Većini je ljudi nezamisliva ideja da iznenada izgube sve – svoj dom, imovinu, pa čak i članove obitelji i prijatelje. No, za otočne zajednice diljem svijeta ona je itekako stvarna. Uslijed pojačavanja učinaka klimatskih promjena, uključujući sve češće i teže prirodne katastrofe i ekstremne vremenske prilike, ta prijetnja postaje sve ozbiljnija.

Prije sedam godina, moj dom, malu otočnu zemlju Dominiku, pogodio je uragan Maria pete kategorije koji je prouzročio katastrofalne gubitke i štetu od koje se još uvijek oporavljamo. Dvije druge otočne države, Sveti Vincent i Grenadini i Grenada, postale su žrtve slične tragedije prošlog ljeta, kada je uragan Beryl, oluja četvrte kategorije, poharala Karipsko more i Meksički zaljev.

Uragani su već dugo sastavni dio života na Karibima. Ali Maria i Beryl nisu bili obični uragani: Maria je donijela rekordne kiše, a Beryl je bio najraniji uragan u povijesti koji je dosegao petu kategoriju u Atlantskom oceanu. Znanstvenici se slažu da su ove katastrofe potaknute klimatskim promjenama i da je vjerojatnost za više oluja poput njih daleko veća.

Treba naglasiti da su zemlje koje su najugroženije klimatskim promjenama, posebno male otočne države u razvoju (SIDS), poput Dominike, Svetog Vincenta i Grenadina i Grenade, često najmanje zaslužne za njihovo izazivanje.

Kao posljedica toga, imamo malo potencijala za njihovo izravno ublažavanje, primjerice smanjenjem vlastitih (ionako niskih) emisija. Ali svejedno možemo doprinijeti prevladavanju izazova. Ključno je raditi zajedno da primoramo velike zagađivače na promjenu njihovog ponašanja.

Brodarska industrija spada među najveće zagađivače. Ne samo da je brodarstvo odgovorno za oko tri posto ukupnih globalnih emisija stakleničkih plinova, već i zagađuje naše oceane otpadnim vodama, plastikom, naftom i kemikalijama.

Pomorski promet stoga uzrokuje ozbiljnu štetu ljudskom zdravlju, posebno lučkim zajednicama s niskim prihodima u zemljama u razvoju, a procjenjuje se da su onečišćujuće tvari s brodova zaslužne za više od 250 tisuća preuranjenih smrti godišnje.

Brodarstvo je važno, ali…
Naravno, funkcionalna brodarska industrija i dalje je ključna i za globalno gospodarstvo i za život u malim otočnim državama u razvoju. Brodovi prevoze oko 80 posto svih proizvoda kojima se trguje diljem svijeta; za Dominiku to uključuje gotovo svu ključnu robu, od hrane preko alata do medicinskih potrepština. Brodarstvo također olakšava turizam koji osigurava veliku količinu sredstava za život na našem otoku.

No, iako je brodarstvo važno, isto vrijedi i za smanjenje zagađenja povezanog s njim. Zbog toga je Međunarodni sud za pravo mora – najviši svjetski sud za zaštitu mora – u svibnju dao savjetodavno mišljenje bez presedana u kojem se navodi da su zemlje zakonski obvezne smanjiti emisije, uključujući i one iz pomorskog prometa, kako bi zaštitile oceane.

Određivanje cijene emisija stakleničkih plinova u toj industriji uvelike bi doprinijelo ostvarenju tog cilja. Zahtijevanje od brodarskih tvrtki da plaćaju svaku tonu emisija iz svojih plovila povećalo bi troškove korištenja fosilnih goriva, čime bi se ubrzao prelazak na čiste izvore energije.

Prema nedavnoj studiji Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju, takva bi pristojba naštetila globalnom gospodarstvu manje od drugih pristupa dekarbonizaciji brodarstva, kao što je standard čistog goriva. A ako se ostvareni prihodi usmjeravaju prema gospodarstvima u razvoju, ta bi doplata mogla smanjiti globalnu nejednakost. Ti bi prihodi bili značajni: prema izvorima Svjetske banke, pristojba od 150 dolara po toni generirala bi od 60 do 80 milijardi dolara godišnje.

Za zemlje poput Dominike takva bi politika promijenila sve. Smanjilo bi se onečišćenje s brodova koji dolaze na naše obale, naše luke i lanci opskrbe postali bi otporniji na porast razine mora i ekstremne vremenske uvjete, unaprijedila bi se pravedna energetska tranzicija i podržao napredak u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja.

Pravedna raspodjela prihoda
Idealna prilika za ubrzanje napretka prema tom cilju uskoro će se pružiti u Londonu. Između 23. rujna i 4. listopada, UN-ova Međunarodna pomorska organizacija (IMO) i njezinih 175 država članica pokušat će se dogovoriti o nizu politika za smanjenje emisija iz pomorskog prometa, uključujući neki oblik određivanja cijena emisija, što će biti usvojeno u travnju 2025.

Male otočne države u razvoju moraju biti ujedinjene u tim pregovorima kako bi se zajamčilo da ta pristojba bude dovoljno visoka i da će prihodi biti pravedno raspoređeni. Već sada sve veća većina zemalja želi da Međunarodna pomorska organizacija usvoji mehanizme pristojbi, ali druge, uključujući Brazil i Kinu, i dalje se opiru ovoj prilici.

Belize i pacifičke otočne zemlje traže cijenu od 150 dolara po toni, s tim da prihodi uglavnom idu malim otočnim državama u razvoju i najmanje razvijenim zemljama kako bi se financirala ulaganja u energiju s nultom neto stopom emisija, brodovi i pomorska infrastruktura te širi ciljevi u području klime i otpornosti na klimatske promjene. Mora im se pridružiti više zemalja, na Karibima i šire. Kada govorimo zajedno, naši će se glasovi smatrati važnima.

© Project Syndicate 2024.