Sljedećih nekoliko mjeseci reći će nam puno o tome kako će izgledati nadolazeći globalni oporavak. Unatoč energičnim tržištima dionica, nesigurnost po pitanju bolesti Covid-19 ostaje ostaje sveprisutna. Stoga bez obzira na tijek pandemije, izgledno je da će svjetska borba s virusom do sada dugoročno utjecati na rast, zapošljavanje i politiku.

Počnimo s mogućim dobrim vijestima. Prema jednom optimističnom scenariju, regulatori će odobriti barem dva vodeća cjepiva prve generacije za Covid-19 do kraja ove godine. Zahvaljujući izvanrednoj državnoj regulatornoj i financijskoj potpori, ta cjepiva idu u proizvodnju čak i prije završetka kliničkih ispitivanja na ljudima. Pod pretpostavkom da su učinkovita, biotehnološke tvrtke već će imati nekih 200 milijuna raspoloživih doza do kraja 2020. i bit će na putu da proizvedu još milijarde doza. Njihova će distribucija sama po sebi biti golemi pothvat, djelomično zato što će biti potrebno uvjeriti javnost da je cjepivo po ubrzanom postupku sigurno.

Ako bude sreće, građani bogatih zemalja koji će željeti cjepivo, primit ća ge do kraja 2021. U Kini će do tada gotovo svatko biti cijepljen. Nekoliko godina nakon toga, bit će i većina svjetskog stanovništva, uključujući one koji žive u gospodarstvima u nastajanju i u razvoju. Ovaj scenarij je vjerodostojan, ali njegova je realizacija daleko od toga da bude osigurana. Koronavirus mogao bi se pokazati nepopustljivijim od očekivanog, a prva generacija cjepiva mogla bi biti učinkovita samo nakratko ili imati nuspojave gore od očekivanih. Čak i u tom slučaju, poboljšani protokoli ispitivanja, razvoj učinkovitijih antivirusnih liječenja i bolje poštivanje smjernica o ponašanju među pripadnicima javnosti i (nadajmo se) političarima dovelo bi do postupne normalizacije gospodarskih uvjeta.

Potrošači će više štedjeti

No prema pesimističnijem scenariju, ostale krize – nagla eskalacija trgovinskih frikcija između SAD-a i Kine, kibernetički teroristički napad ili kibernetički rat, prirodna katastrofa povezana s klimom ili razoran potres – mogle bi nastupiti prije završetka ove krize. Povrh toga, čak i optimističan scenarij ne podrazumijeva nužno brz povratak na razinu dohotka s kraja 2019. Ako dođe do ekspanzije u razdoblju nakon pandemije, ona može iziskivati godine da bi odgovarala modernoj definiciji oporavka (povratak na inicijalni dohodak po glavi stanovnika) uslijed posljedica duboke recesije.

Premda je pandemija istaknula ogroman problem nejednakosti u razvijenim gospodarstvima, siromašne zemlje pate u daleko većoj mjeri. Izgledno je da će se mnoga tržišta u nastajanju i gospodarstva u razvoju nositi s poteškoćama bolesti Covid-19 tijekom nadolazećih godina i biti suočena sa stvarnom mogućnošću izgubljenog desetljeća razvoja. Naposljetku, malo vlada ima sposobnost pružanja hitne fiskalne potpore u razmjerima u kojima to čine Sjedinjene Američke Države, Europa i Japan. Izgledno je da produljene recesije u zemljama s nižim dohotkom vode u epidemiju duga i inflacijskih kriza. No kriza uzrokovana bolešću Covid-19 mogla bi ostaviti duboke i dugotrajne ožiljke i u naprednim gospodarstvima. Tvrtke bi mogle postati nesklonije ulagati i zapošljavati, uslijed zabrinutosti od pojave recidiva u javnom zdravlju ili još jedne pandemije, a da ne spominjemo veliku političku volatilnost koju je kriza pojačala.

Iako u naprednim gospodarstvima može doći do inicijalnog porasta potrošnje potrošača, dugoročno je izgledno da će potrošači više štediti. U zanimljivom radu predstavljenom na nedavno održanom simpoziju Jackson Hole, Julian Kozlowski, Laura Veldkamp i Venky Venkateswaran tvrde da je izgledno da će dugoročni kumulativni troškovi pandemije za gospodarstvo SAD-a uvelike nadmašiti kratkoročne učinke, djelomično zbog dugotrajnog pojačanog osjećaja nelagode među pripadnicima javnosti. Njihova analiza, o kojoj sam raspravljao na simpoziju, osobito je uvjerljiva po pitanju potrošača. Svatko čiji je roditelj ili djed ili baka preživio Veliku depresiju u 1930-ima, zna da je to zastrašujuće iskustvo doživotno utjecalo na njihovo ponašanje.

Očekuju manje prihode

Povrh izravnog utjecaja na ulaganja i zapošljavanje, pandemija bolesti Covid-19 nametnut će dugoročne troškove produktivnosti. Do kraja pandemije, cijela generacija djece, osobito one iz kućanstava s niskim dohotkom, u praksi će izgubiti jednu godinu školovanja. Mladi odrasli koji pokušavaju naći svoje prvo zaposlenje na još uvijek umirućem tržištu rada mogu u budućnosti očekivati manje prihode nego što bi inače bio slučaj.

Ima i svijetlih točaka. Iako je pandemija potaknula pad vrijednosti komercijalnih nekretnina u brojnim gradovima, mogla bi dovesti do ogromnog vala nove gradnje i ulaganja u prigradskim područjima, kao i u malim i srednje velikim gradovima koji već dugo pate. Općenito, tvrtke koje su dugo bile nesklone radu na daljinu sada prepoznaju da on može dobro funkcionirati, kao i njegove brojne dobrobiti. I premda ne bismo trebali zadržati dah, pandemija bi mogla potaknuti donositelje politika na pronalaženje načina za omogućavanje univerzalnog širokopojasnog interneta i puno boljeg pristupa osobnim računalima za manje privilegiranu djecu.

Globalno gospodarstvo sada se nalazi na raskrižju. Najvažniji zadatak donositelja politika je pokušati smanjiti ogromnu dugotrajnu neizvjesnost usporedno s pružanjem hitnih mjera pomoći najteže pogođenim pojedincima i gospodarskim sektorima. No izgledno je da će nesigurnost koju je raspirila pandemija bolesti Covid-19 opterećivati globalno gospodarstvo još dugo nakon što prođe ono najgore.