Trgovinska politika SAD-a na pragu je velike transformacije. Jake Sullivan, savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Joea Bidena, nedavno je iznio strategiju administracije za “izgradnju pravednijeg, trajnijeg globalnog gospodarskog poretka”. Fokus novog pristupa je uvjerenje da su, iako je svijet iskoristio prednosti slobodne trgovine u posljednjih nekoliko desetljeća, američki radnici loše prošli.

Sullivanov prvi dokaz je da je “u američkoj industrijskoj bazi nestao srednji sloj”. Dok se većina analitičara usredotočuje na pad udjela proizvodnje u BDP-u: 11% u 2021., u usporedbi s 28,1% u 1953., pad proizvodnje odražava se i u sastavu trgovine u SAD-u. Na prijelazu stoljeća udio robnog izvoza u SAD-u bio je iznad 80%. Do 2022. taj se udio smanjio na ispod 60%.

Fenomen ‘nizozemske bolesti’
Malo je vjerojatno da su globalizacija i slobodna trgovina bili primarni katalizatori ove deindustrijalizacije američke trgovine. Uostalom, udio proizvedene robe u izvozu ostao je blizu 80% u Europskoj uniji i kreće se oko 93-95 % u Kini. U usporedbi s drugim velikim razvijenim izvoznicima, SAD je izuzetak. To podrazumijeva da uspon Kine kao vodeće svjetske proizvodne sile nije uzrok relativnog pada izvoza američke robe.

Vjerojatniji je pokretač kombinacija visokih cijena energenata i povećanja proizvodnje energenata, posebno nafte i prirodnog plina, koji su najprije nadomjestili uvoz, a zatim SAD-e osigurali alternativni izvor izvozne zarade. Ekonomisti ovaj fenomen nazivaju “nizozemska bolest”, nazvan po padu proizvodnje u Nizozemskoj nakon otkrića polja prirodnog plina 1959. koji je potaknuo neočekivane dobiti i brze aprecijacije valute.

Iako su cijene energenata pale u odnosu na vrhunac 2022., ostale su povišene, osobito prirodnog plina. Stoga se očekuje da će sirova nafta, naftni derivati i prirodni plin ostati prva tri izvozna proizvoda u SAD-u, s automobilima i poluvodičima koji zauzimaju četvrto, odnosno peto mjesto, tim redoslijedom.

Američko gospodarstvo također ima koristi od snažnog uslužnog sektora, uključujući dominaciju tehnoloških divova iz Silicijske doline bez premca, koja predstavlja brzo rastući izvor izvoznih zarada. Izvoz usluga sada je gotovo jednak izvozu proizvodnje, a SAD trenutno ostvaruje veliki i sve veći suficit u trgovini uslugama.

U protekla dva desetljeća taj je pomak doveo do sve većeg udjela proizvodnih resursa koji idu u smjeru vađenja resursa i usluga, istiskujući proizvodnju. Mnogi Europljani zavide SAD-u na njegovom procvatu dobivanja energenata iz škriljevca i uspješnoj tehnološkoj industriji.

No, naličje američke dominacije u tim sektorima bio je relativni pad domaće proizvodnje.Dakle, često citirana tvrdnja da je povećan uvoz iz Kine doveo do područja s visokom nezaposlenošću i društvenog propadanja diljem Srednjeg zapada SAD-a je obmanjujuća.

Do porasta uvoza proizvedene robe iz Kine u SAD-u došlo je jer su procvat proizvodnje energenata iz škriljevca i procvat tehnologije povećali nacionalni dohodak i potrošnju.

IRA ne otvara radna mjesta
Očigledna je implikacija da će oživljavanje američke proizvodnje trgovinskom politikom biti izuzetno teško. Carine usmjerene na određenu robu ili kategorije imaju samo ograničenu učinkovitost, o čemu svjedoče trgovinske carine bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa na uvezenu kinesku robu.

Iz tog razloga Bidenova administracija ne razmišlja o nametanju novih, iako je zadržala one naslijeđene od Trumpa. Čini se da današnji donositelji politike favoriziraju politiku “kupujmo američko” kao svoj primarni alat. Međutim, Bidenov Zakon o smanjenju inflacije (IRA) prikazuje granice ovog pristupa.

Jedan od ciljeva IRA je uspostaviti američku industrijsku bazu za određene minerale koji se smatraju ključnima za proizvodnju baterija i obnovljive energije. No, s obzirom na to da je vađenje resursa kapitalno intenzivno i iziskuje manje radnika – otprilike 500.000 u usporedbi s 11 milijuna u proizvodnom sektoru, oslanjanje na njega nije u skladu s politikom otvaranja većeg broja radnih mjesta u proizvodnji.

Kako bi se kompenzirala potpora vađenju minerala, IRA uključuje izdašne subvencije za domaću proizvodnju baterija, sa zahtjevima lokalnih komponenti za e-vozila i OIE. No, osim carina i zahtjeva za lokalnim komponentama, trgovinska politika može učiniti vrlo malo za zaštititu proizvodnog sektora.

Svaki pokušaj poticanja revitalizacije proizvodnje u SAD-u pristupom jeftinim energentima stvorit će vlastite nepovoljne makroekonomske čimbenike. Niži troškovi energenata američkoj proizvodnji mogu dati privremenu prednost. No, dugoročno će uvijek biti isplativije izvoziti jeftine energente nego ih koristiti u proizvodnji robe, jer će prihod od jeftinih energenata povećati primanja i plaće. Valja zapamtiti da se nizozemska proizvodnja smanjila zbog obilja prirodnog plina, a ne unatoč njemu.

Sullivan je možda bio u pravu da slobodna trgovina nije donijela rezultate američkim radnicima. No, upitno je hoće li trgovinska politika za srednju klasu Bidenove administracije značajno poboljšati njezinu situaciju. 

© Project Syndicate 2023.