Stopa nezaposlenosti je udio nezaposlenih u radnoj snazi odnosno zbroju zaposlenih i nezaposlenih.

Za izračun stope nezaposlenosti mogu se koristiti podaci o broju registriranih nezaposlenih osoba i podaci o broju zaposlenih osiguranika mirovinskog osiguranja. Ako se stopa nezaposlenosti izračuna na razini županija, pokazuje se da postoje velike regionalne razlike.

Tako je, na primjer, u 2019. godini, kada je realni bruto domaći proizvod bio na vrhuncu, među kontinentalnim regijama Koprivničko-križevačka županija imala stopu nezaposlenosti od 5,4 posto, dok je u susjednoj Virovitičko-podravskoj županiji stopa nezaposlenosti iznosila 17,1 posto, a u Osječko-baranjskoj županiji 15,5 posto.

Riječ je o omjeru od oko jedan naprema tri. Nadalje, više nego dvostruko veću stopu nezaposlenosti imale su Bjelovarsko-bilogorska županija (11,8%) i Brodsko-posavska županija (13%) u usporedbi s Međimurskom županijom (4,9%).

Što se tiče regija na jadranskoj obali, razlike u stopi nezaposlenosti također su velike. Primorsko-goranska županija, na primjer, imala je stopu nezaposlenosti od 5,5 posto dok je u Splitsko-dalmatinskoj županiji zabilježena vrijednost tog pokazatelja od 12,1 posto.

Više nego dvostruko veću stopu nezaposlenosti imala je i Šibensko-kninska županija (10,7%) u usporedbi s Istarskom županijom (4%).

Što je uzrok ovako velikih razlika u stopi nezaposlenosti između regija? Glavni su uzrok razlike u relativnoj količini fizičkog kapitala. Njezina približna mjera je knjigovodstvena vrijednost imovine poduzetnika kao što su građevinski objekti, strojevi, oprema, alati i transportna sredstva.

Unatoč tome što takvi podaci nisu cjeloviti i posve pouzdani, a njihova je preciznost u pogledu regionalne raspodjele dvojbena, postoji jasna statistička veza između tako mjerene vrijednosti fizičkog kapitala i stope nezaposlenosti na regionalnoj razini.

Što je veća vrijednost fizičkog kapitala po članu radne snage, to je manja stopa nezaposlenosti.

Zagreb s najmanje nezaposlenih

Ta veza postoji čak i kada se iz analize isključi Grad Zagreb kao regija u kojoj je relativna vrijednost imovine poduzetnika daleko najveća i u kojoj je stopa nezaposlenosti u 2019. godini bila najniža (3,4%).

Detaljnija statistička analiza pokazuje da je utjecaj fizičkog kapitala u prerađivačkoj industriji osobito snažan.

Preciznije rečeno, djelovanje relativne količine fizičkog kapitala u prerađivačkoj industriji tri i pol je puta jače od djelovanja kapitala u ostalim djelatnostima. Ako se, na primjer, vrijednost fizičkog kapitala u prerađivačkoj industriji po članu ukupne radne snage u nekoj regiji poveća za 10 tisuća kuna, uz istu vrijednost fizičkog kapitala u ostalim djelatnostima, to će smanjiti stopu nezaposlenosti u toj regiji za 1,8 postotnih bodova.

Za razliku od toga, ako se ostvari isto povećanje relativne vrijednosti fizičkog kapitala u ostalim djelatnostima, uz nepromijenjenu vrijednost fizičkog kapitala u prerađivačkoj industriji, stopa nezaposlenosti smanjit će se za samo pola postotnog boda.

Značajna količina fizičkog kapitala u prerađivačkoj industriji zasigurno je u velikoj mjeri pridonijela razmjerno niskoj stopi nezaposlenosti u već spomenutoj Međimurskoj županiji te u Varaždinskoj županiji (3,8%) i Krapinsko-zagorskoj županiji (5,8%).

Riječ je o regijama koje imaju daleko najveći udio prerađivačke industrije u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti. U Međimurskoj županiji taj udio iznosi 39 posto, u Varaždinskoj županiji 37,3 posto, a u Krapinsko-zagorskoj županiji 36,3 posto. Za usporedbu, u Osječko-baranjskoj županiji udio prerađivačke industrije iznosi svega 16,5 posto.

Među regijama na jadranskoj obali ističe se Primorsko-goranska županija s udjelom prerađivačke industrije od 22,7 posto, što je znatno više od istovrsnog udjela u Splitsko-dalmatinskoj županiji od samo 7,1 posto. Čak je i Istarska županija, s udjelom od 12,6 posto, u tom pogledu bolja od Splitsko-dalmatinske županije.

Postignuće razmjerno niske stope nezaposlenosti zahvaljujući značajnom udjelu prerađivačke industrije zaista je velik uspjeh spomenutih regija. Tim bi putem trebale nastaviti, a druge bi županije trebale slijediti njihov primjer, čak i one koje se oslanjaju na poljoprivredu ili ugostiteljstvo odnosno turizam.

Usvojiti suvremene tehnologije

Osim toga, širenje prerađivačke industrije u blizini velikih gradova donijelo bi ne samo nižu stopu nezaposlenosti, već i bitno veće plaće.

Naime, veliki gradovi odnosno sveučilišni centri s tehničkim fakultetima raspolažu relativno velikim brojem osoba radne dobi koje su stekle visoko obrazovanje na području tehničkih disciplina.

Raspoloživost visokoobrazovane radne snage te građevinskog zemljišta i infrastrukture omogućila bi investitorima korištenje najnovije tehnologije te podizanje produktivnosti rada i plaća u prerađivačkoj industriji na puno višu razinu.

Stoga bi rastu hrvatskoga gospodarstva u osobito velikoj mjeri pridonijelo brže otvaranje i širenje poduzetničkih zona u okolici velikih gradova.

S obzirom na to da tehnološke trendove u svijetu obilježava digitalizacija i automatizacija te da usvajanje i razvijanje suvremene tehnologije pretpostavlja dugotrajno obrazovanje, budućnost prerađivačke industrije nedvojbeno pripada kapitalno intenzivnoj proizvodnji s velikim udjelom visokoobrazovanih radnika u ukupnom broju zaposlenih.

* Članak odražava autorova osobna gledišta koja se ne smiju smatrati službenim stajalištima institucije u kojoj radi