Ušli smo u razdoblje intenziviranja geopolitičkih rivalstava i sukoba. Ruski rat protiv Ukrajine traje već treću godinu, sukob Izraela i Hamasa još bi mogao prerasti u regionalni rat, a sve dublji hladni rat između Sjedinjenih Američkih Država i Kine još uvijek se može pretvoriti u vrući zbog Tajvana negdje u ovom desetljeću.

Ako Donald Trump pobijedi na američkim predsjedničkim izborima u studenom, svijet će biti još destabiliziraniji. Pa ipak, ti su rizici dosad imali samo ograničen učinak na gospodarstva i tržišta. Može li se to uskoro promijeniti?

Iako je rat Rusije i Ukrajine i dalje jednako brutalan, njegovi će globalni učinci vjerojatno biti skromniji. Rizici izravnog sudjelovanja NATO-a ili upotrebe taktičkog nuklearnog oružja od strane Rusije danas su manji nego što su bili u ranijim trenucima rata.

Jednako tako, iako je rat u početku doveo do skoka cijena energije, hrane, gnojiva i industrijskih metala, čak je i Europa, kao najpogođenija regija, amortizirala šok samo sa skromnim usporavanjem rasta (ili zastojem u nekim slučajevima), a ne teškom recesijom koje su se mnogi analitičari bojali.

Prema ratu s Iranom
Ruski ugljikovodici zamijenjeni su povećanim uvozom iz SAD-a i bliskoistočnih zemalja. Utjecaj na cijene hrane smanjen je otkako je Ukrajina uspjela ponovno otvoriti crnomorski koridor za izvoz žitarica.

Rat Izraela i Hamasa također je do sada imao samo ograničen regionalni i globalni gospodarski utjecaj. Istina, izraelski BDP naglo se smanjio u četvrtom tromjesečju 2023. i vjerojatno će ostati slab sve dok traje sukob. Gospodarska šteta za Gazu očito je još teža; i prihodi Egipta od Sueskog kanala, glavnog izvora primitaka u stranoj valuti, pali su zbog napada jemenskih Hutija na teretni pomorski promet kroz Crveno more. Ipak, ako sukob ostane ograničen na sadašnjoj liniji, globalni gospodarski i tržišni učinak također će to ostati.

Uostalom, bila bi potrebna velika regionalna eskalacija – poput izravnog rata između Izraela i Hezbollaha u Libanonu ili znakova da je Izrael (a možda i SAD) na putu prema ratu s Iranom – da se povećaju očekivanja ozbiljnih globalnih posljedica.

Potpuni rat između Izraela i Irana drastično bi smanjio proizvodnju i izvoz energenata iz Zaljeva, uzrokujući skok cijena energije sličan globalnim stagflacijskim šokovima koji su uslijedili nakon Jomkipurskog rata 1973. i Iranske revolucije 1979. godine. Srećom, vjerojatnost nagle regionalne eskalacije zasad je i dalje mala.

Iako će se hladni rat ili strateška konkurencija između Amerike i Kine s vremenom vjerojatno nastaviti pogoršavati, odnosi se ove godine možda neće puno pogoršati. Američki predsjednik Joe Biden i njegov kineski kolega Xi Jinping pristali su na taktičko primirje krajem prošle godine, a reakcija Kine na neželjeni ishod predsjedničkih izbora u Tajvanu relativno je suzdržana.

Iako bi se pitanje Tajvana moglo zakuhati kasnije u ovom desetljeću, to se vjerojatno neće dogoditi ove ili sljedeće godine. Kineske gospodarske slabosti i krhkosti mogu dovesti do smanjenog sukobljavanja s SAD-om i Zapadom.

Istodobno, zapadnjačko smanjenje rizika, vraćanje proizvodnje u matičnu zemlju, vraćanje proizvodnje u prijateljske zemlje i ograničavanje trgovine robom, uslugama, kapitalom i tehnologijama neće se znatno kratkoročno intenzivirati. Sve dok se upravlja strateškim tržišnim natjecanjem, globalni gospodarski učinak bit će skroman.

Oštri prema Kini
Najveći geopolitički rizik za rast i tržišta su izbori u SAD-u. No, ovdje je važno prepoznati da Trump i Biden imaju neke zajedničke vanjskopolitičke prioritete. Demokrati i republikanci podjednako su oštri prema Kini, a tako će i ostati. Biden i Trump oboje snažno podržavaju Izrael, ali također priznaju da bi željena normalizacija odnosa između Izraela i Saudijske Arabije mogla iziskivati određeno priznanje eventualnog rješenja o stvaranju dviju država.

Najveća razlika između Trumpa i Bidena je u pitanjima NATO-a, Europe i sukoba Rusije i Ukrajine. Neki se brinu da bi Trump napustio Ukrajinu i dopustio Rusiji da pobijedi u ratu. No, budući da će vjerojatno ostati oštar prema Kini, mogao bi se zabrinuti zbog signala koji bi poslao (u vezi s Tajvanom) da dopusti Rusiji da preuzme Ukrajinu. Štoviše, Trump stvarno želi da europske članice NATO-a više troše na obranu. Ako to učine, možda prepozna vrijednost saveza dok se okreće Aziji kako bi odvratio Kinu.

Najveći način na koji bi druga Trumpova administracija utjecala na tržišta jest kroz svoju ekonomsku politiku. Nema sumnje da bi američka protekcionistička politika postala stroža. Trump je već rekao da će uvesti carinu od 10 posto na sav uvoz koji dolazi u SAD (prosječna carinska stopa trenutno je oko 2 posto), a vjerojatno čak i više carine na uvoz iz Kine. To bi izazvalo nove trgovinske ratove, ne samo sa strateškim suparnicima poput Kine, već i s američkim saveznicima u Europi i Aziji, poput Japana i Južne Koreje.

Globalni trgovinski rat smanjio bi rast i povećao inflaciju, što bi ga učinilo najvećim geopolitičkim rizikom koji bi tržišta trebala razmotriti u predstojećim mjesecima. U tom scenariju, deglobalizacija, razdvajanje, fragmentacija, protekcionizam, rascjepkavanje globalnih lanaca opskrbe i dedolarizacija postali bi još veći rizici za gospodarski rast i financijska tržišta.

Dodatni stagflacijski rizici povezani s Trumpom uključuju njegov poricateljski stav prema klimatskim promjenama i vjerojatnost da će pokušati smijeniti predsjednika Feda Jeromea Powella miroljubivijim, popustljivijim likom. Na kraju, Trumpova fiskalna politika povećala bi deficite koji su već ionako previsoki.

Smanjenje poreza koje istječe bit će produljeno, kao i veća obavezna potrošnja i potrošnja na obranu. Rizik od obvezničkih osvetnika koji bi na kraju šokirali tržišta obveznica s mnogo većim prinosima povećao bi se. S obzirom na visoke i sve veće privatne i javne dugove, to bi uvelo utvaru financijske krize.

Izreka kaže: “Najvažnije je gospodarstvo, budalo”. Trumpov predloženi program ekonomske politike sada je najveća prijetnja gospodarstvima i tržištima širom svijeta.

© Project Syndicate 2024.