Kina je pristupila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) 11. prosinca 2001. godine. Taj datum također označava početak doba u kojem Svjetska trgovinska organizacija nema više funkcionalno žalbeno tijelo za donošenje pravorijeka u trgovinskim sporovima između država članica.

Zašto Svjetska trgovinska organizacija doživljava imploziju i može li se ona oživjeti prije nego bude prekasno? Prije pristupanja Kine Svjetskoj trgovinskoj organizaciji mnogi su strahovali da bi njeno članstvo moglo osuditi tu organizaciju na propast na jedan od tri načina.

Kina nije agresivan tužitelj
Prvo, kršenje pravila od strane Kineza moglo bi biti tako uobičajeno, tvrdili su skeptici, da bi ono pokrenulo niz tužbi protiv te zemlje koje bi preplavile žalbeno tijelo od sedam sudaca. Drugo, Kina bi mogla izraziti svoju uvrijeđenost podnošenjem potencijalno neutemeljenih tužbi protiv drugih zemalja, što bi također premašilo ograničenje kapaciteta te organizacije.

I, naposljetku, Kina bi mogla zanemariti bilo kakvu presudu Svjetske trgovinske organizacije protiv nje, što bi narušilo kredibilitet i korisnost tog sustava. Ništa od toga nije se dogodilo. Od 349 trgovinskih sporova pokrenutih pri Svjetskoj trgovinskoj organizaciji u cilju donošenja pravorijeka od kraja 2001. godine, Kina je u 44 spora, ili ukupno u 12,6% sporova, bila tuženik, – sukladno udjelu od 12,8% te zemlje u globalnom izvozu 2018. godine. Zanimljivo je da je taj broj manji od 99 sporova pokrenutih protiv Sjedinjenih Američkih Država i 52 spora pokrenuta protiv Europske unije tijekom istog razdoblja. To je djelomično stoga što je Kina nastavila sa smanjenjem carinskih i necarinskih prepreka trgovini i ublažila ograničenja ulaganja sukladno uvjetima, ili katkad čak nadilazeći uvjete svog sporazuma o pristupanju Svjetskoj trgovinskoj organizaciji.

Naime, malo je zemalja smanjilo takve prepreke više nego što je to učinila Kina tijekom tog razdoblja. Isto tako, pokazalo se je da Kina nije suviše agresivan tužitelj. Od prosinca 2001. godine, Kina je podnijela 21 tužbu Svjetskoj trgovinskoj organizaciji ili ukupno 6% tužbi – što je manje od njenog udjela od 10,8% u globalnom uvozu 2018. godine. Zapanjujuće je da je taj broj također znatno niži od 55 tužbi koje su podnijele SAD i 46 tužbi koje je podnijela EU.

Bogati više poštuju pravila?
Velike zemlje obično nisu poznate po savršenom poštivanju presuda Svjetske trgovinske organizacije. No, od 44 tužbe protiv Kine od 2001. godine, ostale zemlje trebale su se vratiti Svjetskoj trgovinskoj organizaciji kako bi osigurale bolju sukladnost samo dvaput, za razliku od 15 puta u 99 tužbi protiv SAD-a tijekom istog razdoblja. Svjetska trgovinska organizacija dopušta pojedinačnim državama članicama da imaju vlastite nacionalne sustave za provedbu trgovinskih pravila, osobito vezano uz subvencije i dumping (prodaju ispod cijene).

To se može široko tumačiti kao dio globalnog trgovinskog okruženja temeljenog na pravilima. Upotrebom podataka za 2017. godinu, otkrili smo da broj antidampinških postupaka i kompenzacijskih (antisubvencijskih) postupaka koje su pokrenule države članice Svjetske trgovinske organizacije protiv zemalja izvoznica obično pada usporedno s povećanjem razine dohotka izvoznika. Dok neka zemlja postaje sve bogatija, ima sve manje antisubvencijskih ili antidampinških postupaka protiv nje.

To bi moglo biti stoga što bogatije zemlje više poštuju pravila, manje je izgledno da će privući pritužbe dok troškovi njihovog rada rastu, ili uslijed neke kombinacije ove dvije mogućnosti. Do nedavno nitko ne bi pomislio da bi Sjedinjene Američke Države, koje igraju ključnu ulogu u izgradnji pravila kojima se uređuje Svjetska trgovinska organizacija, izabrale ukidanje žalbenog tijela te organizacije. No, čini se da se upravo to u ovom trenutku događa. Od 2017. godine, dok su se četverogodišnji mandati trenutačnih sudaca tog tijela približavali kraju, Sjedinjene Američke Države sustavno su odbijale svakog predloženog nasljednika kojeg su nominirale druge države, očito s ciljem da učine sustav neučinkovitim sve dok se ostale države ne slože s izmjenom pravila na način koji se bude dopadao SAD-u.

Bilo koje vijeće za rješavanje sporova Svjetske trgovinske organizacije mora imati barem tri suca. Stoga, s obzirom na to da je mandat dva od tri preostala suca žalbenog tijela istekao 10. prosinca, “najviši sud” te organizacije u ovom je trenutku funkcionalno mrtav. Od osnivanja Svjetske trgovinske organizacije 1995. godine, zabilježen je kumulativni rast globalnog BDP-a za oko 250%, dok je globalna trgovina porasla za oko 270%.

Profesionalni objektivni proces donošenja presuda u trgovinskim sporovima između država bio je ključ tog uspjeha. Budući da veće zemlje uvijek imaju veću pregovaračku moć od manjih u bilateralnim ili regionalnim trgovinskim pregovorima, taj je proces pomogao u postizanju jednakih uvjeta u korist velike većine malih i srednje velikih država članica Svjetske trgovinske organizacije.

Produžiti mandate sucima
Oživljavanje Svjetske trgovinske organizacije iziskivat će promjenu njenih pravila. Možda bi suci žalbenog tijela trebali biti imenovani većinom ili velikom većinom glasova kako niti jedna pojedinačna država ne bi mogla blokirati nekog kandidata. Povrh toga, to bi se tijelo moglo povećati na 15 sudaca, sukladno porastu obujma trgovine, dok bi se mandati nominiranih mogli produžiti.

Ili bi se privremeno mogli produžiti mandati posljednja tri suca. Međutim, niti jedna od ovih mjera neće biti dostatna. SAD, Kina i ostale zemlje također iskazuju interes po pitanju modernizacije pravila Svjetske trgovinske organizacije vezano uz državne tvrtke, javnu nabavu, antidampinške postupke i digitalnu trgovinu. Bez obzira na to kakve reforme te zemlje žele vidjeti, uništavanje sustava za rješavanje sporova neke organizacije nije rješenje.

Koautorica Xinding Yu je docentica ekonomije na Sveučilištu za međunarodno poslovanje i ekonomiju u Pekingu

© Project Syndicate, 2019.