama, u središtu su tih zanimanja i utječu na svakodnevni život Europljana, industrije pojedinih zemalja članica, ali i geoekonomski položaj Europske unije u svijetu, koji se nezaustavljivo mijenja. Od jednopolarnog ili bipolarnog (iz vremena Hladnoga rata) nezaustavljivo postaje višepolaran.

Biden nastavio Trumpa
Stremljenja Europske unije prema prometu bez emisija ugljičnog dioksida dovela su do popularizacije korištenja električnih vozila, stvaranja infrastrukture za njihovo korištenje, ali i do nekih, za euroadministraciju, vjerojatno, neželjenih posljedica.

Naime, dok se u industriji električnih vozila u Europi, u cijenu prometne tranzicije, uračunavala visoka cijena radne snage, viša cijena tehnologije, cijena napuštanja fosilnih goriva u proizvodnji električne energije, kao i zatvaranje nuklearnih reaktora te zapuštanje struke vezana uz njih, što je dovelo do veće vremenske cijene remonta postojećih reaktora, na drugome kraju svijeta klimatske politike nisu shvaćali tako doslovno.

Ako ostavimo po strani, za neku drugu analizu, pitanje je li takva situacija kumulativno i statistički naštetila planetu više nego li da se euroklimatska klimatska politika nije postavila tako radikalno, valja reći kako zemlje koje streme postati nove gospodarske i industrijske sile, poput Kine i Indije, u čekanju razvoja vlastite nuklearne energije, svoju industriju nisu “mučile” strogim prihvaćanjem zapadnih klimatskih stremljenja.

Uz jeftiniju radnu snagu, razvoj vlastite tehnologije, nastao na desetljetnoj suradnji sa stranim investitorima željnima upravo te jeftine radne snaga, u Kini, a danas niti u Indiji, zemljama s najviše stanovnika na svijetu, s ponajvećom potražnjom za energentima, ne zamaraju se “tričarijama” poput dekarbonizacije industrije. Zbog toga se već neko vrijeme u poslovnim medijima diljem svijeta raspravlja o tomu je li europska autoindustrija izgubila utrku sa Dalekim istokom.

Tu su situaciju prvi, dakako, prije nekoliko godina primijetili europski industrijalci, što je i bio razlog dovođenja frakcije europskih pučana na samu granicu pucanja. Njemački europarlamentarci, osobito zainteresirani za opstanak njemačke autoindustrije, u kritikama zelenih planova bili su među najglasnijima.

Mnogi analitičari će reći kako se kotač promjene toliko brzo zavrtio da će ga biti teško zaustaviti. Daleki je istok, pišu tako analitičari CNBC-a i Bloomberga proteklih dana, dobio presudnu prednost. Dok europski automobili, poglavito električna vozila, ne uspijevaju osvojiti tržište, u Kini je tržište prezasićeno, i cjenovno konkurentnije. Kina tako proizvodi nešto manje od 40 milijuna vozila, dok se u samoj Kini godišnje proda nešto više od 15 milijuna električnih vozila.

Zbog jaza između ponude i potražnje, ali i spomenute cjenovne konkurentnosti, kineski proizvođači prave sve snažnije strategije prodora na prekomorska tržišta. Kako stvar nije bezazlena, ukazuje podatak da izvoz na prekomorska tržišta od 2022. do danas raste po stopi većoj od 75 posto godišnje.

Zanimljivo je kako se za razliku od administrativno spore i klimatski puno radikalnije Europske unije, Sjedinjene Države, sve do nedavno uz Hong Kong najslobodnije tržišta u svijetu, počinju ponašati zaštitnički prema svojoj industriji. Od vremena mandata Donalda Trumpa sve se više govori, ali se i donose odluke, o carinama na visokotehnološku robu te automobilsku industriju, poglavito iz Kine.

Prijetnja sigurnosti
Propast industrije plavih ovratnika, te njeno željeno obnavljanje veliki je bazen glasova, kojega se niti jedna američka administracija ne želi odreći. To je i veliki gospodarski bazen koji utječe na zdravlje ekonomije svake zemlje.

Zbog toga je Bidenova administracija u svom mandatu nastavila s politikom carinskih reciprociteta, a ovih je dana, predizborno ili ne, svejedno je, najavljeno učetverostručenje carine na kineska električna vozila. Uz obrazloženje, kako je kineska industrija električnih vozila prijetnja nacionalnoj sigurnosti Sjedinjenih Država.

Obrazloženje je to koje je bilo vrlo slično onome koje je u Europu donio Donald Trump kada je tražio da NATO partneri povećaju izdatke za obranu i da prestanu biti toliko ovisni o energentima s istoka, poglavito Rusije. Bila je potrebna kriza, a onda i agresija na Ukrajinu, s pripadajućim sankcijama ruskim energentima kako bi se paradigma promijenila te kako bi se Europa u dobavnom smislu okrenula novim pravcima, ponajviše Sjedinjenim Državama, Kataru i Norveškoj.

Svjesni svih tih činjenica, razumno je pretpostaviti kako se i na polju tehnologije i industrije sprema nova svjetska podjela karata, jer je retorika između Kine i SAD-a zaoštrena, a brutalni trgovinski rat na pomolu. Europa, kao dio zapadnoga svijeta, tome će se morati prilagoditi, pa i svojevrsnim ublažavanjem zelenih politika, kako je ne bi zadesila kriza koja bi mogla biti dublja od one cjenovne energetske iz 2022. godine.