Trgovinske politike i politike tehnološkog razvoja gotovo uvijek imaju posljedice po distribuciju. Možda postoji nekoliko iznimaka za koje provedba politike donosi ili dobitke ili nikakav gubitak gotovo svima, što bi ekonomisti nazvali Paretovim poboljšanjem.

Ali ti su slučajevi relativno rijetki. Moglo bi se reći da je za zemlje u ranoj fazi razvoja model rasta temeljen na izvozu, koji višak radne snage uvlači u modernizaciju proizvodnog i urbanog sektora, blizu ispunjavanja ovog standarda. Ali čak i tamo, dobici se ne šire ravnomjerno, a nejednakost u raspodjeli dohotka normalno se povećava.

Obrazovanje – ključ uspjeha
Distribucijski su učinci uobičajeni, unutar zemalja i preko nacionalnih granica. Uspješne zemlje u razvoju doživljavaju strukturne promjene kao dio procesa rasta. Dugoročne koristi od izloženosti globalnim tržištima i ulaganjima vrlo su velike, potiču rast i značajne strukturne prilagodbe u smislu radnih mjesta, vještina i ljudskog kapitala.

No, to neizbježno negativno utječe na neke sektore. Primjerice, ako neto otvaranje radnih mjesta – novootvorena radna mjesta umanjena za izgubljena radna mjesta – postane negativno, otvaranje se možda odvija prebrzo. Napori u smjeru kalibriranja tempa otvaranja trebali bi biti dopunjeni određenom preraspodjelom prema osobama ili sektorima koji su negativno pogođeni, ali ne i nauštrb ulaganja.

Najvažnije, kako bi poduprla stvaranje uključivog obrasca strukturne prilagodbe, država mora puno ulagati u visokokvalitetno, cjenovno pristupačno (jeftino ili besplatno) obrazovanje za mlade i osposobljavanje za starije radnike.

Sve je to ključno kako bi se osiguralo da politike na kojima se temelji model rasta zadrže potporu građana; u suprotnom, politička oporba vjerojatno će poremetiti ili čak prekinuti strategiju rasta. Ti izazovi nisu ograničeni samo na gospodarstva u razvoju.

Trgovina, ulaganja i tehnologija imaju značajne učinke na ekonomsku strukturu, relativne cijene i raspodjelu dohotka i bogatstva gotovo svugdje. U jednom nedavnom radu tvrdi se da trgovina s Kinom ne samo da ima izravne negativne učinke na zaposlenost i plaće u američkom proizvodnom sektoru, već proizvodi i negativne uzlazne učinke na dobavljače intermedijarnih proizvoda.

Autori rada svakako zaključuju da za Sjedinjene Američke Države trgovina s Kinom donosi neto koristi jer je pozitivan silazni učinak – širok raspon industrija koje dobivaju pristup jeftinijim intermedijarnim proizvodima – veći od ukupnih izravnih i uzlaznih negativnih učinaka.

Ipak, trgovina između SAD-a i Kine i dalje ima važne distribucijske posljedice jer su negativni učinci koncentriraniji prema sektoru i geografiji, dok su pozitivni učinci široko rasprostranjeni. To je nedvojbeno imalo značajan utjecaj na američke stavove prema trgovini s Kinom, a time i općenito na trgovinsku politiku SAD-a.

Jaz produktivnosti i dohotka
Ozbiljnost tzv. kineskog šoka u SAD-u odražavala je njegovu brzinu i razmjere. Tvorci politike pogriješili su jer su posvetili relativno malo pozornosti moduliranju brzine tranzicije ili podupiranju onih koji su pogođeni strukturnom prilagodbom.

No, o usporavanju tempa strukturnih promjena lakše je pričati nego ga provesti u djelo, osobito kada je riječ o zelenoj tranziciji – još jednom ključnom pokretaču strukturnih promjena danas. Desetljeća neaktivnosti znače da su sada hitno potrebna brza smanjenja emisija stakleničkih plinova. Ali to već stvara velike pomake, s ozbiljnim posljedicama po distribuciju. Kako ti učinci rastu, tako će rasti i otpor potrebnim inicijativama.

Treći pokretač strukturne transformacije danas je tehnologija. Kao što smo Belinda Azenui i ja nedavno primijetili, proboji u strojnom učenju omogućili su brz rast produktivnosti u onome što tehnolozi nazivaju “fizičkim slojem” gospodarstva – gdje se informacije obrađuju, pohranjuju, pristupaju i koriste, gdje se odvijaju transakcije i gdje se donose odluke.

No, u “sloju atoma”, gdje se odvija fizička gospodarska aktivnost, rast produktivnosti je mješovit – viši u strukturiranim okruženjima poput proizvodnje i logistike, a niži drugdje, uključujući velike sektore zapošljavanja poput ugostiteljstva. Ako se ti trendovi i neaktivnost tvoraca politika nastave, jaz u produktivnosti i dohocima nastavit će se povećavati.

U članku iz 2022. “Turingova zamka”, Erik Brynjolfsson nagovijestio je da je istraživački program umjetne inteligencije pretjerano usmjeren na umjetnu inteligenciju nalik na ljude, motiviran poznatim Turingovim testom: može li osoba koja komunicira sa strojem utvrditi da je to stroj? Jasno je da je to mjerilo donijelo zapanjujući napredak.

Ali Brynjolfsson tvrdi da ga treba nadopuniti agresivnijim i dobro financiranim programom proširenja upotrebe strojeva. Cilj razvoja poluautonomnih vozila mora biti popraćen nastojanjem da se poveća produktivnost širokog spektra radnih mjesta u uslužnom sektoru.