Globalno gospodarstvo ovisno je o nemilosrdnom i neodrživom izvlačenju prirodnih resursa. Ipak, unatoč našoj potpunoj ovisnosti o prirodi, njezin doprinos, primjerice, voda koja se koristi za izradu vaše odjeće ili tlo u kojem se uzgaja vaša hrana, implicitan je i uglavnom nevidljiv.

Stoga je za izgradnju pravedne budućnosti pozitivne za prirodu potrebna nova generacija dobro vođenih tržišta imovine i usluga ekosustava utemeljenih na načelima.

Više zelenih financija
Priroda i klimatska stabilnost dvije su strane istog novčića, a njihove su sudbine isprepletene. Očuvanje i obnova bioraznolikosti ključni su za ograničavanje emisija stakleničkih plinova, dok će nekontrolirano globalno zagrijavanje uništiti prirodno bogatstvo planeta.

Međutim, napori za dekarbonizaciju globalnog gospodarstva nisu dovoljni za sprječavanje iskorištavanja ekosustava. Današnji priručnik o klimi može se naučiti i iskoristiti, ali ne kopirati i zalijepiti.

Potreban je novi priručnik za zaustavljanje i poništavanje gubitka biološke raznolikosti, a Radna skupina za tržišta povezana s prirodom osnovana je u ožujku 2022. kako bi ga pomogla napisati.

Nalazi i preporuke radne skupine o tome kako najbolje oblikovati novu generaciju tržišta koja čuvaju, a ne uništavaju prirodu, bit će objavljeni na regionalnom summitu saveza amazonskih prašuma koji će se održati u Belému u Brazilu. Potreba za takvom radnom skupinom odražava povijesni zaokret prema određivanju cijene, tj. vrijednosti, prirode.

Primjerice, postoji veliki poticaj za kvantificiranje rizika povezanih s prirodom i zahtijevanje korporativnih objava povezanih s prirodom. Regenerativna poljoprivreda privlači sve veći interes, dijeljenje koristi od genetskih resursa izazvalo je žestoku raspravu, a počinju se oblikovati tržišta kredita za biološku raznolikost.

Zagovornici tržišno utemeljenih rješenja tvrde da će ta kretanja, zajedno s političkim signalima, na kraju uskladiti globalno gospodarstvo s ishodima pozitivnim za prirodu. Ekosustavi planeta bit će spašeni, tvrde oni, nagrađivanjem poduzeća i vlada koje nude financijske proizvode i usluge povezane s prirodom i usmjeravaju ulaganja u obnovu biološke raznolikosti.

Tvorci politika i korporativni čelnici oslanjaju se na isti pristup ublažavanju globalnog zatopljenja, s mješovitim rezultatima. Međutim, klimatske promjene podložnije su tržišnoj paradigmi iz dva razloga: emisije stakleničkih plinova lako su mjerljive i provjerljive, a zelena tehnologija i dalje privlači ogromne količine ulaganja.

Prirodni svijet, s druge strane, nema ni ekvivalent emisijama stakleničkih plinova, što otežava određivanje cijena. Nema ni tehnološki krajolik u koji se može uložiti, osim novog klastera tehnologija za proizvodnju robe i za očuvanje prirode, kao što su laboratorijski uzgojeno meso i vertikalna poljoprivreda.

Još jedna temeljna razlika odnosi se na ulogu autohtonih naroda i lokalnih zajednica u očuvanju prirode. Unatoč tome što čine manje od 5% svjetskog stanovništva, autohtoni narodi štite biološke raznolikosti planeta. Čak bi i dobronamjerne tržišno utemeljene politike i instrumenti mogli ugroziti te upravitelje prirodom, umanjujući izglede za napore očuvanja (a time i ublažavanje klimatskih promjena).

Tržišni se mehanizmi svakako mogu i moraju iskoristiti za spašavanje prirode. Međutim, s obzirom na te jedinstvene izazove, uspjet će samo ako su njihova načela upravljanja i metode djelovanja osmišljeni za promicanje pravednosti i održivog blagostanja.

Radna skupina daje sedam praktičnih preporuka koje bi mogle usmjeriti globalno gospodarstvo na put pozitivan za prirodu. Na vrhu popisa je potreba da ministri financija i gospodarstva te središnji bankari bolje usklade gospodarska i financijska pravila s ciljevima očuvanja biološke raznolikosti i pružanjem potpore upraviteljima prirode.

Pri izmjeni sporazuma o trgovini i ulaganjima međunarodna koordinacija politika putem skupina G20 i drugih međunarodnih foruma mora se pobrinuti da zemlje s niskim dohotkom bogate prirodom ne snose najveći teret troškova tranzicije.

Središnje se banke i nadzorna tijela također moraju pobrinuti za usklađenost financijskih tržišta s obvezama u pogledu prirode i klime. Oni koji upravljaju globalnim financijama moraju biti proaktivniji – rješavanje prijelaznih ciljeva financijske stabilnosti i integriteta tržišta nije dovoljno.

Povećanje transparentnosti
Upravljanje tržištima meke robe, posebno za poljoprivredne proizvode, mora se preurediti s obzirom na njezine velike učinke na biološku raznolikost, klimu i društvo. Takve ciljane mjere trebale bi uključivati mjere za povećanje transparentnosti, uključujući potpunu sljedivost te za prevladavanje trenutačne regulatorne nezainteresiranosti za prirodu.

Pravila o sprječavanju pranja novca moraju se više usredotočiti na kaznena djela protiv okoliša kao što su nezakonito krčenje šuma, rudarstvo, ribolov i trgovina divljom faunom i florom.

Zakonitim ulaganjima u poljoprivredni sektor, posebno u proizvođače mekih proizvoda, mogu se nenamjerno financirati ta kaznena djela koja uništavaju prirodu i često potiču nasilje. S obzirom na jedinstvene izazove zaustavljanja i smanjenja gubitka biološke raznolikosti i potpunu ovisnost čovječanstva o uspješnim ekosustavima, potreban nam je novi priručnik za očuvanje prirode.

Može se oslanjati na trenutačne strategije borbe protiv klimatskih promjena, istodobno se zalažući za ambicioznije mjere koje su primjerene svrsi. To je posebno važno pri osmišljavanju tržišta povezanih s prirodom kako bi se postigli pravedni ishodi pozitivni za prirodu, za ljude i za planet.

* Koautorica članka je Sandrine Dixson-Decleve, supredsjednica  Rimskog kluba i članica Radne skupine za tržišta povezana s prirodom

© Project Syndicate 2023.