Poremećaji u lancima opskrbe ozbiljno otežavaju globalni gospodarski oporavak. To je neobična situacija na mnogo načina. Vrste proizvoda i usluga na koje utječu kašnjenja i nestašice – uključujući široku paletu intermedijarnih proizvoda, od robe do poluvodiča te konačni proizvodi koji ovise o njima nalikuju onome što se može vidjeti u ratnoj ekonomiji. Ti poremećaji jako su nas iznenadili.

Zapravo, u prvom tromjesečju ove godine, uvelike se predviđalo da će doći do ubrzanja rasta, a stručnjaci baš i nisu oglasili alarm da opskrba neće uspjeti s time držati korak. Da, utjecajni makroekonomisti doista su upozorili da kombinacija vrlo akomodativne monetarne politike, povišenih salda štednje kućanstava, potisnute potražnje i ogromne fiskalne potrošnje značajno povećava rizik od inflacije.

I, da, te prognoze – koje se čine sve vidovitije – podrazumijevale su da porast agregatne potražnje, potaknut zidom likvidnosti i cijenama imovine koje počinju rasti iznad svoje stvarne vrijednosti, može nadmašiti ponudu. Međutim, vjerojatno trajanje neravnoteže ostalo je nepoznato, a mnogi su tvrdili da će inflacija, a time i poremećaji u opskrbi, biti “prolazni”.

Mnogi promatrači i dalje su uvjereni da je tako. Međutim, sudionici u globalnim lancima opskrbe sve više predviđaju da će nestašice, zaostaci i neravnoteže između ponude i potražnje ustrajati dobrim dijelom 2022., a možda i dulje.

Čini se jasnim da će tijekom značajnog razdoblja globalni gospodarski rast biti ograničen ponudom, što je u čistoj suprotnosti u odnosu na godine nakon globalne financijske krize 2008. Iako bi porast potražnje mogao biti veći nego što su prognoze sredinom pandemije naznačile, bila je to osnova za projekcije visokog rasta u razdoblju oporavka od pandemije.

Nedovoljno uloženo u otpornost

Zbog toga je još važnije riješiti dva temeljna pitanja na strani ponude. Prvo, postoje li temeljna ograničenja opskrbe koja će se zadržati i nakon uklanjanja blokada povezanih s pandemijom? I drugo, postoji li nešto u konfiguraciji i funkcioniranju globalnih lanaca opskrbe što utječe na reakciju opskrbe?

Može se razumno zagovarati ideju da je pandemija dovela do polutrajnih promjena u nekim čimbenicima opskrbe. Za početak, mnogi radnici odustali su od tržišta rada ili odgodili ponovni povratak, unatoč poništenju mehanizama podrške u pandemiji.

To vjerojatno ima mnogo veze s vrlo stresnim ili opasnim uvjetima u kojima su neki, poput zdravstvenog osoblja, radili tijekom pandemije. Mnogi radnici za utovar i istovar mjesecima su bili odsječeni od svijeta na brodovima.

Ako radnici sada žele prihvatiti takve pozicije, vjerojatno će tražiti bolju naknadu i promjene uvjeta rada. Isto tako, mnogi od onih koji su se prebacili na posao na daljinu tijekom pandemije opiru se povratku u ured s punim radnim vremenom. Takvi promjenjivi zahtjevi i preferencije podrazumijevaju promjene na strani ponude u mnogim segmentima tržišta rada, s nepoznatim dugoročnim učincima.

Ali učinci ponude radne snage tek su dio priče. Znali smo da dolazi porast potražnje. Zašto su onda globalni lanci opskrbe nespremni?

Jedan od razloga je taj što je potisnuta potražnja pokrenuta prije nego što je pandemija zapravo završila. Dakle, kako se potražnja povećavala, poremećaji povezani s pandemijom nastavili su utjecati na glavne luke i proizvodne pogone, prigušujući reakciju na ponudu.

Drugi čimbenik je taj što se čini da je potražnja nadmašila vršno opterećenje sustava. Proširenje tog kapaciteta iziskivat će ulaganja, i što je još važnije, vrijeme. No iako je vršno opterećenje ključno u uslugama kao što je električna energija manje je važno za robu, čijom se potražnjom mora upravljati funkcionalnim sustavom koji predviđa širenje toka narudžbi.

U tome je problem. Globalne mreže opskrbe, sa svojim trenutačnim ustrojem, složene su, decentralizirane i napete, kako bi se povećala učinkovitost i smanjio otpad. Ali, iako ovaj pristup funkcionira u normalnim vremenima, ne može podnijeti velike šokove ili pomutnje.

Osobito decentralizacija dovodi do nedovoljnog ulaganja u otpornost, jer su privatni povrati na takva ulaganja mnogo manji od prinosa ili koristi diljem sustava.

Pomoć umjetne inteligencije

Još jedna posljedica decentralizacije je suptilnija, a možda se može najlakše objasniti analogijom s vremenskom prognozom. Iako je vrijeme rezultat nevjerojatno složenog i međusobno povezanog sustava, prognoza je s vremenom postala sve preciznija i točnija, zahvaljujući visoko sofisticiranim modelima koji bilježe način interakcije relevantnih čimbenika – kao što su vjetar, atmosferske i oceanske temperature i stvaranje oblaka.

Globalne mreže opskrbe slično su složene. No iako bismo mogli predvidjeti općenite trendove, poput povećanja potražnje, ne postoji model ili skup modela koji nam omogućuju precizno predviđanje kako bi takvi trendovi mogli utjecati na određene elemente u lancima opskrbe.

Ne možemo znati, primjerice, gdje će se pojaviti nova uska grla, a kamoli kako sudionici na tržištu trebaju prilagoditi svoje ponašanje.

Kada prognoze nisu dovoljno specifične da bi bile djelotvorne, sustav se ne može pravovremeno ili učinkovito prilagoditi. Sustav je zapravo kratkovidan: otkriva blokade kada se dogode.

Zaključak je jasan: potrebni su nam bolji modeli za predviđanje razvoja lanaca opskrbe, uključujući njihove vjerojatne reakcije na šokove. Te prognoze moraju biti javno dostupne kako bi ih svi sudionici mogli vidjeti i prilagoditi.

Umjetna inteligencija vjerojatno bi bila ključ uspjeha; dapače, to je prirodna primjena tehnologije. No međunarodna suradnja, sa zemljama koje dijele podatke u stvarnom vremenu generirane mrežama lanaca opskrbe, također bi bila potrebna.

© Project Syndicate 2021.