Na početku treba naglasiti najvažnije: cilj bilo koje energetske politike je omogućiti građanima pristupačnu i uvijek dostupnu energiju. To podrazumijeva i cijene i energetsku sigurnost. U “policy” okviru moraju biti ravnopravno zastupljeni svi ključni elementi: tehnološki, ekološki, klimatski, energetski i ekonomski. U Hrvatskoj moramo zauzeti čvrst i odgovoran stav kuda i na koji način želimo krenuti pri planiranju energetske politike.

Od pomoći bi trebao biti i Europski zeleni plan, sa svim svojim pratećim dokumentima. Želimo li ostati u zadnjem desetljeću 20. stoljeća ili želimo modernu Hrvatsku u 21. stoljeću? Želimo li Hrvatsku koja se dijeli na ruralnu i na proeuropsku, modernu, učinkovitu koja koristi digitalne, održive i ostale tehnologije, obnovljive izvore i energetsku učinkovitost.

Naime, i obnovljiviizvori i energetska učinkovitost neki su od temelja i industrije 4.0. Izazovi industrije 4.0. pojačani globalnom krizom traže hitan i odgovarajući odgovor kako bi se prekinuo trend izrazito oštre deindustrijalizacije u pojedinim dijelovima i ojačao trend reindustrijalizacije gdje je prisutan u maloj mjeri. Jedna od niša su i obnovljivi izvori energije, ali i uporaba plina u prometu i industriji.

Fokus mora biti usmjeren prema traženju tržišnih prilika u industrijama u kojima se stvaraju visoke i više dodane vrijednosti, ne zanamarujući djelatnosti niže dodane vrijednosti u kojima postoje prilike za njihovo tehnološko unaprjeđenje. Hrvatska u okviru EU mora iz trenutne krize izaći na način da ciljano i vizionarski potencira razvoj raznovrsnih novih održivih tehnologija, iako se u javnosti često čuje dominantan stav kako alternative nema.

Idealan energetski miks
Uz toliko željeni oporavak nacionalnog gospodarstva za RH, ali i za čitavu EU je ovaj trenutak posebno važan jer na pravi način može još snažnije iskoračiti kataliziranjem energetske tranzicije i stremljenjem prema novoj ekonomskoj i okolišnoj paradigmi kojoj je u fokusu očuvanje i optimalna upotrabe resursa planete Zemlje. Moramo mijenjati trenutačnu energetsku, ekološku i društvenu paradigmu u Hrvatskoj koja još funkcionira inercijom sustava, ali tek na kraći rok.

Na dulji rok ona nije održiva i treba hitno potaknuti promjene koje će omogućiti da iz sadašnjeg, nefleksibilnog i sustava otpornog na inovacije i suvremene trendove, izraste novi, moderni energetski sustav koji će biti ekonomski isplativ i ekološki održiv. To prije svega znači da moramo dobro pogoditi budući “idealni” energetski miks koji uvažava naše resurse, mogućnosti i komparativne prednosti. Osobno se zalažem za miks u koje će prirodni plin (raspoloživ, pristupačan i ekološki prihvatljiv) biti predvodnik energetske tranzicije, zajedno s obnovljivim izvorima energije (u Slavoniji i srednjoj Hrvatskoj geotermalna, biomasa i bioplin, u Dalmaciji vjetar, sunce zajedno s plinom za proizvodnju električne, toplinske i rashladne energije).

U prometu, gdje je elektromobilnost već sada sadašnjost trebamo razvijati i ostale vidove mobilnosti koji više i nisu alternativa (vodik, ukapljeni prirodni plin i bioplin). Osobno se zalažem za miks u kojem će elektromobilnost, vodik i prirodni plin u prometu biti predvodnici energetske tranzicije u prometu. Definitivno moramo imati jedinstvenu nacionalnu razvojnu strategiju koja će biti multidisciplinarna, ali i jednostavna.

Jedinstvena energetsko-niskougljična strategija i pripadajuće provedbene politike rezultirat će značajnijim i učinkovitijim korištenjem svih izvora energije, a posebice obnovljivih izvora u prometu. Ključna riječ je – provedba takve strategije. U strategiji moraju biti jasno zadani izvršitelji.

Uvjeren sam da bi nam takva strategija dala okvir za decentralizaciju proizvodnje energije koja bi mogla značajno pomoći i dodatno razviti održive projekte u energetici i prometu, a i značajnije korištenje informatičkih i komunikacijskih tehnika kako bi i građani mogli sudjelovati u proizvodnji i potrošnji, ali i u procesima odlučivanja. Sudjelovanje u procesima odlučivanja je iznimno važno za cjelokupan razvoj društva i buduće brže širenje energetske tranzicije u zemljama Europske unije.

Prilike za hrvatske tvrtke
Svima je jasno da su prošli “najbolji dani” sadašnjeg energetskog sustava, temeljenog na fosilnim energentima i velikim energetskim centraliziranim sustavima. S jedne su strane fosilni energenti – ugljen i nafta bili neophodan resurs za razvoj i napredak civilizacije, no s druge strane, ako se danas ne smanji njihov utjecaj na okoliš, riskiraju uništavanje civilizacije.

U tom kontekstu energetska tranzicija, odnosno globalna energetska transformacija, predstavlja proces dekarbonizacije globalnog gospodarstva. Hrvatske tvrtke se tu trebaju pronaći i uočiti prilike da se ravnomjerno počnu razvijati pomoću procesa Zelene tranzicije.

Mnogi su i počeli mijenjati način svog djelovanja i način i djelovati sukladno principima energetske tranzicije i dekarbonizacije u energetici i prometu. Kako bi Hrvatska postala održivo društvo i realizirala zelenu tranziciju, mora usvojiti i disciplinirano provesti međusektorsku, multidisciplinarnu i interdisciplinarnu strategiju zelene transformacije (tranzicije) u kojoj će ključnu ulogu imati mjere za poticanje svih vidova goriva i energenata u prometu i energetici.

Da bi to bilo moguće, treba intenzivirati napore na digitalnom opismenjavanju građana. Samo digitalno pismeni građani s odgovarajućim digitalnim kompetencijama mogu ravnopravno sudjelovati u energetskoj tranziciji i zelenoj transformaciji energetike i promjene paradigme.

* Ovo su isključivo razmišljanja i stavovi autora