Putanja kinesko-američkih odnosa postala je prošle godine neosporna: Sjedinjene Američke Države i Kina idu prema značajnom, iako ne potpunom razdvajanju.

Obje strane nimalo se ne odupiru ovom ishodu i čini se da su sada prihvatile da će se to odigrati uglavnom kao nekooperativna igra, do te mjere da je ugrađuju u svoje političke okvire. Ali što će točno razdvajanje podrazumijevati i kakve će biti njegove posljedice?

Na američkoj je strani zabrinutost za nacionalnu sigurnost dovela do stvaranja podužeg i sve većeg popisa ograničenja izvoza tehnologije u Kinu i ulaganja u Kinu, kao i na drugim kanalima po kojima se tehnologija kreće širom svijeta. Kako bi se povećao učinak te strategije, SAD se pokušava osigurati da se, između ostalog prijetnjom sankcijama, i druge zemlje pridruže njezinim naporima.

S Rusijom bez ograničenja
Taj bi pristup mogao naići na otpor i u Europi, da nije bilo rata u Ukrajini. Izgleda da je taj sukob ponovno učvrstio transatlantske odnose, nakon nekoliko ćudljivih godina. I dok je Kina službeno neutralna u ratu, ostala je predana svom “partnerstvu bez ograničenja” s Rusijom, što je kineski predsjednik Xi Jinping opet nedavno potvrdio u posjetu ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.

Obojica su uvjereni da je Zapad predvođen SAD-om odlučan u namjeri da ometa njihov razvoj, osujećuje njihove teritorijalne ambicije i ograničava njihov međunarodni utjecaj. To uvjerenje ključno je za najnoviju iteraciju kineskog domaćeg gospodarskog programa. S gospodarstvom otprilike 80% veličine SAD-a, Kina ima impozantno unutarnje tržište roba i usluga te za čimbenike proizvodnje.

Poboljšanjem integracije domaćeg tržišta Kina bi mogla u potpunosti iskoristiti svoj potencijal za povećanje rasta, čime bi se u određenoj mjeri izolirala od stranih pritisaka, uključujući izazove za svoju središnju ulogu u globalnim lancima opskrbe.

Zapravo, diverzifikacija lanaca opskrbe, premještanjem proizvodnje u prijateljske zemlje, već je u tijeku, i to ne samo zbog američko-kineske konkurencije. Česti šokovi, od ekstremnih vremenskih uvjeta do pandemije i rata te sve veća upotreba gospodarskih sankcija kao vanjskopolitičkog alata također su tvrtkama i vladama dali poticaj za jačanje otpornosti.

Ekonomske posljedice tog pomaka prema sukobu jednako su dalekosežne koliko i teške.Globalni lanci opskrbe manje su učinkoviti i skuplji, pa će se smanjiti njihova sposobnost suzbijanja inflatornih pritisaka.

Središnje banke stoga će biti prepuštene samo upravljanju rastom cijena, suzbijanjem viška potražnje. Brzo pooštravanje monetarne politike, nakon godina ultra niskih ili negativnih (realnih) kamatnih stopa, uzrokuje financijski stres i razdoblja nestabilnosti, osobito kada su razine duga znatne.

Kombinacija viših kamatnih stopa i velikih tereta državnog duga pojačat će fiskalne pritiske. Iako bi niža inflacija mogla ublažiti te pritiske, kamatne stope vjerojatno će još neko vrijeme ostati povišene, posebice ako neoptimalni globalni gospodarski trendovi i sekularne sile poput starenja stanovništva uzrokuju pogoršanje uvjeta na strani ponude.

Također, silazni trend rasta produktivnosti, koji je postao osobito izražen u posljednjem desetljeću, vjerojatno se neće preokrenuti u rascjepkanom globalnom gospodarstvu s preprekama razvoju tehnologije i difuziji.

Opasno biranje blokova
Te će prepreke ugroziti i napredak u održivosti, koja zahtijeva slobodne i besprijekorne tokove postojećih i tehnologija u nastajanju. Za prelazak na zelenu energiju bit će potreban protok kapitala tamo gdje će imati najveći utjecaj, uključujući zemlje s nižim dohotkom.

Kapitalna ulaganja potrebna za globalnu energetsku tranziciju – procijenjena na oko 3-3,5 bilijuna dolara – jednostavno neće biti mobilizirana bez međunarodne koordinacije. Kako bi se umiješala u privatna ulaganja, međunarodnim financijskim institucijama potrebna je povećana kapitalizacija i podrška svih glavnih dioničara, što nije vjerojatno u trenutnom okruženju.

Mnogi ljudi s obje strane onoga što bi se moglo nazvati “jednadžbom međusobnog nepovjerenja” znaju da je razdvajanje kineskog i američkog gospodarstva izrazito neoptimalni i pogibeljni tijek. No, i u SAD-u i u Kini mišljenja onih koji se tome protive ili se ignoriraju ili guše, bilo političkim pritiskom ili izravnom represijom.

Mnoga gospodarstva u nastajanju i razvoju prepoznaju da rascjepkano globalno gospodarstvo – a kamoli ono u kojem moraju birati između dva konkurentska bloka – nije u njihovom interesu. No, trenutno nemaju moć promijeniti poticaje glavnih igrača. Indija će možda jednog dana moći igrati takvu ulogu, ali ne još.

Iako je Europa dovoljno velika da se odupre pritisku razdvajanja, ona nije u potpunosti integrirana i sputana je svojom energetskom ovisnošću. Što se tiče multilateralnih institucija, njihovi glavni dioničari u razvijenom svijetu previše su ih zadužili da bi se snažno zalagale za suradnju, otvorenost i prilagodljiv sustav temeljen na pravilima koji promiče učinkovitost, rast i uključivost.

To ne ostavlja očite izlaze s trenutačne putanje. Djelomično razdvajanje i fragmentacija su budućnost.

© Project Syndicate 2023.