U pripremi za prvi investicijski forum o geotermalnoj energiji, Geothermal Investment Forum Croatia 2025., koji će se držati početkom ožujka u Zagrebu, i koji će okupiti uz predstavnike organizatora, agencije Alpheus Public Affairs i Hrvatsku gospodarsku komoru, vodeće stručnjake, donositelje odluka, predstavnike financijskih institucija i akademsku zajednicu, mogle su se čitati vijesti i izjave o hrvatskom sektoru geotermalne energije kao izuzetno potentnom sektoru.

Ovakve izjave imaju svoju povijest, u mandatima najmanje četiri resorna ministra u nizu, u kojima su ministri i predstavnici stručne te akademske zajednice davali na desetke izjava u tom smjeru. Međutim, forumi, kakav će se održati za nekoliko dana u Zagrebu, prilika su napraviti inventuru što je do sada napravljeno, kakvi su pomace te postoje li neriješeni izazovi.

Inventura bi nas mogla osvijestiti. No krenimo redom.

Kao što smo već u više navrata pisali, Hrvatska ima iznimno dobre uvjete za razvoj geotermalne energije kroz viši geotermalni gradijent od europskog prosjeka, ali i komparativnu prednost u vrlo dobroj stručnoj pripremljenosti za investiranje. Naime, za razliku od nekih konkurentnih zemalja, stari podaci Ine su prebačeni na Agenciju za ugljikovodike (AZU) te sad imamo vrlo dobro razumijevanje našeg podzemlja. Također, naš know how u sektoru upstreama, unatoč svojevrsnom odljevu znanja i izazovima glede obnove tehnologije, još je uvijek na značajnoj razini i daljnja eksploatacija geotermalne energije mogla bi ga podići na još višu razinu.

U Hrvatskoj se trenutačno nalazi 12 eksploatacijskih polja i 24 istražna polja za geotermalne vode. Pri tome su 13 istražnih polja pod upravom lokalnih vlasti za korištenje za toplinarstvo, a četiri su privatna investitora koji proizvode struju.

U energetskoj strategiji Europske unije, a sukladno tomu i u energetskoj strategiji Republike Hrvatske, geotermalna se energija ističe kao stabilan, obnovljiv i ekološki prihvatljiv izvor, s izglednim mogućnostima zadovoljiti do 25 posto potreba za grijanjem i hlađenjem u Europi, ali i oko deset posto potreba za električnom energijom.

Nigdje bez potpora

U Hrvatskoj se prema Nacionalnom energetskom i klimatskom planu do 2030. godine očekuje instalacija 68 megavata snage geotermalne energije, što je petina postojećih kapaciteta nuklearne elektrane u Krškom, dok je operabilna – odnosno nije zbog međuvlasničkih odnosa – samo jedna geotermalna elektrana snage deset megavata.

Premda je u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, osigurano je 50 milijuna eura bespovratnih sredstava za istraživanje geotermalnih izvora u šest gradova – Vinkovcima, Vukovaru, Osijeku, Sisku, Zaprešiću i Velikoj Gorici – spomenuti projicirani iznosi snage višestruko podcjenjuju potencijale razvoja sektora geotermalne energije, poglavito u proizvodnji električne energije.

Studija slučaja

Studija slučaja – Panvita: Zašto su strateška partnerstva ključna za finaliziranje multimilijunskih akvizicija u regiji

Održiva ulaganja

Uloga razvojnih banaka u borbi protiv klimatskih promjena – prilika za poduzetnike!

Kako, naime, očekivati daljnji razvoj sektora bez investicija, za koje su potrebni značajno veći projicirani kapaciteti? Oni bi osigurali razvoj premijskog modela za proizvodnju električne energije zbog financiranja, tj. bankabilnosti, projekata za postojeće i buduće investitore što je važno zato što europski fondovi, za razliku od razvoja geotermalne energije u svrhu toplinarstva, za proizvodnju struje nisu dostupni.

Ulaganja u elektrane iznimno su velika te se nigdje u Europi ne grade bez nekog oblika državnih potpora, direktnih, ili indirektnih. Primjerice, osim postojeće investicije u elektranu u Velikoj Cigleni, dva najveća investitora u geotermu, ENNA grupa i Soyak Energy do sada su uložili oko 55 milijuna eura. Ove godine u tijeku su ulaganja od dodatnih 40 milijuna, dok bi se projicirana ukupna ulaganja mogla popeti i na pola milijarde eura.

Dodatan rizik predstavljaju i neuređene regulative za koje postoji nada kako će nakon kadrovskog kompletiranja Hrvatske regulatorne energetske agencije (HERA) prije nekoliko dana, biti razriješene, ali i kašnjenja objave natječaja za tržišne premije Hrvatskog operatora tržišta energije (HROTE). Time se smanjuje konkurentnost geoterme u odnosu na druge sektore obnovljive energije te nejasnih troškova priključenja na mrežu.

Indiferentna država

Svemu tome dodajmo i povijesni slijed antiinvesticijskih državnih politika. Vlasti i oporbe. Primjerice, u mandatu ministra Davora Filipovića 2023. godine, poništen je natječaj HROTE-a za dodjelu tržišnih premija. Natječaj je ponovljen u lipnju 2024., no na njemu nije bilo kvoti za proizvodnju struje iz geotermalne energije. Kako se odnos države prema ovom vrlo potentnom sektoru nije promijenio do danas svjedoči to što se situacija do danas, u mandatima dva Filipovićeva nasljednika, Damira Habijana i Ante Šušnjara, nije promijenila.

Ćorić i Filipović i Habijan i Šušnjar, uključujući i premijera Plenkovića, praktički su u svim svojim govorima na energetskim konferencijama i sličnim događanjima uvijek isticali hrvatski geotermalni potencijal. Potencijal, a ne investicije, jer po tom pitanju nisu napravili praktički ništa.

Zaključno, od zagrebačkog ožujskog foruma, osim promocije geotermalne energije, očekuje se i adresiranje ključnih izazova za razvoj investicijskog ciklusa u ovaj sektor. Ta forum ima ambiciju biti investicijski. Zajednički nazivnik spomenutih izazova jest potreba radikalne promjene antiinvesticijskog mentaliteta hrvatskog političkog i energetskog establishmenta.