Na konferenciji Slavonika, koja je nedavno održana u Osijeku, organizator konferencije iznio je jednu zanimljivu i hvalevrijednu inicijativu.

Pozvao je studente agronomskih fakulteta da se uključe u volontiranje kojim bi pomogli starijim poljoprivrednim kućanstvima da unaprijede svoje poslovanje.

Ideja je da studenti volonteri pronađu na svojim područjima OPG-ove koje vode stariji poljoprivrednici te jedan do dva sata tjedno s njima rade, prenose im informacije što se događa u poljoprivredi, koje su novosti u poljoprivrednoj politici, kako mogu unaprijediti poslovanje.

ako bi bili nositelji razvoja i promjena u poljoprivredi i korisni članovi zajednice, dok bi starija domaćinstva imala prilike vidjeti da se netko brine za njih, da im je stalo do njihovog posla.

Volontiranje je plemenita aktivnost koja je korisna za one kojima je pomoć potrebna, ali i za mlade volontere, posebno jer razvijaju mnogobrojne vještine koje im kasnije u životu i poslovnom okruženju itekako trebaju.

Moto ovogodišnje konferencije Slavonika bio je “Poljoprivreda i mladi”, a kako je nazočne izvijestila ministrica poljoprivrede Marija Vučković, broj mladih poljoprivrednika koji imaju manje od 41 godinu u posljednje tri godine veći je za dvije tisuće.

Ako se govori o poljoprivrednicima koji imaju manje od 34 godine, takvih poljoprivrednika je oko sedam tisuća i oni se pokazuju uspješniji, lakše koriste nove tehnologije, bolje se umrežavaju, raspolažu većim stočnim fondom, pokazuju veću otpornost na nepogode i veću produktivnost u odnosu na prosjek hrvatskog gospodarstva, istaknula je ministrica.

No ipak, upozorila je kako zabrinjava podatak da na jednog mladog poljoprivrednika dolazi više od pet koji su stariji od 65 godina.

Kako preokrenuti trend u EU?

U Hrvatskoj se mladim poljoprivrednicima smatraju vlasnici OPG-a do navršene 41. godine. Iz godine u godinu mladi poljoprivrednici se povećavaju u broju, iako je rast i dalje spor.

rema podacima iz registra poljoprivrednika, u 2018. bilo je ukupno 22.351 mladih poljoprivrednika, što je 13 posto od ukupnog broja upisanih poljoprivrednika. Podaci iz poljoprivrednog registra poljoprivrednika pokazuju porast od 4,3 posto u odnosu na 2017., koja je također zabilježila plus 3,8 posto u odnosu na 2016.

No, pitanje je imamo li stvarno rast udjela mladih poljoprivrednika ili je to samo rezultat mjere za mlade poljoprivrednike, koja može iznositi i do 50.000 eura po gospodarstvu.

No, kroz ovu mjeru moguće su i manipulacije, odnosno umjetno stvaranje uvjeta na nekom OPG-u, kako bi se povukao novac pa su potrebne dodatne kontrole. Zanimljivo je i da više od 31 posto svih farmi u EU vode poljoprivrednici stariji od 65 godina, dok mladi poljoprivrednici predstavljaju samo 6 posto europske poljoprivredne zajednice.

Preokret ovog trenda jedan je od najtežih izazova glavne poljoprivredne politike EU. Obnova generacije zapravo je jedan od devet ciljeva Zajedničke poljoprivredne politike nakon 2020. u prijedlogu Europske komisije predstavljenom u lipnju 2018. godine.

Na razini EU, u razdoblju od 2007. do 2020. bilo je predviđeno 15,7 milijardi eura pomoći mladim poljoprivrednicima u okviru 2. stupa ZPP-a, dok je u okviru 1. stupa ZPP za njih u razdoblju od 2014. do 2020. namijenjeno 2,6 milijardi eura. Ovaj bi se iznos u novom ZPP trebao i povećati.

Depopulacija ruralnih područja

No, treba istaknuti kako je u posljednjemu desetljeću EU izgubila 3,8 milijuna farmi, što znači da se čak tisuću farmi zatvori svakoga dana.

Samo su dvije države članice uspješne u poticanju mladih poljoprivrednika, a to su Poljska i Austrija, gdje je postotak mladih poljoprivrednika u ukupnoj populaciji poljoprivrednika iznad 10 posto.

Broj mladih poljoprivrednika se, prema posljednjim podacima, smanjio sa 3,3 milijuna 2005. godine na 2,3 milijuna 2013. godine, dok se u istom razdoblju ukupan broj poljoprivrednika smanjio sa 14,5 na 10,7 milijuna. I u Hrvatskoj svjedočimo depopulaciji ruralnih područja i odlasku mladih.

Zato je sa Slavonike poslana jasna poruka kako bez generacijske obnove, većeg uključivanja mladih u poljoprivredu i digitalizacije, nema povećanja konkurentnosti i produktivnosti hrvatske poljoprivrede, ali ni doprinosa razvoju vitalnih ruralnih zajednica jer je teško očekivati da će mladi poljoprivrednici, bez takvog pristupa, osjećati želju i motiv biti dio sektora poljoprivrede.

Mladi studenti agronomije mogli bi na neki način biti premosnica i nositelji malih, ali važnih promjena jer bi svoje znanje i entuzijazam mogli prenositi na starije.

Tijekom rasprave, pojedini studenti su i sami iznijeli primjere kako njihovi roditelji, koji imaju OPG, teško prihvaćaju nove ideje i promjene, a ukorijenjeno mišljenje da su stariji iskusniji je naravno dobro, no isto tako stariji poljoprivrednici morali bi slušati što se to događa u svijetu interneta, novih tehnologija, udruživanja, umrežavanja, povezivanja i primjene novih praksi u poljoprivredi.

Zato inicijativa da studenti pronađu u svojim sredinama starija obiteljska gospodarstva i pokušaju im prenositi nove ideje i znanja, zvuči dobro.

Mladi su uvijek bili nositelji promjena, no na žalost globalizacija i tranzicija učinili su ih ranjivima i inertnima i možda bi im na neki način trebalo dati prostor da se ponovo dokažu.