Sve smo bliže prvom globalnom sukobu u razdoblju nakon hladnog rata. Dvije izvjesnosti koje su održavale hladnoratovski svijet stabilnim (iako još uvijek opasnim) više ne vrijede: nuklearna ravnoteža terora (“uzajamno zajamčeno uništenje”) i dominacija američkog dolara, kojeg mnogi smatraju financijskim nuklearnim naoružanjem.

Oružje – financijske sankcije
Ovi instrumenti eksplozivne fizičke i financijske moći imali su zajedničku, neobičnu osobinu: nijedan se zapravo nije mogao upotrijebiti. Primijeniti bilo koju opciju značilo je učinkovito uništiti sebe, zbog svih povratnih učinaka, kolateralne štete i neželjenih posljedica koje bi uslijedile. Stoga su dodijeljene ovlasti bile apstraktnije od konkretnih.

Situacija se promijenila. U tijeku su sukobi u kojima bi netko mogao postati dovoljno frustriran da upotrijebi nuklearno oružje, čime ruski predsjednik Vladimir Putin redovito prijeti od invazije na Ukrajinu. A dolar je već u potpunosti pretvoren u naoružanje kao sredstvo primjene financijskih sankcija i zadržavanja učinka odvraćanja.

Istina, problemi koji proizlaze iz dominacije dolara postoje već dugo – toliko dugo da se oni koji prorokuju njegovu propast obično zanemaruju poput dobro poznatog dječaka koji je vikao vuk. Krajem 1960-ih, nobelovac, ekonomist Robert A. Mundell ispravno je uzvratio dolarskim deklinistima svog vremena (uglavnom u Francuskoj), iznijevši izvanredno trodijelno predviđanje koje je u to vrijeme izgledalo nevjerojatno.

Naime, predvidio je da će se Sovjetski Savez raspasti; da će Europa težiti monetarnom ujedinjenju i da će američki dolar ostati vodeća međunarodna valuta tijekom njegovog života. Ispostavilo se da je bio u pravu po sve tri točke (preminuo je prije dvije godine).

Danas je, međutim, dolar sve osjetljiviji na financijske turbulencije, što je lako vidljivo na tržištima obveznica koja proučavaju dugoročni američki javni dug. Ti su problemi, naravno, djelomično tehnički, ali su i politički. Bez neizvjesnosti po pitanju dugoročne fiskalne pozicije Amerike, tržišta bi ostala mirna.

Međutim, administracija predsjednika Joea Bidena uvela je velika javna ulaganja u vrijeme kada je američki Kongres postao potpuno nefunkcionalan, bacajući sumnju na njegovu sposobnost čak i da vlada nastavi s radom i da dugovi budu plaćeni. Te fiskalne obveze, koje su proizvele snažan gospodarski rast i politički zastoj vjerojatno će biti dugoročna obilježja upravljanja SAD-om.

Dolar je također ranjiv jer ostatak svijeta shvaća razlog američke strategije obrane Ukrajine od ruske agresije, bliskoistočne diplomacije, kojoj je Hamas sada poremetio planove i nastojanja da se očuva mir u Tajvanskom tjesnacu.

Razlog su, naravno, dolari. Kao što je Juan Zarate, bivši zamjenik američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost, istaknuo prije deset godina, sankcije djeluju iznimno dobro protiv malih i relativno izoliranih država; ali što je veća meta, to će više sankcije naštetiti onima koji ih uvode.

Još jedan razlog za novu ranjivost dolara je taj što su mnogi Amerikanci postali jako sumnjičavi prema takozvanoj hiperglobalizaciji i hiperfinancijalizaciji. Očito govoreći u ime mnogih, nobelovac, ekonomist Angus Deaton, objavio je novu knjigu koja osuđuje druge ekonomiste zbog uvođenja u svijet na kojem ima toliko nejednakosti da to izaziva nevolje i revoluciju. On upućuje na to da situacija u Americi danas podsjeća na raspad društva u bivšoj Sovjetskoj Rusiji.

Američki predsjednički izbori 2024. okupit će sve te elemente kaosa dolara, osobito ako u međuvremenu dođe do recesije. Usred tako velikih financijskih turbulencija, taj scenarij može povećati privlačnost onih koji predlažu da Amerika napusti svoju vodeću ulogu nakon 1945. godine i političke pozicije.

Uostalom, Bidenova administracija već je zadržala većinu carina iz Trumpovog doba, a propali su i razgovori SAD-a s Europskom unijom o smanjenju carina i suzbijanju kineskog izvoza čelika na načine kompatibilne sa Svjetskom trgovinskom organizacijom. Postoji vrlo realna opasnost da će i demokrati i republikanci voditi kampanju na obećanjima da će odustati od globalizacije.

Postojaniji monetarni poredak
Jasno je da međunarodna zajednica treba bolje smjernice za upravljanje financijskom diplomacijom, analogne onima razvijenim kasnije tijekom hladnoratovske utrke u nuklearnom naoružanju. Godine 1969. svjetske velesile počele su poduzimati korake kako bi svijet učinile sigurnijim putem pregovora o ograničenju strateškog naoružanja (SALT), dugog procesa koji je doveo do Ugovora o smanjenju strateškog naoružanja.

Iako je obuzdavanje i ograničavanje uporabe nuklearnog oružja i dalje glavni prioritet međunarodne zajednice, na dnevni red trebalo bi dodati sprječavanje financijskog samouništenja. Razgovori o ograničenju monetarnog naoružanja mogli bi krenuti stopama pregovora o ograničenju strateškog naoružanja, što bi kulminiralo ugovorom o smanjenju monetarnog naoružanja.

To bi trebao biti glavni prioritet. Postojaniji međunarodni monetarni poredak stvorio bi veću sigurnost stvaranjem snažnijih globalnih kapaciteta za kontrolu kršenja mira i zaustavljanje alarmantnog povećanja njihove učestalosti.

© Project Syndicate 2023.