Radimo i živimo u vremenima u kojima su majstori izuzetno traženi i plaćeni, pri čemu ih je izuzetno malo, a potražnja višestruko premašuje ponudu.

Također, obrtništvo je rastuća snaga hrvatskog gospodarstva i sada već iz godine u godinu ostvaruje dvoznamenkast rast, pri čemu osobito veseli promjena trenda i porast interesa za obrtničkim zanimanjima te stabilan porast upisane djece u naše programe – unatrag pet godina imamo više od 20.000 učenika upisanih u strukovne programe po jedinstvenom modelu obrazovanja koji zastupa HOK.

Ipak, sva obrtnička zanimanja su deficitarna, a problem radne snage opterećuje svakoga tko se ne oslanja isključivo na vlastite snage. Nažalost, uz druge otegotne okolnosti, riječ je i o tome da obrazovni sustav ne prati potrebe tržišta rada, a na što Hrvatska obrtnička komora upozorava već godinama.

Od samog svog ponovnog osnutka, obnoviteljske skupštine 1994. godine, HOK ima aktivnu ulogu u osmišljavanju i provedbi strukovnog obrazovanja za vezane obrte. Još tada su obrtnici po uzoru na strukovno obrazovanje u Njemačkoj tražili uvođenje modela obrazovanja koji u sebi uključuje velik broj sati praktične nastave, tzv. naukovanje.

Uputili 41 komentar
Samo se na taj način može osigurati visok stupanj stečenih specifičnih znanja i vještina za obavljanje poslova obrtničkih zanimanja. To je jedini način da čim prije, još u procesu obrazovanja, imamo gotovog radnika, a po njegovu završetku kompetentnog radnika koji je uključen, upućen i opremljen za tržište rada.

Slijedom svega navedenog, snažno zagovaramo reformu strukovnog obrazovanja i intenzivno smo se uključili u njezino osmišljavanje i provedbu – kvaliteta novih kurikuluma za obrtnička zanimanja odrazit će se na budućnost hrvatskog obrtništva.

Podržavamo uvođenje novih kurikuluma u sustav strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te modernizaciju provedbe strukovnog obrazovanja, posebno isticanjem modularnog pristupa te jačanje segmenta učenja temeljenog na radu, drugim riječima prakse, kao ključne komponente kvalitetnog strukovnog obrazovanja.

U postupku e-savjetovanja uputili smo 41 komentar na kurikulume za obrtnička zanimanja kako bi još snažnije naglasili taj segment, odnosno naukovanje i potrebu provjere praktičnih vještina na završetku obrazovanja u obliku naučničkog ispita.

Naime, tražili smo da se uvrsti jasna informacija da se učenje temeljeno na radu realizira naukovanjem učenika kod licenciranog poslodavca, smatramo da je minimalno polovinu bodova od ukupnog obujma kvalifikacije potrebno ostvariti kod licenciranog poslodavca u realnom radnom okruženju.

Pred donositeljima odlukama, ali i pred cijelim društvom, rekao bih, nalazi se ključan izazov čije će prevladavanje značiti realizaciju kvalitetnog strukovnog obrazovanja. Naime, strukovno obrazovanje u Hrvatskoj ima dvostruki cilj, odnosno mora moći ponuditi učenicima mogućnost odabira jednog od dva smjera – prvi je izlazak na tržište rada, a drugi je nastavak obrazovanja. Izlazak na tržište rada podrazumijeva odgovarajući broj sati strukovnih predmeta i učenja temeljenog na radu, dok za su nastavak obrazovanja potrebna znanja iz općeobrazovnih predmeta.

Da bi se stekle kompetencije koje traži tržište rada potrebno je naglasak staviti na struku, točnije stručnu teoriju i praksu (učenje temeljeno na radu), dok osposobljavanje za školovanje na visokoškolskoj razini traži općeobrazovne i čitav niz tzv. ključnih kompetencija. Srednji put kojim bi se obuhvatila oba cilja je teško ostvariv s obzirom da su fondovi sati u trogodišnjim i četverogodišnjim programima premaleni da bi se ostvarila kvaliteta u oba smjera.

Zašto 9-godišnja škola
U trogodišnjim programima značajnije je usmjerenje na tržište rada što svakako pozdravljamo, no možemo čuti dvojbe i polemike o manjoj zastupljenosti općeobrazovnih predmeta i naglašavanju potencijalnih negativnih efekata koje takav pristup može imati u budućnosti.

U ovom kontekstu svakako treba istaknuti da su u ovim kurikulumima znanja i vještine koji su do sada bili obuhvaćeni općeobrazovnim predmetima uključeni u strukovne module i time prilagođeniji potrebama pojedine struke. To znači da će učenici u sklopu modula imati dijelove općeobrazovnih predmeta, ali samo one segmente koji su im potrebni da steknu kompletnu naobrazbu u dijelu struke kojom su se odlučili baviti.

Jedan od mogućih načina prevladavanja ove ključne dileme, ako je želimo tako shvaćati, je predložio HOK u više navrata – produljenje trajanja obveznog osnovnoškolskog obrazovanja, i to ne uvođenjem osnovne predškole tj. ranijim upisom u školu, već modelom produljenja obveznog školovanja na devetogodišnje osnovnoškolsko obrazovanje.

Što bismo time dobili? Više vremena za usvajanje dodatnih općeobrazovnih sadržaja i zrelije učenike u trenutku odabira srednje škole i zanimanja kojim će si osiguravati egzistenciju. Treba reći i činjenicu da sada naši učenici moraju birati strukovno usmjerenje s 14 ili 15 godina, znatno ranije nego u mnogim zemljama EU-a i razvijenim zemljama.

Zaključno, ponavljam i ovdje čitateljima, kao što sam to učinio i u okviru rasprave na tu temu na saborskom Odboru za obrazovanje – dopustite da u ime institucije iz koje dolazim postavim jedno pitanje za razmišljanje.

Je li našoj državi bitno da učenici koji se obrazuju u strukovnom obrazovanju budu kvalitetno pripremljeni za tržište rada i učinkovito gospodarstvo, posebno kad su u pitanju mali obrti i poduzeća ili nam je bitna populacija koja će posjedovati opća teorijska znanja, a zatim ćemo dodatno ulagati novac i vrijeme u njihovu integraciju i osposobljavanje za tržište rada?

Vremena za takva promišljanja odavno više nemamo te se nadam da ćemo uskoro na razini nadležnih tijela i društva postići konsenzus i donijeti konkretne zaključke koji će nam dati nedvosmislene odgovore na ova ključna pitanja za budućnost hrvatskog obrtništva i gospodarstva u cjelini.