Najava administracije predsjednika Joea Bidena o 100 posto carine na električna vozila proizvedena u Kini, potaknula je Donalda Trumpa da obeća 200 %-tnu carinu na kineske automobile proizvedene u Meksiku ako bude izabran u studenom.

Nijedna od tih politika ne bi imala značajne učinke na američko tržište automobila, jer je uvoz kineskih električnih vozila neznatan zbog prošlih carina i protukineskog raspoloženja koje je zahvatilo zemlju posljednjih godina. Ipak, ta je najava značajna iz tri razloga.

Prvo, najnovije carine – koje uključuju strmoglava povećanja za nekoliko drugih proizvoda, od poluvodiča do igala i šprica – posljednji su čavao u lijesu američko-kineske trgovinske suradnje. Može se prestati s poricanjem potpunog razdvajanja.

Ne može se više pretvarati da Amerika samo postavlja “visoku ogradu” oko “malog dvorišta”, ili pokušava upravljati rizicima za nacionalnu sigurnost bez ugrožavanja bilateralne gospodarske suradnje. Gospodarski rat između SAD-a i Kine sada je u punom jeku i nosi dalekosežne geopolitičke posljedice.

Eskalacija trgovinskog rata
Drugo, carine ukazuju na poraz. Zaostajući u anketama ususret ovogodišnjim izborima, Biden i njegov tim misle da se moraju pridružiti protukineskom, protutržišnom žaru koji se nametnuo kao jedno od rijetkih pitanja koje ujedinjuje tu polariziranu zemlju. Štoviše, carine, u kombinaciji s američkim pritužbama da Kina proizvodi previše i vrši pritisak na globalni gospodarski sustav, govore o duboko usađenoj tjeskobi zbog međunarodne konkurentnosti Amerike.

Te brige dolaze unatoč ranijim carinama, ograničenjima izvoza i agresivnoj industrijskoj politici koja se provodi kroz Zakon o čipovima i znanosti i Zakon o smanjenju inflacije. Eskalacijom trgovinskog rata administracija priznaje da te prethodne politike (još) nisu ostvarile rezultate i da Kina galopira naprijed unatoč tome što se suočava s nepovoljnim utjecajima. Čak i ako su carine uglavnom simbolične, one su simbol slabosti.

Treće, a možda i najvažnije, carine na električna vozila ozbiljno narušavaju opsežniji program za borbu protiv klimatskih promjena. Stručnjaci se slažu da je vrijeme od ključne važnosti za smanjenje emisija stakleničkih plinova. Svakom godinom nedjelovanja, troškovi klimatskih promjena rastu i približavamo se opasnim prijelomnim točkama na planetu.

Ako se ne može uvesti određivanje cijena ugljika, što je politički neizvedivo u SAD-u, druga je najbolja alternativa odavno dekarbonizacija prometa. Kina je daleko najkonkurentniji proizvođač električnih vozila zbog agresivnih subvencija potrošačima koje su započele 2010. godine, velikih ulaganja u infrastrukturu za punjenje i zahtjeva za domaćim sadržajem koji pogoduju baterijama kineskih proizvođača.

Takvim je politikama Kina mogla imati koristi od mrežnih eksternalija i iskustvenog učenja. Cilj je nekoliko odredaba Zakona o smanjenju inflacije i Europskog zelenog plana, uključujući zahtjeve u pogledu domaćeg sadržaja, oponašanje uspjeha Kine.

Ali SAD i Europa kreću s jako nepovoljnog položaja u odnosu na Kinu prouzročenog troškovima; i iako se može raspravljati o tome je li prethodna upotreba zahtjeva za domaćim sadržajem u Kini bila “poštena”, ostaje činjenica da je njezina industrija električnih vozila konkurentnija (posebno u segmentu tržišta s nižim cijenama).

Treba trčati brže
Budući da ne možemo izmijeniti povijest, trebali bismo pokušati iskoristiti okolnosti koje je povijest stvorila. Iz perspektive borbe protiv klimatskih promjena, korištenje jeftino proizvedenih kineskih električnih vozila bio bi korak u pravom smjeru. Ali sada će carine odgoditi usvajanje električnih vozila i mogle bi ugroziti cijelo tržište električnih vozila.

U najboljem slučaju, američki i europski proizvođači sustići će zaostatke, ali tek nakon mnogo godina. U najgorem slučaju, američki potrošači jednostavno će odustati od električnih vozila, jer će ih odbiti veći troškovi povezani s njihovom proizvodnjom u zapadnim zemljama. Osim izravnih posljedica za emisije stakleničkih plinova, carine na električna vozila također razotkrivaju licemjerje nekih zagovornika borbe protiv klimatskih promjena, čime se dodatno ugrožava cilj.

Bidenova administracija kaže da su klimatske politike u redu ako promiču interese domaćih radnika u naprednim gospodarstvima, ali ne i ako slučajno koriste Kini. Mnogi na Zapadu ovu računicu mogu smatrati prihvatljivom. No, bit će mnogo teže izvršiti pritisak na manje imućne zemlje, poput Indije, da usvoje zelene politike koje bi kratkoročno mogle biti skupe.

Ako SAD i Europa nisu spremni staviti okoliš ispred svojih kratkoročnih ekonomskih interesa, zašto bi itko drugi? Do sada bi već trebalo biti očito da nedavni napori u smjeru promicanja domaćih gospodarskih interesa kroz zaštitu trgovine nisu donijeli željene rezultate.

Ipak, svaki put kada jedan skup mjera razočara, SAD eskalira sukob u nadi da će se dodatna ograničenja pokazati učinkovitijima. Pritom potkopava same ciljeve za koje se zalaže (u ovom slučaju borbu protiv klimatskih promjena).

Najbolji način da ostanete ispred suparnika jest da ih ne ometate. Treba trčati brže koncentrirajući se na ono što se najbolje radi. Za SAD to znači promicanje istraživanja i razvoja, poticanje stvaranja i razmjene novih ideja, poticanje inovacija i iskorištavanje međunarodnih talenata. Amerika bi se trebala usredotočiti na stvaranje sljedećeg Tesle, a ne na skupe, uzaludne napore da nadmaši jeftine suparnike.

© Project Syndicate 2024.