U svojoj najnovijoj knjizi “Dvojnica”, ljevičarska spisateljica i aktivistica Naomi Klein ulazi u bizarni zaplet političke polarizacije, osporavane stvarnosti i sveprisutnih društvenih mreža koje karakteriziraju naše doba. Krećući se “svijetom zrcala” internetskih teorija zavjere i krajnje desne propagande, pruža jedinstven uvid u digitalnu distopiju u kojoj se nalazimo.

Naslov knjige “Dvojnica” aluzija je na Naomi Wolf, feminističku autoricu koja je postala teoretičarka zavjere i koju često brkaju s Naomi Klein. Tijekom pandemije bolesti COVID-19, Wolf se pojavila i glasno izražavala svoje stavove protiv cjepiva, često se pojavljujući na krajnje desnim platformama i tvrdeći da su javno-zdravstvene mjere dio podmukle globalne zavjere.

Manjkava teza
Klein, profesorica klimatske pravde na Sveučilištu British Columbia, zavidno je plodna i uspješna autorica. Njezine najprodavanije knjige, koje se bave pitanjima poput prijetnje klimatskih promjena, prekomjerne uloge novca u američkoj politici i katastrofalnim odlukama bivšeg američkog predsjednika Georgea W. Busha da napadne Irak, obično imaju odjeka među njezinim pretežno liberalnim čitateljstvom.

Ali u svakoj knjizi, Klein se bavi tezom koja je, iako originalna po formulaciji, privlačna naslovom i očaravajuća pri izvedbi, manjkava. Njezina prva knjiga, “Bez logotipa”, primjer je toga. Objavljena 1999. godine, knjiga je bila usmjerena na multinacionalne korporacije koje su mnogo ulagale u brendiranje, a proizvodnju su eksternalizirale radnicima s niskim plaćama u zemljama u razvoju. Slično tome, utemeljen je argument Naomi Klein da američke korporacije napreduju u pretjerano konzumerističkoj kulturi.

Međutim, mnogi ekonomisti tvrde kako multinacionalne korporacije nude siromašnim radnicima bolji životni standard nego što bi imali bez njih. Razmislite, primjerice, o gospodarskom rastu zemalja poput Bangladeša ili Vijetnama.

Dok radnici u zemljama u razvoju zarađuju niske prihode, rad u “izrabljivačnicama” za multinacionalnu tvrtku vjerojatno im pruža bolje mogućnosti od lokalnih alternativa. Zapravo, velike korporacije imaju sklonost da budu opsjednute svojim javnim imidžem, što ih čini osjetljivijima na pritiske aktivista. Često istaknute multinacionalne tvrtke, a ne male tvrtke, promiču ekološke i radne standarde.

Klein je 2007. objavila “Doktrinu šoka”, kritiku neoliberalne ekonomije. Fokus je knjige originalan u tvrdnji Naomi Klein da američki konzervativci iskorištavaju nacionalne krize kako bi prikupili javnu potporu politikama koje inače ne bi mogli donijeti.

Najupečatljiviji je primjer kako su Bush i tadašnji potpredsjednik Richard Cheney iskoristili duboku psihološku traumu terorističkih napada u Sjedinjenim Američkim Državama 11. rujna 2001. kako bi dobili potporu ratovima u Afganistanu i Iraku. Zanimljivo je da su Bush i Cheney također smatrali razdoblje poslije 11. rujna prikladnim trenutkom za ustrajavanje na smanjenju poreza.

Kapitalizam kao – rješenje
Ipak, postoji barem isto toliko povijesnih primjera liberala koji koriste krize kako bi prikupili javnu potporu svojim programima. Primjerice, predsjednik Franklin Roosevelt iskoristio je sociopolitički prevrat Velike gospodarske krize kako bi proveo opsežne gospodarske reforme New Deala. Slično tome, administracija Baracka Obame, pod logikom da je “strašno potratiti krizu”, iskoristila je Veliku recesiju 2007.-2009. kako bi prevladala žestoku republikansku oporbu i usvojila financijske reforme.

U knjizi iz 2014. godine “Ovo mijenja sve”, Klein tvrdi da je kapitalizam u osnovi odgovoran za klimatske promjene i tvrdi da rješavanje klimatske krize iziskuje preustroj globalnog gospodarskog sustava. No, iako bi se moglo tvrditi da industrijalizacija i gospodarski rast potiču emisije stakleničkih plinova, činjenica je da su socijalistička planska gospodarstva, poput onih bivšeg sovjetskog bloka, doživjela znatno višu razinu zagađenja od svojih zapadnih kapitalističkih kolega.

Što je još važnije, ne moramo odustati od kapitalizma kako bismo se borili protiv klimatskih promjena. Naprotiv, iskorištavanjem tržišno utemeljenih mehanizama kao što su porezi na ugljik i dozvole za emisije kojima se može trgovati mogli bi se smanjiti troškovi prelaska na ugljično neutralno gospodarstvo i time taj pomak učiniti politički održivijim.

Poricatelji klimatskih promjena već dugo tvrde da je kampanja za ublažavanje globalnog zatopljenja samo ljevičarski trik za proširenje veličine i opsega vlasti. Iako klimatski pokret apsolutno proizlazi iz znanstvenih istraživanja, a ne iz bilo koje provladine ideologije, antikapitalistički argument Naomi Klein nehotice je donio kredibilitet takvim tvrdnjama.

Za razliku od prethodnih knjiga Naomi Klein, “Dvojnica” uključuje mnogo samorefleksije. “Godinama sam govorila sebi (i drugima) da se protivim brendiranju, ali sam i sama pokušavala potvrditi svoje suvereno ja pred jednom svojom nepoznatom dvojnicom”, napominje, misleći na “drugu Naomi”.

Ovo bi mogla biti važna pouka iz “Dvojnice”. Priznajući svoju kolektivnu sklonost plemenskom, pa čak i urotničkom razmišljanju, mogli bismo steći bolje razumijevanje ovog našeg trenutačnog kulturnog trenutka.

© Project Syndicate 2023.